Događaji vezani uz Ivana Krstitelja tema su došašća. Sada se nalazi na rijeci Jordanu, okružen zbunjenim ljudima. Različito je to mnoštvo, među njima i carinici i vojnici, svi ga pitaju samo jedno pitanje koje je zapisao evanđelist Luka: »Što nam je činiti?« Iz toga pitanja izvire mnoštvo zaključaka, a najvažnije, otkriva se jedinstvena poruka kojom Krstitelj pripravlja za Kristov dolazak.
»Što nam je činiti?« upitali su se ljudi koji su sa svih strana okružili Ivana Krstitelja. Dok je stajao do koljena u rijeci Jordanu te pokušavao pobjeći u dublje vode ne bi li njegove riječi bile razumljivije, ali i malo si olakšao breme ljudi koji su ga stiskali, Ivan Krstitelj hrabro je izustio najskrivenije mane koje je mnoštvo imalo. Izvukao ih je na površinu, kao što se čovjek koji se utapa izvlači iz duboke vode, kao što će i sam izići iz rijeke Jordana. Krstitelj spominje podjelu odjeće i hrane, pravedno traženje plaćanja poreza, mir i zadovoljstvo. Nije ga bilo strah posljedica. Nije se upitao što će mu netko reći kada izusti iskrene riječi. Ma tko bi u ono vrijeme, vrijeme kada je luksuz bio imati koji komad odjeće viška, ali i teško osigurati hranu za nekoliko sutrašnjih dana jer se svakoga dana plaćalo za taj dan, tko bi tada podijelio svoj suvišak? Tko bi utjerivao pravedan porez ako silom može sebi pribaviti više? Tko bi zazivao mir ako nasiljem može bez posljedica sebi ugoditi? Lako je bilo moralizirati o stvarima koje se nikoga ne tiču, ali kada se dirne u svakoga osobno, e tada brojni otiđu pognute glave.
Glavna razlika ljudi pred Krstiteljem i onih koji ga nisu poslušali krije se u jednom pitanju: »Što nam je činiti?« Ti ljudi pred Krstiteljem bili su spremni za promjenu. Oni su tražili više, oni su se i ne znajući našli u prvom iskonskom došašću i zato su zadobili milosni odgovor. Vrijeme Krstiteljeva došašća ne razlikuje se od sadašnjega došašća. I danas će doći ljudi u crkvu i pitati: »Što mi je činiti?« I nije sramota to pitati, ne će biti predmet izrugivanja, naprotiv, upravo u vrijeme došašća dolazi identičan Krstiteljev odgovor. Nepatvoreno će im iznijeti bolne rane kojih se stide, sučelit će ih s onim čega se srame, razotkrit će namisli koje su mislili držati pod tepihom. Takvo je vrijeme došašća. Ono nije bježanje u kičeraj priglupih zvončić-melodija, nego hrabro suočavanje s pitanjem na koje svatko želi čuti snažan odgovor.
»Kakav ćeš odgovor danas podariti, Ivane Krstitelju?« upitat će se današnje mnoštvo. Krstitelj će, kao i nekada, usmjeriti svoj kažiprst prema Kristu, u njemu je snaga pobjede, kod Boga se otkriva snaga za novi početak. Jasno zbori Ivan Zlatousti u svom djelu »Hvalospjev za Krstitelja«: »Kriste, ti si danas privukao svu čistoću i spasio ljude od pakla. Od početka si izvlačio sve grešnike iz njihovih života. Pretvorio si bludnicu u djevicu. Oprostio si joj grijeh. Odveo si lopova u raj. Od carinika si napravio evanđelista. Od progonitelja si načinio apostola. Otkupio si zarobljene, podigao si one koji su pali. Skupio si one koji su zalutali. Svima si zavapio Božjim glasom: ‘Dođite k meni svi koji ste u nevolji i opterećeni, ja ću vas osloboditi.’«
Kršćani dolaze pred Ivana Krstitelja. Upućuju mu isto pitanje: »Što mi je činiti?« Pitanje je nekada umotano u razne celofane. Brojni su celofani koji skrivaju istinu: »Što da ispovjedim kada ništa nemam? Što reći kada sve je tako dobro? Čemu se ispitivati kada se sve već odavno zna?« Ispod svega se krije ponovno isto pitanje. Hoće li kršćani u vremenu došašća imati dovoljno snage suočiti se s istinom odgovora? Hoće li imati dovoljno vjere ostati bez ljutnje vjerni Krstiteljevu navještaju Spasitelja? Odgovori traže brzu reakciju, traže spremno srce na zaokret života.
Tek nakon priznanja pogrješaka, tek kada kršćanin odluči zbilja posvetiti svoj život, Božić može nastupiti. Došašće nije vrijeme mudrolija, u njemu nema izmišljenih likova patuljaka ili gnomova ili vilenjaka ili kojekakvih drugih čudesa koja bi samo otupila savjest. Krstiteljevi odgovori su iskreni, oni bole, u njima nema političke korektnosti, nego samo pripravljanje puta za Onoga koji nezaustavljivo dolazi. Stoga, dragi Ivane Krstitelju, uputi svakoga do Spasitelja za kojega si život po riječima iskrenosti položio!
Gospodine, dolazak Tvojega Sina nije bio bez pažljive pripreme jer si nam kao preteče poslao proroke, među njima Ivana Krstitelja: daruj i nama snage za dobrom pripremom povodom dolaska Spasitelja, neka iskreno odgovorimo na pitanje što nam je činiti, neka djelima pokažemo da nam je stalo ostati
uz Tebe u vijeke vjekova. Amen.
