U Trstu se od 3. do 7. srpnja održavao 50. socijalni tjedan talijanskih katolika. Tema jubilarnoga Socijalnoga tjedna bila je »U srcu demokracije: sudjelovanje kroz povijest i u budućnosti«. Talijanski Socijalni tjedan posljednjega je dana pohodio i papa Franjo, koji je održao završno obraćanje. Polazeći od kršćanskoga razumijevanja demokracije koje naglašava sadržaj (a ne procedure) političkoga odlučivanja, Papa je rekao da demokracija nije dobra zdravlja u današnjem svijetu. Papa je krizu demokracije usporedio s »ranjenim srcem« i upozorio na različite oblike društvenoga isključivanja. Papa je upozorio na odbacivanje siromašnih, nerođenih, ranjivih, bolesnih, djece, žena, mladih ljudi i starijih osoba, čime moć postaje svrha samoj sebi te nesposobna slušati i služiti narodu.
Papa je u svojem obraćanju izrazio zabrinutost zbog opadanja broja birača koji glasuju na izborima. Referirajući se na sudjelovanje u politici, Papa je istaknuo da sudjelovanje ne može biti improvizirano, nego se to uči od djetinjstva i mladi ljudi moraju biti »obučeni« kako bi razvili i kritičku svijest prema ideološkim i populističkim kušnjama. Papa je naglasio da se svi trebaju osjećati dijelom projekta zajednice i nitko se ne bi trebao osjećati beskorisno. Upozorio je na »asistencijalizam« kao puko pomaganje koje sprječava preuzimanje odgovornosti i aktivno sudjelovanje, nazivajući ga neprijateljem demokracije i ljubavi prema bližnjemu. Kao rak demokracije Papa je označio ravnodušnost odnosno nesudjelovanje. Papa je istaknuo važnost sudjelovanja u politici kako bi demokracija nalikovala na »izliječeno srce«. Iznio je primjere plodotvornoga djelovanja koji ne bi bili mogući bez sudjelovanja u politici te zaključio da je sudjelovanje srce politike.
Političko sudjelovanje građana srce je demokratske politike. No istodobno u suvremenoj demokraciji postoji snažna tendencija ograničavanja utjecaja građana na stvaranje političkih odluka. Narodna suverenost i političko sudjelovanje građana kao temeljna demokratska načela gledaju se sa sumnjom, prijezirom i neprijateljstvom. Politički establišment i liberalne elite vide građane pretežito kao neinformirane, iracionalne i netolerantne te strahuju od njihovih političkih odluka.
Stoga se suverenost naroda i političko sudjelovanje građana nastoje svesti na povremeni izlazak na izbore, ali ne u masovnom broju. Političko prvenstvo preuzimaju liberalna načela zaštite prava pojedinaca i određenih manjinskih društvenih skupina. Odnos između demokratskih i liberalnih načela u liberalno-demokratskom poretku trebao bi biti u ravnoteži, no u suvremenom je kontekstu to narušeno na štetu demokratskoga segmenta. Politička teoretičarka Chantal Mouffe ističe da svjedočimo trijumfu liberalne interpretacije suvremene demokracije odnosno liberalnoj hegemoniji.
Potiskivanje demokratskih načela najbolje je vidljivo u premještanju političkoga odlučivanja iz političke u ekspertnu sferu te s nacionalne na nadnacionalnu razinu. Političko odlučivanje oduzima se građanima i njihovim izabranim nacionalnim predstavnicima i prebacuje na ekspertna tijela i nadnacionalne organizacije koji odlučuju o važnim političkim i ekonomskim pitanjima. Takvo stanje pogoduje jačanju političkih aktera koji zagovaraju povratak odlučivanja u ruke građana i njihovih izabranih predstavnika. Svi takvi akteri paušalno se označavaju populistima, čime se nastoje diskreditirati i isključiti iz političkih procesa.
Mlada liberalna demokracija u Hrvatskoj nije ostala imuna na opće tendencije koje sociolog Andreas Reckwitz opisuje kao »dedemokratiziranje« liberalne demokracije. Potiskivanje narodne suverenosti i političkoga odlučivanja građana u Hrvatskoj izražava se u opstrukciji referendumskih inicijativa i premještanju političkoga odlučivanja u ruke Ustavnoga suda. Hrvatski Ustavni sud uklopio se u opću tendenciju ustavnih sudova koji prestaju biti provoditelji Ustava i postaju tvorci Ustava, što je pravo koje u Hrvatskoj pripada isključivo građanima i njihovim zastupnicima u Saboru. Hrvatski je Ustavni sud svojom praksom konstruirao ideju ustavnoga identiteta hrvatske države koja mu omogućuje zabranu građanskih inicijativa za referendumsko izjašnjavanje o promjenama hrvatskoga Ustava. Kad bi hrvatski građani prikupili dovoljno potpisa za promjenu apsurdne ustavne odredbe po kojoj hrvatski državljani izvan Hrvatske biraju tri zastupnika u Saboru neovisno o tome je li glasovalo pet, petsto ili pedeset tisuća birača, vrlo je vjerojatno da bi Ustavni sud (u prošlom, ali i u budućem sazivu) zabranio takav referendum. Jednak bi bio ishod i za bilo koju drugu građansku inicijativu kojom bi hrvatski građani tražili referendumsko izjašnjavanje o promjenama pojedinih elemenata političkoga ili izbornoga sustava u Hrvatskoj.
Liberalna demokracija nije dobra zdravlja u današnjem svijetu. Većinska volja građana doživljava se kao ćudljiva i opasna za prava pojedinaca i određenih manjina. Stoga se političko sudjelovanje građana nastoji zamijeniti odlučivanjem ekspertnih i nadnacionalnih tijela koja su navodno racionalna, nepristrana i kompetentna. Potiskivanje demokratskih načela rezultira političkim isključivanjem brojnih građana, koji se predaju ravnodušnosti i pasivnosti. To nije ispravan put za katolike koji su pozvani na sudjelovanje u zajedničkoj brizi za opće dobro. Bez aktivnoga sudjelovanja katolika u politici ne može se izliječiti srce suvremene demokracije.
