– Subotnja hladna večer. I neočekivano zajedničko veleobiteljsko gledanje televizijskih vijesti, što ne pamtim od burnih dana Domovinskoga rata (da ne spominjem sad »obredna« okupljanja pred Dnevnikom u ranim mi danima djetinjstva). I onda, u desetoj sekundi vijesti…
– Bogu hvala da je ta olujna bura zapuhala! – otpuhnu punica.
– Pa kako to možeš reći, mama?!? – užasnuta je moja ženica Jelica. – Gledaj kolike štete od vjetra, užas!
– Bar nam konačno prva vijest ne će biti to međimursko ubojstvo s hladnjačom! – odbrusi punica, a neočekivano joj stiže pomoć od staroga Jure, punca…
– Tako je! Pa zar je to vijest za prve novinske stranice i prve minute dnevnika? Te zašto je ubijena, te čime je ubijena, te kako je ubijena, te zašto je skrivana… Što nam ne javljaju o svim sličnim ubojstvima u New Yorku, Pakistanu i Kirgistanu? Jedna potpuno ekscesna, neredovita stvar, jedna sirota »trknuta« žena ubila sestru, i sad je to prva vijest ozbiljnih vijesti?! Dok sam bil mlad i naš susjed Joža je sjekirom pogodil brata, pa to nije bilo na glavnim vijestima!
– Tata, pa vijesti i jesu neredovite, a ne svakodnevne pojave! – usprotivi se Jelica i ocu. – Pa i ta olujna bura je neredovita…
– Da, ali ugrožava sve, pol’ države, krovove, promet, imovinu! – zbog bure uzburka se pogođena punica. – A ova što je ubila? Jesu je stavili u glavnu vijest zato jer bi i sve nas poubijala il…
– Je, valjda se zato baka već pet dana plaši otvoriti škrinju s mesom pa moram jesti »travu« koju je valjda oko kuće nabrala… – ubaci se punac pa nastavi raskriljenih ruku: – Ma, nazovite vi mene sad »jugonostalgičarem« ili kako hoćete, al nekad se znalo gdje je mjesto i vrijeme za takve vijesti! Što bi sad, svi trebali biti kriminalisti?! Svi, cijela nacija, rješavati taj slučaj?! Pa što nismo svi rješavali kako »pituri« moraju farbati brodove da im ne propadnu brodogradilišta?? Zašto njihova neredovita plaća – prostrijeli pogledom kćerkicu Jelicu – nije bila vijest?? Nego, tek sad kad je propala firma?! A i onda ta vijest traje triput kraće neg’ ubojstvo zamrzivačem!? Zašto, kako je moguće da je nama jedno ubojstvo, i to staro dvajst let, postalo glavna vijest?!? I to daaanima, daaanima!
– Ha, čujte… – javi se stidljivo njegov »najzet«, to jest ja – možda zato da se lakše prikrije i prešuti prave vijesti?
– A koje bi ti vijesti, »Stari«? – priupita ga njegov »mladi« 50-godišnji sin i »Sin Oluje«, slavni mi šogi. – Ove s vatikanskog skupa o pedofiliji u Crkvi?
– Aah, i to mi smrdi na pretjerivanje! – iznenadih se začuvši vlastiti glas, ali ohrabrih se vidjevši punca i punicu kako odlučno klimaju glavama u potporu. – I tu se »eksces« želi nametnuti kao pravilo? »Izvjesili« po medijima slučaj-dva najgnjusnijih zlostavljanja, da bi nas uvjerili da su takvi baš svi svećenici?! A pravo je pitanje jesu li i tu »pravi igrači« namjerno izvukli »najprljavije gaće«, da bi skrili onaj pravi »prljavi veš«, onaj redovan i samim time opasan, najopasniji!
– Eto te, kao da si ti sin moga tateka! – nakesi se šogi, pa klepne rukom po ramenu oca. – Znam ja da su tebi, starom nostalgičaru, jedine prave, prve i glavne vijesti one kakve su bile u tvoje vrijeme…
– Ma koje? Ma kakve? – uznemiri se punac.
– Pa ono, prvo malo hranjenja taštine druga Tita, pa druga Kardelja, druga Špiljka i Bijedića… Pa vijesti o gospodarskom prosperitetu, velikom utjecaju u svijetu, demografskom poletu i natalitetu… – sad već čvrsto obgrli oca. – Ne brigaj, »stari«, sad s približavanjem ovih euroizbora postat će vijesti takve! Prestat će ti ove »vijesti crnoga umora«…
– A početi dani još crnjega humora! – ne odoljeh »ispraznoj« rimi.
