Da štovanje Majke Božje nije intenzivno samo u njoj posvećenim mjesecima u godini, kakav je bio i ovogodišnji listopad, pokazuju i vjernici iz Davora, poznati ne samo kao ustrajni molitelji, nego i kao hodočasnici u marijanska svetišta i prošteništa. Posebno rado pješačili su, a tako je i danas, Gospi od Utočišta u Voćin. Među pješacima uvijek je lijep broj muškaraca. Na jednom takvom biskupijskom hodočašću do Voćina prije nekoliko godina rodila se ideja o pješačenju u veća i udaljenija hrvatska marijanska svetišta. »Najzagrijaniji« za pješačenje bili su Tomica Švađumović (47), Željko Marjanović (54) i Josip Simić (51). Na prvo takvo hodočašće u Aljmaš 2017. godine pošla su petorica, a prošle godine u Mariju Bistricu i ove godine do Trsata hodočastila su ustrajna trojica. Riječ je o trojici neženja i o istinskim Marijinim štovateljima.
Marjanović je u mirovini. On je zadužen za izbor rute i organizaciju puta«, kazuje Švađumović. »Već početkom godine on bira relaciju, a onda se sva trojica nađemo, dogovorimo i hodočastimo. Cilj nam je stići u izabrano marijansko svetište za Veliku Gospu. Onda računamo kad bismo trebali krenuti i koliko kilometara dnevno prijeći, iako je kilometraža već uhodana: 35 do 37 km dnevno. Potom razmišljamo imamo li ‘zadanim putom’ prijatelja i znanaca koji će nam omogućiti noćenje, a imamo ih širom domovine. Ako u nekom kraju ipak nemamo poznanika, potražimo smještaj u objektima, npr. u hostelu i sl.«
Pješake na početku putovanja uvijek blagoslovi njihov župnik Mario Cimbal. Otpjevaju pjesmu »Ima jedna duga cesta«, a onda putom više mole, a manje razgovaraju. »Na hodočašće idemo sa zajedničkim i osobnim nakanama. Među zajedničkima su prošnje za blagoslov, mir i dobro domovine, tu je nakana za oslobođenje mladih od ovisnosti, molimo za hrvatske obitelji i sl. Svoje osobne nakane nosimo u srcu i također ih predajemo Gospi po dolasku u njezino svetište. Neki od nas mole Gospinu pomoć i zagovor odmah, na početku godine, pa na blagdan Uznesenja Marijina samo zahvaljujemo«, rekao je Marjanović.
Ti uporni momci iz sela lađara nose više vrsta obuće i putom se preobuvaju, ali, kažu, ipak bude žuljeva. Pješače i po suncu i po kiši, no ističu da povremeno moraju stati i pričekati da jače nevrijeme prođe. Tako ih je prošle godine zahvatilo strašno nevrijeme nedugo nakon polaska na put, a ove ih je godine stiglo u Lokvama. Tijekom pješačenja umivaju se i peru uglavnom na izvorima. Nose velike kišobrane jer kažu da su im se pokazali bolji od kabanica. Ako je sunčano, nose ih u ruksacima pa ih prolaznici znaju upitati: »Jeste li vi ribiči?«
»Ljudi u naseljima kroz koja prolazimo vrlo su susretljivi i nude nam hranu, piće, odmor, svi nas žele počastiti, ali ne smijemo se zadržavati jer želimo svakodnevno prijeći planirane kilometre. Do Aljmaša smo pješačili pet dana, do Marije Bistrice šest, a do Trsata 10, prešavši 335 km. Naši ukućani, braća, sestre i drugi uvijek znaju kako smo i gdje smo, jer na kraju svakoga pješačkoga dana na Facebooku i na stranici župe Davor objavimo nekoliko fotografija, javimo se kako smo i kamo smo stigli. Pratili su nas i lokalni mediji pa povremeno izvijestili o tijeku našega puta«, kazuje Švađumović.
Kad stignu na cilj, do svetišta, najprije uđu crkvu, pozdrave Gospu, iznesu joj svoje prošnje, nakane i zahvalu. »Ti trenutci pred Gospom, na cilju našega putovanja, ne mogu se opisati«, ističe Marjanović. »U srce se sliju svi osjećaji: radost, mir, ispunjenost, zahvala. Zaboravimo žuljeve, tisuće koraka, sva trpljenja, sunce, kišu. U tim trenutcima postojimo samo Gospa i mi. Zatim se ispovijedamo, obvezno sudjelujemo na svečanoj misi, predahnemo i onda, uglavnom autobusom, vraćamo se u rodni Davor. Kod kuće smo na Rokovo, 16. kolovoza, a već za nekoliko dana polazimo opet pješice na biskupijsko hodočašće u Voćin.«
Već su u planu i sljedeća odredišta: Gospi Sinjskoj, zatim Kraljici Mira u Međugorje, a žele se pridružiti i Marijanskomu zavjetu za domovinu i »otpješačiti« ga u cijelosti. Poslije svega, kažu, ako je Božja volja, hodočastit će u Santiago de Compostelu. Već u studenom imaju »nacrt« hodočašća za sljedeću godinu.
