Danas više nego ikada vrijedi načelo: »Novac vlada svijetom.« Tko ima novac, ubraja se u moćnike i vrlo utjecajne ljude. On si može priuštiti ono što želi. Može imati vlast nad drugima. Svatko zna što novac može proizvesti. Ali jedva da je ikomu jasno što novac jest. Kratka definicija novca glasi: »Novac je pogodba unutar jedne zajednice da se nešto rabi kao sredstvo zamjene.« Novac dakle nije ništa po sebi. On nastaje putem pogodbe. Izvana novac može biti bezvrijedan. To je komad papira. Ali mi mu dajemo snagu. Mi smo ti koji dajemo moć novcu. Po sebi on nema nikakvu vrijednost. Dakle, sve je na nama kako se ophodimo s novcem. Najvažnija zadaća novca jest da on služi čovjeku. Ne zarađujem novac kako bih bio bogat, kako bih sebi nešto priuštio, nego kako bih služio čovjeku.
Novac je sredstvo razmjene. On uvijek ima veze s odnosima. Naime, samo onaj tko stupi u vezu s drugim, nešto će razmijeniti. Novac ne smije izolirati, kao što se to događa kod nekih bogataša, ne smije graditi visoke zidove oko svojega posjeda kako mu ga nitko ne bi oduzeo. Novac može izolirati. Zbog toga ga se treba dijeliti. Tada on stvara novu povezanost. Ali svoj će novac dijeliti samo onaj tko je iznutra slobodan prema njemu i tko se daje voditi uvjerenjem da novac služi ljudima, a ne osobnomu bogatstvu, ne osobnoj vrijednosti. Neki bogataši novcem učvršćuju svoju masku. Tko dijeli novac, skida masku i stavlja se u odnos prema drugomu. Za mene je izazov za budućnost da se novac ne demonizira, nego da se s njim ophodimo duhovno, maštovito i kreativno, u unutarnjoj slobodi i spremnosti služiti ljudima, buditi u njima život.
(Iz »Knjige o umijeću življenja«
objavljene u nakladi Glasa Koncila)
