Predsjednik Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva doc. dr. Rok Čivljak, dr. med., kao stručnjak, infektolog, komentira odluke Katoličke Crkve i preporuke u aktualnoj situaciji. »U osobnom kontaktu kao infektolog mnogim sam svećenicima iznio svoja mišljenja o tome koje su opasnosti od prijenosa zaraznih bolesti tijekom liturgijskih slavlja, što je više-manje sve sadržano i u crkvenim uputama. A kao vjernik i član Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva razumijem i dijelim osjećaje s vjernicima koji će biti uskraćeni za euharistijsko zajedništvo, kao i s onima koji su tako teške odluke trebali donijeti.«
Pandemija koronavirusa na neki je način izazvala medijsku paniku, o tome kako to smiriti dr. Čivljak kaže: »U nekim se medijima iščitava opravdan strah i zabrinutost zbog ove pandemije, a u nekima i određena doza nepotrebne panike. Ako paniku definiramo kao prekomjeran strah od stvarne ili potencijalne, tj. zamišljene opasnosti, u ovom slučaju panika i prekomjerni strah može u ljudi izazvati i povećanu dozu odgovornoga ponašanja, ali i određenu količinu neracionalnoga ponašanja koje u konačnici može djelovati neproduktivno i nekonstruktivno. Promatrajući što se događa u susjednim nam zemljama, poput Italije, opravdano je povisiti dozu opreza i poduzeti sve protuepidemijske mjere koje su nam na raspolaganju u sprječavanju širenja ove epidemije. No pri tome ne smijemo preuveličavati trenutačnu situaciju u zemlji i poduzimati nepotrebne mjere, poput kupnje golemih količina hrane i potrepština, što je ovih dana u Hrvatskoj rezultiralo nestankom većine robe s polica u trgovinama.«
O tome da su prvi put u povijesti Crkve ukinute mise s Božjim narodom dr. Čivljak kaže: »U trenutku kada npr. stotine i tisuće Talijana dnevno obolijeva i umire od ove nove pošasti zvane COVID-19 smatram potpuno opravdanim ukinuti sva okupljanja tijekom kojih može doći do prijenosa infekcije na izložene osobe, pa i ukidanje vjerničkih okupljanje na mise ili druge pobožnosti. Mislim da se naša osobna vjera u ovim izvanrednim okolnostima može jačati i očitovati nekim drugim načinima, u prvom redu molitvom, brigom i odgovornošću za potrebite i bližnje. Možda je upravo ova pandemija prilika da se okrenemo jedni drugima i u svima koji su potrebiti naše pomoći prepoznamo Krista. Prilika je ovo da se obitelji ponovno okrenu zajedničkoj obiteljskoj molitvi, na što nas poziva i papa Franjo, razgovaraju međusobno, preispituju sebe i druge oko sebe te na taj način pronađu dublji smisao postojanja. Jer smisao nije u tome koliko ćemo dugo živjeti, s koronom ili bez nje, nego kako.«
Znanost ima svoje, vjera svoje, teren svoje. Kako to pomiriti u današnjem svijetu u svrhu ljudskoga dostojanstva i zaštite ljudskoga života? »Slažem se s mislima i stajalištima koje je ovih dana iznio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško da je i ostajanje kod kuće i uzdržavanje od javnih euharistijskih slavlja način na koji mi vjernici danas možemo svaki svojim doprinosom pomoći u zaštiti i očuvanju mnogih ljudskih života.
