Gotovo je neprimjetno u hrvatskoj javnosti prošlo sredinom srpnja dodatno objavljivanje podataka s popisa stanovništva 2021. godine koji su pokazali da se dogodio novi lom u hrvatskom demografskom slomu. Prošlo bi to možda nezamijećeno da Udruga obitelji s troje i više djece »Obitelji 3 plus« nije objavila priopćenje u kojem stoji da je u Hrvatskoj u 10 godina nestalo 17 657 obitelji s troje i više djece.
Naime, u ukupnom broju obitelji s djecom 52,5 posto čine obitelji s jednim djetetom, 35,1 posto obitelji s dvoje djece, 9,8 posto obitelji s troje djece, 1,9 posto obitelji s četvero djece te 0,7 posto obitelji s petero i više djece. Tako snažan pad udjela obitelji s više djece u Hrvatskoj kao da implicira da, umjesto da se na nacionalnoj razini donese učinkovita demografska strategija, postoji neki »strateški plan« da učinkovito izumre hrvatski narod.
Koliko je vlastima malo stalo do demografske obnove Hrvatske pokazuje i to da su u protekla tri desetljeća sve dosadašnje strategije i nacionalni planovi za demografski oporavak završili umnogome kao mrtvo slovo na papiru, a postojeće su se mjere pokazale kao preslabe da bi imale učinak. Nepojmljivo je da sadašnja vlast još na nacionalnoj razini nije donijela novu strategiju kao ključni dokument, to jest kao platformu za demografsku obnovu, a pitanje je goruće. Nije poznato ni da je i jednom i jedna vlast demografsko pitanje stavila u Sabor na raspravu kao izvanredno pitanje ili da je Vlada tomu pristupila na način da rješava pitanje nacionalne krize, a ona to zasigurno jest. Nije, nadalje, poznato ni da je neka oporbena stranka barem dio sredstava koje dobiva iz državnoga proračuna uložila u strategiju rješavanja demografskoga pitanja, makar na razini istraživanja mišljenja svojih birača… Dakle, nebriga za demografski oporavak u Hrvatskoj nema politički predznak, ali očito ima ideološki.
S ugroženim demografskim pitanjem suočavali su se kao s krizom proteklih godina najčešće nepolitički krugovi, udruge, akademske i znanstvene ustanove. I posljednji Socijalni tjedan kao crkveni projekt iznjedrio je još 2021. poticajnu deklaraciju, no za tu i druge crkvene demografske inicijative nije bilo sluha. Postoje udruge koje neumorno rade posao koji pripada vlastima pa istražuju koje su mjere uspjele u pojedinim zemljama i društvima te ih, ponovno bezuspješno, predlažu hrvatskim vlastima. Tako su iz »Obitelji 3 plus« predložili da se osnuje snažno demografsko ministarstvo te su iznijeli čitav niz konkretnih i drugdje u svijetu aktivnih modela obiteljskih politika, poput potpuno subvencioniranoga dječjega vrtića za svu djecu, i to na način na koji je uređeno pitanje financiranja osnovnoga i srednjega školstva te javnih visokih učilišta.
Zauzeli su se i za univerzalni dječji doplatak za svako dijete, s progresivnim rastom kako raste broj djece u obitelji. No za te prijedloge nema sluha.
S obzirom na vladino hvaljenje uspjesima koji Hrvatsku posljednjih godina dižu na ljestvicama raznih rejtinga i na izravan pristup sredstvima iz europskih fondova, zaprjeke rješavanju demografskoga pitanja više nisu financijske naravi. Nisu zaprjeke ni u idejama i prijedlozima s obzirom na razrađene strategije iz drugih zemalja koje su postigle uspjehe. Očito je stoga da nema snažne političke volje za učinkovitije rješavanje demografskoga pitanja, a po mnogočemu sudeći uzrok bi mogao biti strah vladajućih koji je tako velik da doslovno paralizira budućnost hrvatskoga društva. Hrvatska je javnost napokon zaslužila znati tko zapravo minira demografski oporavak hrvatskoga naroda. On je u povijesti znao pobijediti svakoga neprijatelja, a ako se netko usudi imenovati novoga, pola će problema već biti riješeno.
