Iza supružnika Smiljanke i Martina Talajića šezdeset je godina braka, troje djece, šestero unučadi i jedan praunuk. Svoj su dijamantni pir proslavili obnovom zavjeta u kapelici služavaka Maloga Isusa u Metkoviću u subotu 27. studenoga. Supružnici koji su se upoznali 1959. godine na jednoj svadbi za Glas Koncila govorili su o bračnom životu.
Smiljanki je bilo 16, a Martinu 24 godine kada su se prvi put ugledali. Nakon dvije godine dopisivanja, kada je ona napunila 18 godina, vjenčali su se 26. studenoga 1961. u crkvi sv. Ante na Novim Selima pokraj Metkovića, a vjenčao ih je don Veselko Luetić. »U našem braku uvijek je vladala harmonija i u slozi smo živjeli bez velikoga opterećenja. Ja sam na sebe preuzela kuću, obitelj i malo zemlje što smo imali, a suprug je radio kao vozač. Uvijek smo razgovarali. Što god nas je tištalo, o tome smo razgovarali i nikada ne bismo otišli u krevet posvađani«, rekla je za Glas Koncila bračna jubilarka.
Povjerenje i strpljenje – dvije su odlike za koje Smiljanka kaže da su bile najbitnije u 60 godina braka. Zajedno ih drži i vjera da je sve što imaju dano od Boga. »Ja njega jako volim, a voli i on mene. Svako jutro kada se probudim i vidim ga pokraj sebe zahvaljujem dragomu Bogu i Majci što smo zajedno«, rekla je Smiljanka te dodala da se oboje često znaju zapitati što bi jedno bez drugoga.
»Treće vjenčanje s istom ženom«, rekao je u šali Martin osvrćući se na obnovu bračnih zavjeta u prigodi dijamantnoga jubileja. Misno je slavlje predvodio fra Martin Jaković, gvardijan samostana sv. Frane u Splitu. S jubilarnim parom važnu obljetnicu slavili su njihova djeca Mario, Vida i Vilma, unučad Antonia, Petra, Martina, Blaž, Josip i Martin te praunuk Emanuel. Veselja, prepričava Smiljanka, nije nedostajalo. Iako je zbog okolnosti pandemije proslava bila upitna, supružnici su pristali na nagovor svoje djece. (M. F.)
