DEMOKRACIJA NA NOVOM ISPITU Što se događa s kriptovalutama?

U Australiji je nedavno uveden servis koji omogućuje svim građanima plaćanje računa kriptovalutama. Venezuela se već dugo bori s jednom od većih hiperinflacija u povijesti čovječanstva. Zato što im papirnata valuta propada, proglasili su prije nekoliko tjedana kriptovalutu službenom nacionalnom valutom. Turska lira također je u opasno silaznoj putanji, a monetarni sustav jedva se drži. To je važan razlog zašto već svaki peti stanovnik Turske drži kriptovalute i zašto je Turska u vrhu svijeta po postotku prihvaćenosti među građanima.

Suvremeni se novac temelji na povjerenju prema državi i njezinim institucijama te na snazi države koja propisuje pravila ekonomske igre i nameće ih – ako je potrebno i silom. Što je ekonomija neke države respektabilnija, njezin je novac privlačniji, no to i dalje ne znači da državni novac ima nekakvo stvarno pokriće u realnoj ekonomiji. Državni novac samo su šareni papirići čija vrijednost izvire iz kolektivnoga prihvaćanja (i izostanka propitkivanja) iluzije da taj novac ima nekakav realan ekonomski temelj. Novac je »novac« onoliko koliko ga ljudi prihvaćaju. Što ga više ljudi prihvaća, to je više »novac«. Ondje gdje postoji opći konsenzus o novcu, svi se koriste jednim te istim novcem i nema druge, rezervne valute. Kad nema konsenzusa, nema ni općeprihvaćenoga novca. U trenutcima kad službenomu državnomu novcu rapidno ponestaje povjerenja, kao što se to upravo događa u Venezueli, Turskoj, ali i drugdje, odnedavna se građani okreću kriptovalutama. To je vrlo zanimljivo, prvi put u povijesti, sad u vrijeme interneta i džepnih računala – mobitela, u situacijama hiperinflacije i potresa financijskih sustava, postoji nova alternativa koju mnogi građani svojevoljno odabiru, bez pritiska represivnih mehanizama. Zašto odabiru kriptovalute? Zato što imaju potpuno drukčiju motivaciju od špekulanata koji ih samo žele jeftino kupiti i poslije skupo prodati. Zato što ih vide ne kao instrument brze zarade, nego kao vozilo u funkcionalnom platnom sustavu. Zato što ih vide kao novac koji povjerenje ne stječe pukom deklaracijom, po potrebi i pendrekom, nego kao valutu koja se temelji na povjerenju prema matematici (točnije prema kriptografiji kao grani matematike). Čovjek i institucije mogu izdati i prevariti, ali matematika ne može.

Stoga pitanja poput »na čemu se temelje kriptovalute« samo produbljuju egzistencijalnu krizu tzv. fiat novca jer je fiat novac potpuno apstraktna umotvorina, dočim kriptovalute imaju pokriće upravo u onome što pokreće suvremeni digitalni svijet, a to je električna energija. Protokol nastanka konsenzusa jest protokol stvaranja povjerenja, a povjerenje se stječe javnom objavom rješenja matematičkoga problema. To je kriptografski problem koji je teško riješiti i za čije je rješavanje potrebno investirati u električnu energiju koja pogoni vrlo snažna računala, koja pritom gutaju goleme količine energije.

