Teško je prolazeći središtem Slatine ne opaziti biser sakralne arhitekture koji resi srce toga gradića na sjeveroistoku Hrvatske. Podignuta 1913. godine, slatinska župna crkva sv. Josipa jedno je od posljednjih neogotičkih zdanja u hrvatskim krajevima. Čvrsti zidovi i visoki zvonik neogotičke ljepotice čuvali su slatinski puk u vremenima velikih lomova – u dvama svjetskim ratovima, u gospodarskim neizvjesnostima, u raznim diktaturama, sve do Domovinskoga rata… No čuvao je slatinski puk i njezine zidove. Jer svakomu monumentalnomu djelu sakralne arhitekture prethodi i monumentalno zajedništvo žive Crkve. O tom svjedoči i činjenica da je župna zajednica upravo nedavno dočekala temeljitu obnovu crkve sv. Josipa. A »okus« te slatinske žive Crkve najbolje se upoznaje na nedjeljnim misnim slavljima.
Za župu kao »zajednicu zajednicâ«
Kada je Glas Koncila na četvrtu korizmenu nedjelje pohodio slatinsku župu sv. Josipa, bez zadrške se može reći da se toga dana u Slatini doista događala – radosna nedjelja. Zajedništvo oko euharistijskoga stola u ispunjenoj su crkvi okrunili mladi: šezdesetak krizmanika uskliknulo je svoj »Evo me!« te se predstavilo župnoj zajednici. Dodatan svečani ton tomu važnomu događaju za župnu je zajednicu dalo i dvadesetak ministranata koji su posluživali na oltaru uz župnika Dragana Hrgića.
»U desetak godina koliko sam na župi moj je cilj bio da se uz obnovu župne crkve obnavlja i zajednica. Puno je važnije da u sjaju naše župne crkve zasja živa Crkva, da župa zaživi kao zajednica zajednicâ«, sažeo nam je svoju »pastoralnu filozofiju« župnik Hrgić nakon mise.
Župnik Dragan Hrgić: »U našem tihom duhovnom rastu mi zapravo ubiremo plodove onoga što su prije nas stvarali ovdašnji župnici i vjernici. Vjerujemo da će i budući naraštaji, oni koji dolaze nakon nas, ubirati plodove sjemenja koje mi sijemo danas«Uz pastoralna i ekonomska vijeća, čitače, Caritas, ministrantsku zajednicu, neokatekumene i molitvenu zajednicu, u župi su aktivna i tri zbora, nabraja župnik. »U našem tihom duhovnom rastu mi zapravo ubiremo plodove onoga što su prije nas stvarali ovdašnji župnici i vjernici. Vjerujemo da će i budući naraštaji, oni koji dolaze nakon nas, ubirati plodove sjemenja koje mi sijemo danas.« A u povijesti Slatine jedan je od najvećih »sijača« nedvojbeno svećenik Julije Bürger, koji je više od dva desetljeća – od 1923. do 1944. godine – služio kao slatinski župnik. On pripada plejadi svećenika koji su hrvatskomu narodu bili ne samo duhovnici, nego i prosvjetitelji, na čemu su mu partizani »zahvalili« proglasivši ga 1944. »narodnim neprijateljem«, smaknuvši ga strijeljanjem i sakrivši mu posljednje zemne ostatke.
Raste pobožnost sv. Josipu
Uz mučeničkoga župnika, jedan je od glavnih duhovnih stupova župe sveti Josip, čija je pobožnost osobito živa u Slatini. Župnik Hrgić napominje da se u Slatini ukorijenila pobožnost devet srijeda u čast sv. Josipa, kada u župu dolaze propovijedati svećenici i duhovnici iz drugih dijelova Požeške biskupije i ostatka Hrvatske. A uoči sv. Josipa tradicionalno je među vjernicima prihvaćena i trodnevna duhovna priprava na kojoj je uz misna slavlja i duhovne nagovore u osobitom fokusu poticaj vjernicima da pristupe sakramentu ispovijedi. O slavlju sv. Josipa u Slatinu hodočaste i vjernici iz okolice, među kojima iz godine u godinu pristiže i lijep broj pješaka, a slatinska se župa želi »profilirati« i kao maleno »svetište« sv. Josipa u tim predjelima Hrvatske, dodaje župnik. Hodočašće je usto osobito prihvaćen oblik pastorala među Josipovim župljanima u Slatini. Tako je upravo u tijeku organizacija hodočašća stopama apostola Pavla u Makedoniju i Grčku.
