Jedan od najzanimljivijih hrvatskih mislilaca 20. st. Mirko Julius Meheš rođen je 13. travnja 1921. u Voćinu. Završivši Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, studirao je u Zagrebu i Grazu. Za vrijeme NDH služio je u Prosvjetnoj bojni, u kojoj je djelovao kao pjevač, glazbenik i glumac. U svibnju 1945. napustio je Hrvatsku. Zarobljen je na Bleiburgu, no prebjegao je ponovno u Austriju te došao u Pariz, gdje je na Sorboni nastavio studij. Zaslužan je za osnutak Hrvatskoga radničkoga saveza u Parizu i pokretanje glasila »Hrvatski radnik – Glasilo Hrvatskog radničkog saveza Francuske i Belgije«. Godine 1951. doselio se s obitelju u Kanadu. Predavao je na sveučilištu »Laurentian« u Sudburyju, gdje je umro 10. ožujka 1999.
Pisao je za čikašku »Danicu«, za časopise »Osobu i Duh«, »Križ«, »Hrvatsku reviju«, »Hrvatsku misao«, »Republiku Hrvatsku« i dr. te za tjednik »Hrvatski glas«, koji je uređivao od 1980. do 1984. Pisao je i na mađarskom, njemačkom i francuskom jeziku.
Najviše se bavio pitanjima hrvatske emigracije, smatrajući da će se, nažalost, u nemogućnosti povratka većine tih ljudi, nakon »prvoga Bleiburga« osmanlijske najezde te drugoga 1945. doživjeti »treći Bleiburg«: gubitak stotina tisuća mladih ljudi zbog političke i ekonomske emigracije. U brojnim člancima pisao je o odnosu obitelji, kršćanskoj reformi poduzeća i kapitalizmu, sindikalizmu, pitanjima starenja i međugeneracijskim odnosima, odnarođivanju, identitetu i dr. Veće su mu rasprave »Homo Titoicus«, »I stvori čovjek Boga – vjera kao sociološki čimbenik u životu hrvatskih iseljenika u Sjevernoj Americi danas«, »Kruh naš svagdanji, uvod u socijalno pitanje«, »Intelektualci« i »Ispiranje mozgova« te u početku Domovinskoga rata na engleskom »Krajina«. U knjizi »Preživjeli da svjedoče« opisao je svoj bijeg od komunizma. Posebno je vrijedna razmatranja njegova koncepcija »hrvatske biološke ekonomije«, o čemu potanje piše u raspravi »Je li J. M. izdajica«. Smatrao je da Hrvati zbog svoje malobrojnosti i ugroženosti moraju uspostaviti sustav koji će im omogućiti da egzistencijalno, a time i identitetski, bude spašen svaki hrvatski čovjek.
Mehešovo je djelo važno za povijest hrvatskoga iseljeništva, a trebalo bi biti i svima koji se njime aktualno bave. (L)