S druge strane, dokazivanje ispravnosti rješenja vrlo je brzo, jeftino i lako, i svatko može jednostavno provjeriti je li rješenje ispravno. Za razliku od modernih fiat valuta koje mogu nastati ako treba i hirom centralnih bankara koji stvaraju tisuće milijarda novoga novca za spas privatnih institucija samo običnim klikom miša, svaka jedinica bitcoina ima pokriće u električnoj energiji. Kriptovalute ne rastu na grani niti mogu nastati u trenu ni iz čega: potrebno je uložiti u snažna računala (hardver) i opskrbiti ih s mnogo struje da bi nastale kriptovalute. Drugim riječima: nema kriptovaluta bez truda, rada i investiranja, dok se s druge strane puste milijarde fiat novca stvaraju kvrckom nokta, a onda se tim novcem kupuju dionice i obveznice privatnih kompanija. Za primjer, nedavno je »Apple« postao prva tvrtka u svijetu čija je tržišna kapitalizacija veća od bilijun dolara, no malotko zna da je jedan od najvećih dioničara »Applea« Švicarska nacionalna banka, koja je novac za kupnju izvukla iz vakuuma (Švicarci kreiraju franak, za franke kupuju eure i dolare, a za dolare među ostalim »Apple«).

I premda fiat valute zbog toga imaju veću fleksibilnost jer država po želji može stvoriti novac za razne potrebe svojih građana, ali ga i povući ako ga ima previše, mnogi odbijaju prihvatiti da bilo što (a posebno milijuni i milijarde eura ili dolara) može u trenu nastati ni iz čega, tek tako, kad se komu (nekoj utjecajnoj skupini) prohtije. S druge strane moglo bi se reći da je to vrhunac uspjeha civilizacije u području ekonomije: monetarni sustav kao krvotok gospodarstva u kojem je novac apstraktna ideja koju se može stvarati i uništavati po potrebi (mjeri) čovjeka, nevezano uz bilo koju realnu vrijednost; novac kojim se može kupiti svaka (materijalna) vrijednost a da sam novac pritom nema baš nikakvu vrijednost. Taj pokus monetarne ekonomije s apstraktnim novcem traje tek posljednjih pedesetak godina i treba vidjeti hoće li čovjek kao (među ostalim) pohlepno, nezasitno i destruktivno biće beskonačnih potreba uspjeti ne uništiti ga. Bilo kako bilo, proponenti kriptovaluta u takav novac ne vjeruju.

Najvažniji doprinosi bitcoina (i drugih kriptovaluta) vidljivi su u nekoliko činjenica. Kreiran je decentralizirani sustav koji je neovisan o pojedinačnim institucijama i kojekakvim moćnicima. Centralizirani sustavi inače su vrlo učinkoviti: oni brzo i jeftino mogu procesuirati velik posao. No imati uporište u samo jednoj točki znači i biti vrlo ranjiv: ako samo ta jedna ključna točka padne, padaju svi – cijeli sustav. Prije nekoliko tjedana u Velikoj Britaniji golem dio ekonomije ostao je potpuno blokiran jer je pao sustav jedne velike kartičarske kuće. Uzurpirati, ovladati ili preuzeti jednu točku neusporedivo je lakše nego uzurpirati ili preuzeti niz točaka. Valuta bez posrednika također znači i valutu bez dodatnih troškova: što je više institucija u sustavu, viša je cijena novca jer svaki od tih posrednika ugrađuje dodatni sloj vlastite zarade koju konačni korisnici moraju platiti.

Bitcoin sustav je disperziran jer nema jedne središnje točke; bilo bi potrebno hakirati/zaustaviti/uništiti sva računala na kojim je bitcoin softver, u cijelom svijetu, da bi se hakirao/zaustavio/uništio bitcoin sustav. Kao takve, kriptovalute promoviraju neovisnost i osnažuju »malene«, krajnje korisnike, izbacujući posrednike koji parazitiraju ne pružajući nikakvu bitnu dodanu vrijednost. Nije li to ono što mnogi danas traže: osnaživanje građana i smanjenje moći golemih korporacija koje posluju prvenstveno u korist prebogate manjine? Kriptovalute su alat koji radi u tu svrhu.

Za razliku od državnih fiat valuta koje se moraju rabiti po sili zakona, kriptovalute se (ne) rabe po slobodnoj volji građana. Svatko ima pravo reći da ne vjeruje u kriptovalute, ali nitko nema pravo reći da ne vjeruje u apstraktni državni novac. Njega je zabranjeno odbiti. (Nikomu ne pada na pamet odbiti službenu valutu u situaciji kad je njezina vrijednost stabilna, ali kad dođe inflacija – druga je priča.)

