Dječja igra, radost i pjesma od jutra su po bistričkim trgovima i prolazima oko bazilike i svetišta na otvorenom najavljivali nedjelju koja će svojom »dinamikom« nadmašiti vrevu koja je u Mariji Bistrici sasvim uobičajena u Marijinu svibnju. Učenici katoličkih osnovnih i srednjih škola, zajedno sa svojim roditeljima, među kojima su poneke obitelji povele i svoje djedove i bake, do crne bistričke Majke Božje sjatili su se s raznih strana. Ponajviše iz Zagreba, ali i iz manjih gradova koje s hrvatskom metropolom povezuje i pripadnost Zagrebačkoj metropoliji. Druge svibanjske nedjelje svoju nijansu riječi »kaj« pokazala su pred bistričkom Majkom Marijom i djeca iz Sesveta, Zaprešića, Križevaca, Koprivnice, Čakovca i Samobora…
Neke su obitelji na Bistricu došle organizirano – autobusima – a neke pojedinačno, vlastitim automobilima. U masi šarenih proljetnih odjevnih kombinacija u suncem obasjanoj Mariji Bistrici vrckavost boja umirivale su svojim habitima redovnice iz raznih družba – sestre milosrdnice, uršulinke, dominikanke… – koje djeluju kao tete i odgojiteljice u vrtićima i kao katehistice i nastavnice u katoličkim školama i vrtićima.
Za sve je »hodočasnički itinerarij« bio sličan. Uspon na bistričku kalvariju, molitva pred kipom sv. Ivana Pavla II., posjet bistričkoj bazilici i ophod oko oltara Majke Božje Bistričke koji resi čudotvorni crni Marijin kip. A onda i kava ili sok na jednoj od bistričkih terasa ili obilazak štandova s medenjacima i nabožnim predmetima. No puno važnije gužve rojile su se oko bistričke dvorane Božjega milosrđa – žarišne točke za sve koji su se uoči misnoga slavlja odlučili ispovjediti.
Liturgiju na prostoru crkve bl. Alojzija Stepinca na otvorenom predvodio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u zajedništvu s bistričkim rektorom Domagojem Matoševićem te svećenicima koji u katoličkim školama i vrtićima djeluju kao duhovnici. Cjelokupno misno slavlje proteklo je u znaku djece.
Noseći šarene majice i kape sa stiliziranim likovima svetaca te držeći poneki barjak s natpisom svoje škole ili vrtića, djeca su sudjelovala u ulaznoj procesiji u bistričkom svetištu na otvorenom, uz nadbiskupa Kutlešu, svećenike, đakone i bogoslove i kip Majke Božje Bistričke. Rektor Matošević na početku misnoga slavlja poimence je čitao imena svake od četrdesetak škola i vrtića koji su hodočastili na Bistricu, a kada bi ime njihove škole ili vrtića bilo pročitano, djeca su zajedno sa svojim roditeljima kliktala: »Aleluja!« Nadalje, čitavo su misno slavlje svojom pjesmom animirali dječji zborovi, a osobito je dojmljiv bio trenutak molitava vjernika koje su čitala djeca.
Nadbiskup Kutleša na početku homilije čestitao je majkama Majčin dan, podsjetio je da su Hrvati marijanski narod i potaknuo okupljene roditelje da vrlinu odanosti Majci Mariji nastoje živjeti i prenositi svojoj djeci. Crkva je svjesna da društvo ulaže velike napore u osnivanje odgojnih ustanova te u usavršavanje metoda odgoja i obrazovanja, rekao je zagrebački nadbiskup, no unatoč toj činjenici mnoga djeca i mladi ostaju bez osnovne poduke i prikladnoga odgoja u kojem se njeguju istina i ljubav. Misao je to koju je nadbiskup prerekao i koja je izrečena prije šezdesetak godina u sklopu Drugoga vatikanskoga koncila, a ona se čini osobito relevantnom danas. Ne toliko zbog manjka škola, učitelja ili kvalitetnih obrazovnih programa, koliko zbog pritisaka različitih »ideoloških kolonizacija«. One se integriraju i u suvremene školske sustave, ali i u kulturu, medije i onda u međuljudske odnose.