Ne traži se od nas da se odreknemo molitve i svakoga oblika vjerskoga života, nego okupljanja i zajedničke liturgije. Neki pokušavaju usporediti današnje stanje pandemije koronavirusa s nekim sličnim epidemijama i pandemijama iz prošlosti. No medicinsko znanje koje danas imamo nije kao ono iz 15. ili 19. stoljeća. Mi danas znamo da se mnoge zarazne bolesti, pa i koronavirus, prenose različitim oblicima kontakta sa zaraženim osobama, bilo da one imaju simptome i znaju da su bolesne ili ne. Bliski kontakt definira se udaljenošću manjom od jednoga metra. On omogućuje prijenos uzročnika kapljicama sline i sekreta dišnoga sustava, a dodirivanje predmeta i nežive okoline omogućuje prijenos mikroorganizama rukama. Upravo se zbog tih i takvih načina prijenosa za sprječavanje širenja koronavirusa preporučuje izbjegavanje nepotrebnih bliskih kontakata i zabrana posjeta javnim mjestima osobama koje imaju respiratorne simptome, odnosno u tom slučaju nošenje maski te higijena ruku, pranje sapunom i vodom ili alkoholnim dezinficijensom nakon diranja nečistih površina, uključujući i ruke. Iz toga proizlazi da su preporuke Crkve opravdane: ako se epidemija koronavirusom nastavi širiti dalje po Hrvatskoj, nije uputno javno slavljenje euharistije, jer podrazumijeva okupljanje većega broja ljudi na jednom mjestu, ni pružanje mira rukovanjem u crkvi tijekom mise, kao ni primanje pričesti bilo na usta bilo na ruke jer i usta i ruke mogu potencijalno biti kontaminirani virusom. Zbog toga preporučujem vjernicima da do suzbijanja ove epidemije prakticiraju druge oblike pobožnosti i molitve, samostalno ili u krugu obitelji i svojih zajednica, a svećenicima da u intimi samostana i crkava slave euharistiju bez naroda do trenutka kad opet mognemo zajedno slaviti euharistiju i primati Tijelo i Krv Kristovu, taj najveći dar žrtve koju je on za nas podnio na križu.«
Kad se promatra pandemija koronavirusa, u Hrvatskoj nema umrlih, naprotiv, Hrvatska ima izliječene. Zašto se o tome malo govori? »Djelatnici moje klinike, u prvom redu ravnateljica prof. dr. sc. Alemka Markotić i ja koji smo zaduženi za svakodnevnu komunikaciju s javnošću, stalno ističemo pozitivnu situaciju u Hrvatskoj: u početku odsutnost zaraženih i bolesnih, a danas mali broj oboljelih i odsutnost teško bolesnih i smrtnih ishoda. Upravo je to možda pridonijelo na neki način stabilnosti situacije u zemlji jer ne možemo reći da je u Hrvatskoj bilo nekih ekstremnih paničnih situacija i neracionalnih ispada. No kao infektolozi svjesni smo i činjenice da nas sutra možda čeka porast broja oboljelih, pa i mogući smrtni ishodi, zbog čega moramo biti odgovorni i spremni i na najgore scenarije. Bolje je spreman dočekati nepovoljnu situaciju nego ju podcijeniti i iznenaditi se mogućim nepovoljnim tijekom epidemije.«
Dr. Čivljak upućuje poziv vjernicima: »Kao prvo, pozivam sve vjernike, ali i druge građane, na odgovorno ponašanje. Provođenje osnovnih higijenskih mjera, a po potrebi i samoizolacije i drugih protuepidemijskih mjera, može znatno smanjiti širenje virusa u zajednici, što će rezultirati manjim brojem oboljelih. To se u prvom redu odnosi na osobe s povećanim rizikom, poput osoba starije životne dobi ili onih s kroničnim i teškim bolestima, ali i na njihove kontakte i članove obitelji koji ih mogu ugroziti.
Od odgovornosti nisu isključeni ni zdravstveni djelatnici o čijem ponašanju i profesionalizmu također ovisi uspješnost borbe protiv ove pandemije koronavirusa. U ovom trenutku ne treba gubiti pouzdanje u Boga, koji je i u ovoj kušnji s nama, i moliti najprije za osobe i obitelji koje su pogođene ovom bolešću koju uzrokuje ovaj novi koronavirus, a potom i za sve one koji se skrbe za zaražene i oboljele. Zdravstveni djelatnici svih profila, ne samo liječnici, nego i medicinske sestre i tehničari, primalje, magistri farmacije, biokemičari i drugi laboratorijski djelatnici, te svi oni koji rade u zdravstvenim ustanovama, a nisu zdravstvene struke, ovoga su časa pred velikim izazovom da i uz rizik vlastitoga obolijevanja osiguraju pučanstvu uredno funkcioniranje cijeloga zdravstvenoga sustava. Za to je potrebna velika žrtva i napor, puno veći nego u uobičajenim okolnostima, jer je zdravstvenih radnika u Hrvatskoj malo, a izazova koji nas čekaju jako puno. Treba očekivati da će se i u ovoj epidemiji dio zdravstvenih djelatnika zaraziti i oboljeti, zbog čega će biti isključeni iz svakodnevnoga rada, a to će prouzročiti dodatne napore u onih koji budu morali ostati raditi.
Svi bi danas trebali moliti i svojim odgovornim ponašanjem učiniti sve što je u njihovoj moći za sigurnost i uspješnost zdravstvenih djelatnika u obavljanju svoga posla, ili im izraziti zahvalnost na neki drugi način.
Na nama je zdravstvenim radnicima da odgovorno i savjesno, uz Božju pomoć, obavljamo svoje svakodnevne zadaće u interesu zaštite naših ljudi: sprječavanju širenja zaraze na nove kontakte, a pomaganju onima koji su već zaraženi i oboljeli.«
