Krajem svibnja završio je Tjedan »Laudato si’«, godišnja proslava koja ujedinjuje katolike diljem svijeta oko nastojanja da se istoimena enciklika pape Franje koja potiče na molitvu i djelovanje za zaštitu Zemlje kao zajedničkoga doma provede u život. Tjedan »Laudato si’« ove se godine održavao na temu »Osluškivati i putovati zajedno« te je ujedinio katolike da osluškuju i zajedno odgovore na vapaj stvorenja, da se raduju napretku koji je postignut u provedbi enciklike te da intenziviraju napore kroz akcijsku platformu »Laudato si’«.
Provedbu Tjedna »Laudato si’« potaknuo je Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskoga razvoja, a početak je ove godine pao na 22. svibnja kada se ujedno slavio Međunarodni dan biološke raznolikosti pod sloganom »Gradimo zajedničku budućnost za sve što živi«. Taj se dan u Hrvatskoj ujedno slavi kao Dan zaštite prirode. Biološka raznolikost, prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti koja je usvojena na povijesnom skupu održanu u Rio da Janeiru 1992., sveukupnost je svih živućih organizama koji su sastavni dijelovi kopnenih, morskih i drugih vodenih ekosustava i ekoloških kompleksa te uključuje genetsku raznolikost unutar vrsta, raznolikost između vrsta te raznolikost ekosustava. To znači da bioraznolikost uključuje sav život na Zemlji: životinje, biljke, gljive, mikroorganizme i ekosustave, a uključuje i nas ljude. Svaka vrsta ima svoje mjesto i ulogu u toj mreži života koja obavija planet Zemlju. Unatoč tomu, u tijeku je tzv. šesto veliko izumiranje koje je povezano s ljudskim djelovanjem i zbog kojega se ta mreža života nepovratno kida. Čovječanstvo egzistencijalno ovisi o uslugama ekosustava i bioraznolikosti, međutim na svakodnevnoj je razini malo tko toga svjestan, od zraka koji udišu pa nadalje.
Kako se procjenjuje, u nekoliko desetljeća moglo bi izumrijeti čak milijun biljnih i životinjskih vrsta. Glavni je uzrok neodrživ životni stil zbog kojega čovječanstvo dugoročno ugrožava i vlastiti opstanak. No, kako piše papa Franjo u enciklici »Laudato si’ – O brizi za zajednički dom«, biljne i životinjske vrste nisu tu samo radi čovjeka: »Ipak, nije dovoljno promatrati razne vrste samo kao moguće iskoristive ‘resurse’, zaboravljajući da one samo imaju vrijednost. Svake godine nestaju tisuće biljnih i životinjskih vrsta, koje više ne ćemo poznavati, koje naša djeca ne će vidjeti jer su zauvijek izgubljene. Najveći dio izumire zbog razloga povezanih s čovjekovim djelovanjem. Zbog nas tisuće vrsta više ne će slaviti Boga samim svojim postojanjem niti nam prenijeti svoju poruku. Nemamo pravo to činiti.«
Naime, glavne su prijetnje bioraznolikosti gubitak i uništavanje te fragmentacija staništa, unos invazivnih vrsta, onečišćenje, prenamjena zemljišta, intenzivna poljoprivreda i klimatske promjene, no na status nekih vrsta utječe i neodrživ izlov. Iako još nije poznato koliko točno vrsta obitava na Zemlji, procjenjuje se da ih je od 5 do 20 milijuna, od čega je popisano oko 1,7 milijuna biljnih i životinjskih vrsta, a još se otkrivaju nove. Dosad je čovjek uvelike promijenio tri četvrtine kopnene površine Zemlje, a mijenja i dvije trećine područja oceana. Izgubljeno je više od 85 posto močvarnoga područja, a šume, posebice one tropske koje su žarište bioraznolikosti, i dalje nestaju…
Kako papa Franjo piše u enciklici »Laudato si’«: »Briga za ekosustave zahtijeva dalekovidnost jer nitko tko traži brz i lak materijalni probitak nije uistinu zainteresiran za njihovo očuvanje. No cijena štete uzrokovana takvom sebičnom nebrigom puno je veća od ekonomske koristi koja se može postići. U slučaju gubitka ili nanošenja ozbiljne štete nekim vrstama može se govoriti o neprocjenjivim vrijednostima.«
Prema zadnjem Izvještaju o stanju planeta Svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF-a, od 1970. godine izgubili smo 68 posto populacija sisavaca, ptica, gmazova, vodozemaca i riba. Nije nemoguće smanjiti gubitak raznolikosti, potvrđuje to i uspjeh u povećanju brojnosti populacija nekih ugroženih vrsta, donesen je niz dokumenata na lokalnoj i globalnoj razini koji bi je trebali štititi, no za njihovo dosljedno provođenje potrebna je ne samo politička volja, nego i promjena životnoga stila svakoga od nas. Naime, dok se možemo nadati da ćemo zajedničkim djelovanjem uspjeti radikalno smanjiti emisije stakleničkih plinova i tako zaustaviti porast globalne temperature i s njim povezane klimatske promjene, izumrle vrste nitko više ne može vratiti i to je osiromašenje i nenadoknadiv gubitak raznolikosti života na Zemlji.