Životni stil velikih sredina nije »osvojio« mlade
O ponosu župe sv. Josipa – mladima – najviše su pohvala izrekle tri žene, vjeroučiteljice Ljiljana Ivanković i Marina Martinović te redovnica s. Nives Stubičar. »Kao vjeroučiteljica sa ‘stažem’ od gotovo trideset godina mogu reći da je s djecom lakše raditi u manjim sredinama, premda se i u nas počinju osjećati neke boljke prisutne u velikim sredinama«, pojašnjava vjeroučiteljica Ivanković. »Međutim, djeca vole osjetiti i da je njihova prisutnost u župi prepoznata. Ima i u nas krizmanika koji se nakon krizme sve do vjenčanja ne vrate u crkvu, ima i mladih koji iz nekakva bunta ne žele ići u crkvu, ali još možemo reći da je u nas većina mladih ipak bliska Crkvi.«
Na njezine se riječi nadovezala i vjeroučiteljica Martinović. »Slatina zadnjih godina sve više postaje tipična gradska sredina, što se odražava i u našem radu s mladima, u školi i na župi. Naime, i u nas postaje uobičajeno da su djeca vikendima – posebno nedjeljama – na raznim treninzima, utakmicama, ‘selekcijama’ i drugim aktivnostima zbog kojih ih je teže pridobiti za misu. Tu je i problem virtualnoga svijeta, iz kojega ih je ponekad doista teško ‘izbaviti’. Ali, svako je vrijeme po sebi izazovno.«
U »mreži« bl. Alojzija Stepinca
Sestra Nives s mladima osobito surađuje u karitativnim aktivnostima, prodaja čijih je plodova o velikim blagdanima namijenjena potrebitima u župi i slatinskoj okolici. Nadalje, župa sv. Josipa upravo preko djece i mladih njeguje i nesvakidašnju suradnju – s djecom doma »Egipat«, koji u Sarajevu vode služavke Maloga Isusa. Redovnica s. Nives Stubičar pripada Družbi sestara Presvetoga Srca Isusova, koju je proslavila Marija Krucifiksa Kozulić. No na sebi svojstven način redovnice njezine družbe ugradile su se i u povijest Slatine. Naime, u mračnim vremenima Drugoga svjetskoga rata kuća slatinskih redovnica postala je istinskim »svjetionikom« – jednim od utočišta u velikoj mreži zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca koja se skrbila o ratnoj siročadi. Pod njihovim se krovovima u ratnim vremenima skrivalo i po šezdesetak djece. Uz s. Nives u župi su sv. Josipa djelatne još dvije redovnice – s. Krešimira Vuleta i s. Dionizija Petric.
Župnik motivira i drži na okupu
Specifičnost je župe sv. Josipa i velik broj starijih ministranata, koji su svojevrsni mentori poslužiteljske zajednice od četrdesetak članova. O njima je više rekao Mislav Matišić, student Medicine u Osijeku, gdje je aktivan u zajednici mladih »Duhos«. »S obzirom na studij, preko tjedna nisam u Slatini, no trudim se ovdje biti vikendima, a osobito sam u župi prisutan u vrijeme kada na fakultetu nisu intenzivna predavanja i ispiti. S početka studija bio sam zadubljen u učenje, no počeo sam se više davati za Crkvu i vidim plodove. Nastojim sada i svojim vršnjacima, koji su se možda nakon krizme ‘odmaknuli’ od misa, posvjedočiti zašto je dobro ići u crkvu«, rekao je Matišić. »Mislim da nas kao ministrantsku zajednicu koja djeluje u župi motivira i drži na okupu župnikov odnos prema nama.«
Supružnici Nada i Berislav Kralj, koje je Božja poruka dotaknula u zrelijim fazama života, predstavili su neokatekumensku zajednicu koja je također integralni dio župe. Njezina je posebnost u tome što kao prva neokatekumenska zajednica u Požeškoj biskupiji djeluje već više od dva desetljeća, a okuplja četrdesetak aktivnih članova.
Premda nije formalno organizirana, što je zadaća za skoriju budućnost, u slatinskoj župi sv. Josipa okuplja se i zajednica mladih obitelji. Među njima je angažirana Anita Rastija, koja svoju privrženost životu svjedoči kao majka četvero djece, ali i angažmanom u udruzi »Pro Vita«. U župi je svaki prvi petak u mjesecu posvećen obiteljima: uz misno slavlje i nagovor na temu dosljednoga življenja kršćanskih vrjednota u obiteljskom životu, cilj je roditelje približiti i sakramentima te pomoći da i njihova djeca razviju osjećaj privrženosti Crkvi.
Župa sv. Josipa – Slatina
Oko 5400 duša pripada župi sv. Josipa u Slatini, koja pripada Požeškoj biskupiji. Zajednica je svojevrsni fenomen na istoku Hrvatske po svojoj demografskoj slici – broju rođenih koji premašuje broj umrlih. Župne statistike otkrivaju da je umrlih godišnje pedesetak, a kod slatinskoga sv. Josipa krsti se šezdesetak, sedamdesetak djece. Broj krizmanika i prvopričesnika kreće se svake godine u sličnu rasponu – od 50 do 70 djece i mladih. Uz mlade obitelji i brojnu ministrantsku skupinu, koje se zajednički opiru »trendu izumiranja« istoka Hrvatske, zidovi nedavno obnovljene impozantne župne crkve od nedjelje do nedjelje čuvaju bogati mozaik župnih zajednica.
