Dio javnosti, uključujući i hrvatsku, iznenadila je vijest da je u nedjelju 27. rujna pedeset diplomatskih predstavnika zemalja i međunarodnih organizacija u Poljskoj uputilo otvoreno pismo u kojem se zahtijeva poštovanje prava LGBTI zajednica i pojedinaca te se osuđuje njihova diskriminacija. Sastavljanje pisma koordinirala je belgijska vlada, a potpisao ga je i hrvatski veleposlanik u Poljskoj Tomislav Vidošević. Premda se u otvorenom pismu ne spominju konkretni oblici diskriminacije i govora mržnje niti se izrijekom kaže da Poljska diskriminira spomenute osobe i skupine, sama činjenica da je ono objavljeno sugerira upravo to. Otvoreno pismo je, nadalje, objavljeno deset dana nakon govora predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen o stanju Europske unije, u kojem je rekla da »nema mjesta« u Uniji »zonama u kojima nisu dobrodošle LGBTQI osobe«, kao i tjedan dana nakon što je u Varšavi održan Hod za život na kojem se okupilo nekoliko tisuća ljudi, a prvi put je na hodu, u osobi Andrzeja Dude, sudjelovao jedan poljski predsjednik.
O pozadini otvorenoga pisma za Glas Koncila je govorio poljski svećenik i politolog dr. Piotr Mazurkiewicz, bivši generalni tajnik Komisije biskupskih konferencija Europske unije (ComECE) koji sada djeluje na Sveučilištu kardinala Stefana Wyszynskoga u Varšavi.
Čitava prašina koja se ovih dana podigla oko Poljske, kaže sugovornik, zasniva se na nečemu za što se u globalnim okvirima nametnuo engleski naziv »fake news«, lažne vijesti. Naime, »na ulicama poljskih gradova nema nikakvih plakata na kojima bi se zahtijevale ili proglašavale nekakve ‘LGBTQI-free’ zone«, kaže dr. Mazurkiewicz. Istina, glede naklonosti prema zahtjevima spomenutih skupina postoji »izvjesna podijeljenost« u političkom spektru, a onda i među gradonačelnicima. Tako su neki gradonačelnici njihove zahtjeve pozdravili, a drugi kritizirali, kaže svećenik politolog. No priču o »zonama slobodnim od LGBTI-a« lansirao je aktivist Bartosz Staszewski sa svojim fotografskim projektom. LGBTQI aktivist jednostavno obilazi Poljsku te na stupove na kojima stoji ploča s imenom grada ili mjesta stavlja ploču s gore navedenim natpisom, fotografira je i dijeli preko društvenih mreža. »No te ploče u stvarnosti ne postoje«, kaže dr. Mazurkiewicz.
Vjetrovi koji pušu prema Poljskoj ne dolaze, dakle, samo izvana, nego i iz same zemlje. Osim samim aktivistima, inicijativa veleposlanika i njoj slične ide na ruku i oporbi koja se nada da bi takvi koraci mogli uzdrmati nositelje vlasti koji su po drugi put pobijedili na izborima. Nedavno je, međutim, na internetskom portalu inače liberalno orijentiranoga i aktivistima LGBTI-a sklonoga dnevnika Gazeta Wyborcza osvanuo članak koji je kritizirao Staszewskijev projekt, s argumentom da on ne šteti samo vladajućoj garnituri, nego čitavoj zemlji. »No nakon dva sata članak je nestao s portala«, kaže dr. Mazurkiewicz spremno šaljući »linkove« na stranice poljskih medija koji potvrđuju njegovu priču.
Napadi na Poljsku, smatra svećenik i politolog, imaju i svoj širi europski politički kontekst koji po sebi nema mnogo zajedničkoga s navedenim prijeporima. Riječ je, smatra autor, o pregovorima za proračun Europske unije u kojima je poljska vlada, kao i u mnogim drugim pitanjima, zauzela prilično čvrsto stajalište te se profilirala kao predvodnica skupine zemalja koje zastupaju slična stajališta. Stoga neki tumače da je svaki pritisak na poljsku vladu sa stajališta Bruxellesa dobrodošao, makar nemao izravne veze s meritumom stvari o kojoj se razgovara.
Svojevrsni znak potpore Poljskoj dr. Mazurkiewicz vidi u činjenici da otvoreno pismo nisu potpisali predstavnici zemalja Višegradske skupine, osim Češke. Govoreći o dometima otvorenoga pisma, s jedne strane ističe da je tu za diplomaciju inače »neuobičajenu gestu« podržao respektabilan broj zemalja. »S druge strane neke od tih zemalja sigurno u standardima zaštite ljudskih prava daleko zaostaju za Poljskom, što ‘iznutra’ relativizira važnost otvorenoga pisma«, kaže sugovornik.
U svakom slučaju, dr. Mazurkiewicz je uvjeren da će Poljska izdržati pritisak kojemu je izložena jer vlada i većina u društvu, uključujući i Crkvu, imaju jednako stajalište. Sugovornik upozorava da je, u raspravama o LGBTQI pitanju potrebno jasno razlikovati pitanje osobnoga dostojanstva i demokratskih prava od pitanja kao što su takozvani istospolni brak ili nametanje rodne ideologije u odgojno-obrazovnim sustavima. U tom duhu dr. Mazurkiewicz promatra, primjerice, inicijativu »Stop LGBT« koja želi zakonski zabraniti takozvane parade ponosa. Ta inicijativa, prema mišljenju sugovornika, nema velikih izgleda za uspjeh jer nema podršku ni većine u javnosti ni vlade ni jednodušnu podršku Crkve. »Razlog je jednostavan: riječ je o pravu na okupljanje kao jednom od temeljnih demokratskih prava, koje treba poštovati bez obzira što nam se neka okupljanja čine čudnima«, kaže sugovornik. Inicijativa može prikupiti potrebnih 100 tisuća potpisa, ali u parlamentu može računati na podršku možda dvadesetak zastupnika. To je njezin maksimum, smatra dr. Mazurkiewicz.
