U Hrvatskoj posljednjih godina svake godine nestane grad veličine Pule ili Slavonskoga Broda, stoga ne čudi što je predsjednik Vlade Andrej Plenković u intervjuu za »Financial Times« upozorio da je smanjenje stanovništva u dijelu zemalja Europske unije, među kojima je i Hrvatska, »malo strukturalni, gotovo egzistencijalni problem nekih nacija«. EU se, smatra, mora suočiti s problemom pada broja stanovnika u dijelu članica Unije. On želi da Bruxelles istraži koje su države najviše pogođene te koje politike i mjere provesti da bi se povećale stope nataliteta te se pomoglo u suočavanju s tim problemom.
Kazao je da Hrvatska nije jedina zemlja pogođena padom broja stanovnika zbog pada nataliteta i iseljavanja te zato želi postaviti demografiju u središte hrvatskoga šestomjesečnoga predsjedanja Unijom. No pitanje je u kojoj mjeri možemo očekivati da će EU riješiti naše probleme s obzirom na to da razvijene zemlje profitiraju na uvozu naše radne snage. Činjenica je da je prema Eurostatu 18 zemalja EU-a tijekom 2018. zabilježilo porast broja stanovnika, a njih deset, kako piše Dijana Jurasić, među kojima je i Hrvatska, smanjenje broja stanovnika. Početkom 2019. manje su stanovnika u odnosu na 2018. imale Letonija, Bugarska, Hrvatska, Litva, Italija, Rumunjska, Grčka, Portugal, Mađarska i Poljska, a među tim zemljama razlike su jako velike. Hrvatska se zajedno s Letonijom i Bugarskom ubraja među tri najgore zemlje EU-a po gubitku stanovništva, nakon kojih slijedi Rumunjska i Litva. (…) Iluzija je i da će se naši problemi riješiti povećanjem rodiljskih i roditeljskih naknada i nekih drugih tehničkih mjera… Zašto se ne povedemo za primjerom Mađarske koja je uvela niz ozbiljnih mjera za rješavanje demografskih problema? Mi još nemamo ozbiljnije zahvate u radno zakonodavstvo i porezni sustav, kao što to rade druge zemlje, koje maksimalno olakšavaju položaj roditeljima i time utječu na odluke mladih ljudi da imaju djecu.
Nakon što su nam Nijemci »oteli« stotine liječnika i medicinskih sestara sada tamošnji mediji pišu da Hrvatska muku muči s nedostatkom medicinskoga kadra.
Tako njemački medijski servis Deutsche Welle navodi da hrvatske pacijente liječe umirovljenici. Izjavu je dala i liječnica Željka Perić koja već više od 40 godina radi u slavonskom selu Zdencima, na istoku Virovitičko-podravske županije. Uvjete za prijevremenu mirovinu stekla je još 2010. godine, no zbog nedostatka liječnika nastavila je raditi u istoj ordinaciji. Žao joj je ostaviti pacijente bez primarne liječničke skrbi u selu jer bi to značilo da moraju putovati u desetak kilometara udaljenu Orahovicu. »Sljedeće godine u 9. mjesecu navršit ću 65 godina i moći ću u punu mirovinu, ali bojim se da ni od nje ne će biti ništa jer mladih liječnika obiteljske medicine nema i ambulanta će biti zatvorena. Ako i bude nešto organizirano, bit će to ‘leteći’ doktori koji će se mijenjati svaki dan. To je tek gašenje požara i nema veze s medicinom jer je smisao obiteljskih liječnika kontinuitet«, kaže dr. Perić, koju je Udruga hrvatskih pacijenata 2014. proglasila najboljom liječnicom u Hrvatskoj. Slično je i u drugim hrvatskim krajevima, ali ondje je, tvrde sugovornici DW-a, pozivajući se na statističke podatke, stanje najnepovoljnije. Primjerice, u Virovitičko-podravskoj županiji jedan liječnik radi na 425 stanovnika, u Požeško-slavonskoj na 318, a u Osječko-baranjskoj na 303. Virovitičko-podravska županija ima najstarije liječnike, njih 22 posto starije je od 60 godina. Ta je brojka u Požeško-slavonskoj županiji 17 posto, a u Osječko-baranjskoj 11 posto. Odlazit će liječnici ne samo iz malih mjesta, nego i iz države, zaključuje DW.
Gotovo je nevjerojatan podatak u tekstu Ivane Jakelić da su čak 1273 vozača vozila s više od 1,5 promila alkohola u krvi. Iako je policija, što se može zaključiti iz njihova posljednjega izvješća u kojem se navodi da je od 1. kolovoza do 30. studenoga zbog najtežih prometnih prekršaja sankcionirano 3316 osoba, koje su počinile 3520 prekršaja, očito zadovoljna primjenom novoga zakona, javnost baš i ne dijeli takvo mišljene.
Istina, neki vozači pod prijetnjom drastičnih novčanih ili zatvorskih kazna možda malo opreznije voze, no neke uočene pojave ipak bi trebale sve zabrinuti, poput činjenice da se samo u nekoliko dana dogodilo pet nesreća u kojima su vozači nakon naleta na pješake pobjegli!? U jednom slučaju žrtva je bio glumac Aleksandar Bogdanović, koji je nažalost preminuo. U drugom slučaju pregažen je policajac koji je išao na posao. U trećem slučaju žrtva je bio invalid u kolicima. Tolika bešćutnost, koja pritom uglavnom dolazi od mlađih osoba, trebala bi zabrinuti i policiju i društvo u cjelini. Jer dok se prometna nesreća može dogoditi svakomu, bijeg s mjesta nesreće i nepružanje pomoći unesrećenomu ne mogu se baš dogoditi svakomu. U tom je slučaju posrijedi devijantno ponašanje, za koje nema nikakva opravdanja jer je riječ o vrlo svjesnom ponašanju iz kojega proizlazi da za vozača koji se tako ponaša tuđi život koji je ugrozio ne vrijedi ništa. Iako policija godinama ima kampanje da alkohol i vožnja ne idu zajedno, takvi apeli očito ne padaju na plodno tlo. Policijske statistike kažu da je u protekla tri mjeseca najviše vozača, njih 1273, uhvaćeno dok je vozilo alkoholizirano, i to dobro alkoholizirano, jer je tim vozačima u krvi izmjereno više od 1,5 promila alkohola u krvi!? Kad se tomu pridoda da je 1176 vozača uhvaćeno da voze bez položenoga vozačkoga ispita, da ih je 546 uhvaćeno da voze dok im je bila izrečena zabrana upravljanja vozilom, da je njih 278 odbilo da ih se testira na alkohol ili droge, opći je zaključak da možemo biti sretni što godišnji broj poginulih na cestama nije i veći.
