Činom posvete Ukrajine i Rusije Bezgrješnomu Srcu Marijinu papa Franjo, kojemu su se na blagdan Blagovijesti pridružili nadbiskupi, biskupi, župnici i vikari zajedno s mnoštvom vjernika diljem Crkve u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, uključio je Crkvu u izvanredan pothvat u uspostavljanju toliko željena mira. Učinci toga izvanrednoga čina mogli bi se već ubrzo mjeriti, a nema sumnje da će se ponovno proslaviti snaga Srca Majke Božje kojoj je još pod križem Sin na brigu predao čitavo čovječanstvo. No s tom mirovnom inicijativom Crkva nije ni počela ni završila. Dosad se, naime, podosta govorilo o diplomatskim nastojanjima Svete Stolice koja se, baš zato što su diplomatska, većinom provode dalje od očiju onih kojima nije stalo do uspostave mira. No ispod radara kojim se mjere crkvena nastojanja često prolazi važno Papino djelovanje, i Svete Stolice uopće. Riječ je o crkvenoj prisutnosti na digitalnim platformama, ponajviše društvenim mrežama, koje su tijekom rata u Ukrajini postale nova bojišnica. Papa Franjo od početka agresije Ruske Federacije na Ukrajinu dnevno je počeo upućivati mirovne poruke na ukrajinskom i ruskom jeziku te je nedvosmisleno upozoravao na »đavolsku besmislenost nasilja«, poručujući da je »Bog s mirotvorcima, a ne s onima koji se koriste nasiljem«.
Znanstvenici i teoretičari baš su tijekom rata u Ukrajini ocijenili da je svjetska i ukrajinska upotreba društvenih mreža tu zemlju, pritisnutu agresijom i krvoprolićem, učinila već sada pobjednicom u ratu. Upravo su digitalne tehnologije učinile da se velika ukrajinska dijaspora homogenizira i da se milijuni diljem svijeta solidariziraju s ukrajinskim žrtvama. Stoga ne treba čuditi da je zabrana upotrebe pojedinih društvenih mreža u Ruskoj Federaciji svojevrstan poraz tamošnje politike jer u svojim nastojanjima nije uspjela uvjeriti većinu u svijetu da je njezina »vojna operacija« opravdana. To, jasno, ne znači da su stali sa svojom propagandom u drugim zemljama svijeta, i to najčešće preko društvenih mreža. Na tu propagandu, nažalost, nisu imuni ni korisnici društvenih mreža u Hrvatskoj, od kojih neki uporno dezinformiraju i sebe i svoje bližnje. Utoliko je važnije da svi koji dijele neprovjerene sadržaje o ratu u Ukrajini i preuzimaju sumnjive sadržaje preko društvenih mreža shvate da takvim djelovanjem mogu ugroziti nedužne ljude koji žive pod bombama i kojima prijeti umiranje ne samo od vojne sile, nego i od gladi i žeđi.
U ožujku je skupina međunarodnih istraživača (We are Social’s – Mi smo društveni) objavila novi izvještaj o globalnoj upotrebi digitalnih tehnologija u 2021. godini u kojem je upozoreno da građani kojima su dostupne takve tehnologije uz njih prosječno dnevno provedu gotovo sedam sati, što se približilo vremenu jednoga radnoga dana. Iako su takvi izvještaji puni zanimljivih podataka (najčešće u korist digitalnih tehnologija i blagotvornosti umrežavanja digitalnoga društva), istraživači su upozorili i na novi fenomen: korisnicima društvenih mreža važnija je reakcija na poruku, to jest osjećaj koji će ona postići, nego sama poruka. To govori u prilog sadašnjemu dobu koje se naziva erom postistine. Sintagma je to koja je proteklih pet godina doživjela pravu ekspanziju u javnom prostoru, posebno kad je riječ o političkim manipulacijama. Naime, postistina je koncept po kojem je od samih činjenica važnija njihova interpretacija, a upravo se s tom sintagmom povezuje i dugogodišnje obavještajno djelovanje agresora nad Ukrajinom. Zato je dobronamjeran savjet katoličkim vjernicima na društvenim mrežama, ma koliko bili sigurni u opravdanost svojih stajališta, da se prije nego (po)dijele »ratne sadržaje« pitaju kako će to koristiti žrtvama.
