Marin Mićunović za župnu zajednicu sv. Križa u Ogulinu pravo je otkriće posljednjih godina jer je podignuo razinu i interes za liturgijskim zborskim pjevanjem. Neobično je što je taj geograf po zanimanju vjenčanjem Split zamijenio Ogulinom i uključio se intenzivno u vjerski život ponajveće župe u Gospićko-senjskoj biskupiji. Mnogi se pitaju odakle 28-godišnji geograf u vodama crkvenoga pjevanja i zborova. Marin Mićunović osnovnu je školu i gimnaziju završio u rodnom Splitu, a Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu te je bio zaposlen kao asistent i doktorand na kolegiju geomorfologije, uz specijalnost obalne geomorfologije.
»Glazba me zaintrigirala od malih nogu, posebno zahvaljujući devet godina starijoj sestri koja je kod kuće vježbala na klavijaturama za glazbeni odgoj u školi. Tada sam shvatio da određene melodije mogu odsvirati po sluhu. Sve melodije koje sam čuo, a posebno one iz crkve s mise, pokušavao sam odsvirati na njezinim klavijaturama. Malo-pomalo vježbao sam i nagovarao roditelje da me upišu u glazbenu školu. Tako sam pohađao i završio Glazbenu školu Josipa Hatzea, i to saksofon«, pripovijeda Mićunović.
Nije to baš uobičajen instrument pa pojašnjava kako se odlučio za saksofon, a ne primjerice za klavir. »S obzirom na to da smo u Splitu imali mali stan, nije se mogao u nj smjestiti klavir za vježbanje, a prema pravilima glazbene škole nije se moglo vježbati samo na klavijaturama. To je i bio razlog da se odlučim za saksofon. Ipak, znanje glazbene teorije i solfeggia koristilo mi je za učenje sviranja klavira i orgulja u mojoj župi. Bio sam aktivan u malom crkvenom zboru u župi sv. Roka na Manušu, a kasnije smo osnovali i zbor mladih. U crkvenom sam zboru samoinicijativno počeo svirati orgulje zahvaljujući franjevki Katarini, kao i župniku dr. Ivanu Grubišiću. Osim toga ljeti sam svirao i na Hvaru u župi Sveta Nedjelja jer mi je odatle majka«, kaže mladi glazbenik.
Upravo su ta »hvarska iskustva« pridonijela njegovoj glazbenoj širini i mnogo mu značila na putu prema duhovnoj i liturgijskoj glazbi. »Crkvena tradicija otoka Hvara veže se uz glazbu, pjevanje i gregorijanski koral te sam odmalena bio upoznat s tim pojmovima i melodijama, što je itekako pridonijelo mojoj ljubavi prema duhovnoj i liturgijskoj glazbi.«
Osim snažne povezanosti s glazbom, Mićunović je u Splitu bio prisutan i u drugim zajednicama te okupljanjima, u Franjevačkoj mladeži i na susretima »Hrvatskoga nadzemlja«. »U srednjoj sam se školi pridružio Frami, u kojoj sam bio dosta aktivan te kasnije nastavio biti član i u Zagrebu. Mogu se pohvaliti da sam bio na prvom susretu ‘Hrvatskoga nadzemlja’, kada nas je na susretu bilo relativno malo, što je danas teško zamisliti. Kasnije sam čak i surađivao s ‘Hrvatskim nadzemljem’ i sudjelovao u nekim događanjima.«
Dolazak na studij u Zagreb donio je i nova iskustva u njegovu životu. Svoj vjernički angažman nastavio je u Frami u župi Majke Božje Lurdske i zboru »Vrba«. Gotovo deset godina aktivnosti u Franjevačkoj mladeži u Splitu i Zagrebu dalo mu je novu nadgradnju. »Upoznao sam se s modernijom duhovnom glazbom u zajedništvu s mladima, danas vrlo dragim prijateljima, koji su potaknuli moju aktivnost u župi, što mi je odlično iskustvo za moj angažman u Ogulinu«, kaže Mićunović.