Nekoliko je »ugaonih kamena« imala bistrička propovijed nadbiskupa Kutleše. Okupljene je roditelje pozvao najprije da promišljaju o važnosti svjedočanstva vjere. Prenošenje vjere koje se događa između roditelja i djece te između učitelja i odgojitelja u školama i vrtićima nadbiskup je nazvao »nezamjenjivim iskustvom«. »Samo živi i iskreni odnosi, licem u lice, u kojima svojoj djeci posredujemo emocije, učeći ih kako se nositi s njima i kako gledati srcem, mogu ih oblikovati u karakterne i snažne osobe, a tako i u svjedoke onoga što su primili«, poručio je roditeljima nadbiskup Kutleša.
Zagrebački je nadbiskup na Mariji Bistrici govorio i o važnosti uloge pobožne majke u životu djeteta. Još od Svetoga pisma postoje utjecajne žene čija je vjera i odanost oblikovala povijest, podsjetio je nadbiskup Kutleša i dodao: »Majke imaju jedinstvenu priliku i moć oblikovati živote, ne samo svojih sinova i kćeri, nego kroz njih i cijeloga društva, Crkve i domovine.«
Pobožnu majku nadbiskup Kutleša nazvao je jednim od najvećih blagoslova u životu čovjeka. »Takve majke znaju da odgoj djeteta nije samo hranjenje i odijevanje, nego prije svega vodstvo duše k Bogu«, rekao je nadbiskup i upozorio: »Nažalost, u modernom društvu status majčinstva često se zanemaruje, a uloga majke shvaća se kao drugorazredna u odnosu na ostvarenje vlastitih krajnjih ciljeva. Moderni kulturni trendovi naglašavaju potrebu za ženskom neovisnošću kroz profesionalne uspjehe, nerijetko na štetu uloge majke. Međutim, pravo ispunjenje, kako nas uči naša vjera, ne leži u titulama i profesionalnom priznanju, nego u ljubavi i služenju drugima, posebno našim najbližima.«
Marijanski način odgoja u vjeri, napomenuo je u propovijedi nadbiskup Kutleša, oslobađa majke od posesivnosti i nagnuća da projiciraju na djecu svoje neostvarene želje. »Marija je zacijelo imala svoje predodžbe i očekivanja vezana uz Isusa, ali je, razmišljajući u srcu o svemu što joj se o Isusu otkrivalo, uvijek bila u stanju ići korak dalje, rasti u spoznaji onoga što Bog želi od nje«, dodao je nadbiskup. A Božjoj zapovijedi o poštovanju oca i majke nadbiskup Kutleša pridao je najviše pozornosti u propovijedi. »Nepoštovanje roditelja i Boga može rezultirati nepoštovanjem svih autoriteta, što dovodi do nepoštovanja kako Božjih tako i civilnih zakona, uzrokujući moralno propadanje i raspad temelja civiliziranoga društva«, upozorio je nadbiskup i potaknuo: »Autoritet roditelja nije namijenjen gušenju ili ograničavanju, nego vođenju i zaštiti. Koristite se njime svjesni da raširena pojava zanemarivanja roditeljskoga autoriteta, pod utjecajem raznih psiholoških pristupa koji naglašavaju isključivo prava djeteta, zapravo šteti samoj djeci. (…) Vaša uloga nije ograničena samo na osiguravanje fizičkih potreba vaše djece, nego uključuje i svjedočenje kršćanske pobožnosti i moralnosti. Vaša riječ i vaš primjer temelji su na kojima vaša djeca grade svoj odnos prema Bogu i svijetu.«
Svojevrsni epilog bistričkoga hodočašća djece iz katoličkih osnovnih i srednjih škola te katoličkih vrtića dogodio se u dvorani Božjega milosrđa. Ondje su dodijeljena priznanja zaslužnim nastavnicima i odgojiteljima te učenicima koji su zauzeli visoka mjesta na državnim natjecanjima u znanju školskih predmeta. Nagrade im je uručio nadbiskup Kutleša, koji je uz ostalo podsjetio da su u tijeku pregovori kojima se »nastoji, kako na razini Hrvatske biskupske konferencije tako i na razini Zagrebačke nadbiskupije, da svi dječji vrtići i katoličke škole budu izjednačeni sa svim državnim školama i dječjim vrtićima«. Rekao je i da se nada da bi u ovoj ili u idućoj godini trebalo doći do realizacije takvih nastojanja.