Poslati novac iz države u državu danas je vrlo skupo jer se građani bacaju pred noge posrednika koji – svaki od njih – uzimaju velike postotke u međuprostoru. Kriptovalute nude jednostavne transakcije i slanje novca poput slanja e-pošte. Ne samo to, svaka kriptovaluta može se pohraniti na USB memorijskom štapiću, i to u bilo kojoj svoti. Apsolutno sav iznos svih kriptovaluta svijeta bez problema bi stao na USB memoriju veličine nokta, što ih čini jednostavno prenosivima. To je posebice zgodno u totalitarnim režimima koji zabranjuju unos ili iznos privatne imovine preko granica.

Sljedeća je prednost osobito atraktivna jer je važna svakomu. Kriptovalute se mogu rabiti samo s privatnim ključevima (nešto poput vrlo složene lozinke). Pod uvjetom da vlasnik ključeve drži na sigurnom, kriptovalute su neprobojne i nemoguće ih je ukrasti i njima manipulirati. Osim ilegalne krađe, sva se imovina može i legalno nacionalizirati, konfiscirati, oduzeti ili ovršiti; sva osim kriptovaluta (bar ne izravno).

Tko god prati novosti iz područja tehnologije, svakih nekoliko tjedana može vidjeti neku novu vijest o tome da »Google«, »Microsoft«, »Facebook«, »Apple« i druge velike kompanije na drukčiji način »špijuniraju« i prate svoje korisnike, preko kamera, mikrofona, satelita (GPS-a), i prateći njihov digitalni trag na internetu. Isto rade i obavještajne službe koje na mig moćnika mogu iskopati iz povijesti osobe što god ih je volja, i to iskoristiti u dnevno-političke ili bilo koje druge svrhe. Kriptovalute nude anonimne sustave svima onima koji se gnušaju takva poretka stvari.

Jedna od najvažnijih novosti koje je bitcoin donio jest tehnologija blockchaina. Naime, blockchain je lanac blokova, a blokovi su grupe podataka (npr. u bitcoinu to su podatci o transakcijama). Blokovi su međusobno kriptografski povezani tako da nije moguće manipulirati njihovim sadržajem. Pojednostavljeno, to su decentralizirana, distribuirana baza podataka i protokol za njezino proširenje. Inicijalna ideja bitcoinova blockchaina proširena je u Ethereumu, sustavu čija se kriptovaluta zove ether. Bitcoin bi se mogao smatrati specifičnom, decentraliziranom aplikacijom namijenjenom za plaćanja, a Ethereum je opća platforma za decentralizirane aplikacije u kojoj je platni sustav samo jedna od mogućih aplikacija. To znatno proširuje spektar mogućih uporaba blockchaina, zbog čega se u posljednje vrijeme više govori o blockchainu nego o bitcoinu.

Sve navedeno nikako ne treba shvatiti kao nagovor ili poticaj na kupnju kriptovaluta, nego kao pojašnjenje širine važnosti i novosti koje kriptovalute donose. Cijena bitcoina ili ethera sigurno će snažno oscilirati, i tko god želi nešto brzo zaraditi, treba ih se kloniti. No namjera onih koji su osmislili bitcoin i ether nikako nije bila stvoriti imovinu čiji će mjehur obogatiti pojedince, nego stvoriti demokratske financijske sustave koji će donijeti novi model novca, odnosno novu platformu za decentralizirane aplikacije – nove tehnološke sustave kojima je ambicija unaprijediti društvo u korist većine krajnjih korisnika. Hoće li oni doista ispuniti vrlo visoka očekivanja stavljena pred njih? Danas na to zna odgovoriti samo onaj tko je u stanju putovati kroz vrijeme.