U ogulinskoj župi sv. Križa počeo se angažirati zbog tadašnje zaručnice, a sada supruge Marije, što se poklopilo s odlaskom redovnica Družbe sestara Presvetoga Srca Isusova iz Ogulina te smjenom generacija u zboru.
»Prvi sam put bio na misi u župnoj crkvi sv. Križa za Veliku Gospu 2020., nakon čega me angažirao župnik Nikola Prša. Iako sam tada živio u Zagrebu, putovao sam svaki vikend u Ogulin i aktivirao sam se u župi, što baš nije bilo lako uz posao, doktorat i terenska istraživanja. Ali uz sve teškoće, duhovna glazba liječi dušu. Aktivirao sam pjevače svih generacija, okuplja ih se više od pedeset. Dječji zbor ‘Križići’ okuplja tridesetak, a župni zbor ‘Crux’ dvadesetak članova. Pri tome se trudimo uvijek pripremiti nešto novo i to prikazati na koncertu, najčešće prigodom velikih blagdana. Naš opus pjesama dosta je raznolik unutar crkvene glazbe. Pripremamo četveroglasne mise poznatih hrvatskih skladatelja, zatim hrvatsku tradicijsku, klasičnu i modernu liturgijsku glazbu. Prvi koncert u ovom sastavu održali smo u travnju 2022. godine pod nazivom ‘Zdravo tilo’. U prosincu 2022. održali smo adventsko-božićni koncert pod nazivom ‘Od navještenja do rođenja’, a za budućnost svakako planiramo još mnogo koncerata i aktivnosti«, napominje Mićunović.
Govoreći o vlastitoj duhovnosti, naš sugovornik kaže da je na razvoj njegove vjere najviše utjecala njegova »nona« Margarita, a nakon toga aktivnosti u župnom zboru. »Te su aktivnosti djelovale na još veći razvoj duhovnosti, posebno jer sam pjesme doživljavao i još uvijek doživljavam kao molitvu. Vjeru smatram temeljem života i zahvaljujući vjeri u svemu vidim Božju prisutnost i Božju volju. Nažalost, kroz život sam prošao teške trenutke, ali puno više onih dobrih. Kao vjernik shvaćam da su teški trenutci izgrađujući za daljnji čovjekov život. Smatram da svaki vjernik, uključujući i mene, svojim životom treba svjedočiti katoličku vjeru, biti uz najmanje i iskoristiti darove koje je dobio od Boga. To je recept za kvalitetan život ispunjen vjerom«, posvjedočio je Mićunović, koji kaže da mu je supruga, također geografkinja i angažirana vjernica, velika potpora.
»Radim na stalnom usavršavanju pjevanja, novim tehnikama pjevanja, četveroglasnom pjevanju. Imam i plan okupiti zborove biskupije da zajedničkim nastupima razmijenimo iskustva. To je posebno važno jer smo sljedeće godine domaćini nacionalnoga susreta mladih u našoj biskupiji«, opisao je planove mladi glazbenik te istaknuo neke od svojih uzora u duhovnoj glazbi. To su vrhunski glazbenici koji su svojim djelima ostavili neizbrisiv trag u crkvenoj glazbi, poput Franje Dugana, Anđelka Klobučara, fra Ive Perana i don Šime Marovića. »Njegove skladbe i pjesme često izvodimo na nedjeljnim misama, a narod ih rado prihvaća. Također, volio bih istaknuti i gregorijanske korale koji su savršenstvo liturgijske glazbe te svaku pjesmu i molitvu podignu na novu razinu. S druge strane, od duhovne glazbe često slušam ‘Božju pobjedu’ i fra Marina Karačića koji svojim tekstovima i pjesmama dopiru do čovjekove dubine«, zaključio je Marin Mićunović.
