Na blagdan Krštenja Gospodinova ljudi su pozvani sjetiti se svoga krštenja, ali i da razmisle koliko su ponizni i što znači poniznost, koja se očituje u iskrenosti pred samim sobom i pred Bogom. Kad čovjek zna zastati i u tišini pogledati svoje riječi i djela, može shvatiti da se ničim ne može hvaliti jer sve što ima darovano mu je od Boga. Samo hvalu i slavu zaslužuje nebeski Otac.
Krštenje čovjeka čini Otčevim sinom ili kćerkom, tada postaje njegov, a Bog postaje čovjekov. Najljepšim sakramentom vjere čovjek se nanovo rađa za Boga i zbog toga nije dovoljno samo se krstiti, nego i živjeti milosni sakrament. Osobito u svakodnevnici kad je čovjek uvijek nanovo pozvan svjedočiti i donositi odluke kad se njegova vjera nalazi na kušnji. Svaki je čovjek pozvan da na dan svoga krštenja ode na misu i zahvali Gospodinu, koji ga ljubi unatoč njegovoj slabosti, osobito velikoj navezanosti na čovjeka, a malo na njega. I vrlo je važno da čovjek zamoli svoga Otca za ustrajnost u molitvi i poniznosti.
Čovjek je stvoren jedinstven, a ne da bi bio sličan drugomu. Svaki je čovjek pozvan na svetost. Danas je sve više zavladao sindrom vanjštine. Umjesto da zastane malo sa samim sobom, čovjek sve više upada u grijeh i veže se na ljude i svjetovne trendove. Bogu nije važno što je čovjek stekao ili na što je potrošio novac, nego je li ga darovao s ljubavlju onomu komu je potrebno. Žive li ljudi skromno i jednostavno? Dobro bi bilo da se potraži odgovor u srcu, ali da se ne stvara vlastita definicija skromnosti kao što je danas stvorena definicija dobra čovjeka.
Sv. Pavao opominje kršćane da milost Božja odgaja da se »odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda«. Ostaviti sve zbog Otca! On koji je poslao svoga Sina da pretrpi groznu Kalvariju zbog grijeha kako bi čovjek imao život. Je li čovjek svjestan da će kad dođe pred Boga biti samo važno koliko je imao ljubavi za druge, odnosno za njega u drugima? Kako je bio zahvalan za život koji mu je darovan?
Čovjek je pozvan svu ljepotu koju dobiva od Otca darovati svijetu te tako svijet dovesti njemu, izvoru milosrđa i ljubavi. Samo treba otvoriti dušu i prepustiti mu da je pročisti Duhom Svetim i ognjem, kako je najavio Ivan Krstitelj, a to je moguće ako čovjek odluči ući u nepoznatu, ali sigurnu avanturu s Bogom.