Bioraznolikost daje resurse na kojima se gradi život. Tako riba osigurava 20 posto životinjskih bjelančevina za oko 3 milijarde ljudi, a više od 80 posto ljudske prehrane osiguravaju biljke. Na tradicionalne biljne lijekove za osnovnu zdravstvenu skrb oslanja se čak 80 posto ljudi koji žive u ruralnim područjima u zemljama u razvoju. Gubitak bioraznolikosti prijetnja je svima i može imati posljedice za zdravlje. Naime, dokazano je da gubitak biološke raznolikosti može proširiti zoonoze (bolesti koje se prenose sa životinja na ljude), ali ako je očuvana, može pomoći u borbi protiv pandemija poput onih koje uzrokuju koronavirusi. Stoga je biološka raznolikost bogatstvo čitavoga svijeta koje je od goleme vrijednosti za buduće generacije.
Nataša Kalauz, izvršna direktorica WWF »Adrije«, u povodu Međunarodnoga dana bioraznolikosti poručila je: »Ljudski pritisak na planet i njegove resurse raste. Danas gotovo svakih sat vremena izgubimo jednu vrstu. Iako to zvuči zastrašujuće, pozitivno je da smo sad svjesni svoga utjecaja na planet i znamo da ga možemo promijeniti. Znamo da bez prirode ne možemo, no pitanje je što ćemo poduzeti da je očuvamo.«
Kako ističu u WWF »Adriji«, Hrvatska pripada području bogatu bioraznolikošću. Primjerice, od 20 000 vrsta pčela ima ih čak 1000 vrsta. Medonosnih je pčela samo sedam vrsta, a ostale su solitarne pčele. Obično se smatra da je najvažnija ekonomska korist koju daju pčele med, međutim to je zapravo oprašivanje. Tako samo jedna solitarna pčela za svoga života opraši onoliko biljaka koliko će oprašiti 120 medonosnih pčela. Upravo su pčele odgovorne za svaki treći čovjekov zalogaj i zato o njima ovisi sigurnost hrane.
»Svatko od nas ima važnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti. Pčelama možemo pomoći vrlo lako – sadnjom medonosnoga i začinskoga bilja u svojim vrtovima i na balkonima, ili izgradnjom nastamba od bambusa ili trske za solitarne pčele. I ostalim vrstama na planetu možemo pomoći održivijom upotrebom resursa koje nam priroda svakodnevno pruža. Ako uzmemo samo ono što nam treba, dajemo prirodi vremena da se obnovi«, zaključila je Nataša Kalauz. Ekološka kriza poziv je na duboko unutarnje obraćenje, kako piše papa Franjo u enciklici »Laudato si’«, te je potrebno da plodovi čovjekova susreta s Isusom Kristom iziđu na vidjelo u odnosima sa svijetom koji nas okružuje. »Živjeti svoj poziv da budemo čuvari Božjega djela bitan je dio krjeposna života, to nije tek mogući ili sporedni oblik našega kršćanskoga iskustva«, napisao je Papa.
