S domom u Beninu podrobnije su nas upoznali župljani zagrebačke župe sv. Marka Križevčanina te učenici tamošnje Osnovne škole Augusta Šenoe, u čije je ime pismo napisao vjeroučitelj Josip Štefanac.
Svi oni zajedno, i djeca đaci i odrasli župljani, zajednički nastavljaju svoju dobrotvornu akciju, u duhu riječi svećenika Odilona da je “kap dobrote iz Hrvatske more dobrih djela u Beninu”! On ih je, kao višegodišnji župni vikar te kao duhovni asistent, i potaknuo na to “dobročinjenje” kad je prije nekoliko godina poplava pogodila južni dio njegova rodnoga Benina, države u zapadnoj Africi.
Tad su mnoga djeca ostala bez roditelja, ali i bez osnovnih uvjeta za dostojan život. Mnogi prijatelji svećenika Odilona tad su ga pitali što im je činiti i zajednički su došli na ideju da se izgradi prihvatilište za smještaj djevojčica jer zbog tamošnjega mentaliteta one imaju najlošije mogućnosti za obrazovanje i primjeren odgoj. Naime, u tom dijelu Afrike žene udajom napuštaju dom i odlaze živjeti u muževu obitelj, te se smatra neisplativim ulagati u njihovo obrazovanje. Osobito je to izraženo kada djevojčice izgube jednoga ili oba roditelja. Stoga je gradnja takva prihvatilišta, doma za djevojčice, bila jedan od pravih načina kako odgovoriti na gorući problem društva i Crkve u Beninu.
Tako je krenulo djelo dobrote, a nakon gotovo tri godine mukotrpna rada i dobrote brojnih ljudi iz Hrvatske i Njemačke, 9. kolovoza 2015. svečano je otvoreno prihvatilište, Dom sv. Ivana Pavla II., smješteno u selu Hondji, u beninskoj biskupiji Porto-Novo.
Veličina tog djela ne da se shvatiti po izgledu i ljepoti kuće (koja također nije sporna), već po bogatstvu i velikodušnosti tolikih suradnika dobra srca koji su dali “svoju ciglicu” za izgradnju tog doma Božje dobrote. Ili, kako je rekla župljanka Terezija Gložinić, “za jedan tako veliki pothvat potrebno je nešto više od novca – ljubav prema ljudima, osjećaj za potrebe drugih te žrtva za potrebite”. Uz pomoć tih je “sastojaka” i ostvareno to veliko djelo da se beninskim djevojčicama podare bolji uvjeti za život i školovanje, za svjetliju budućnost. Stoga je, zbore darivatelji, “neopisivo bilo sudjelovati u tome i biti dio te priče”, koja je vjernicima biskupije Porto-Novo pružila i prostor za utjehu, za rast u vjeri, za doživljaj blizine Božje milosti.
Danas su u Domu sv. Ivana Pavla II. smještene dvadeset i tri djevojčice, a početkom školske godine radilo se i na rješavanju pitanja električne energije, koja je najskuplji dio života u domu. Prošloga ljeta sazreli su i prvi plodovi vrta koji je unutar doma posađen i obrađivan! Redovnice koje vode dom uzgajaju i domaće životinje, čini se sve kako bi dom i sam sebe hranio i održavao.
U Zagrebu je pak u OŠ Augusta Šenoe, na poticaj vjeroučitelja Štefanca, učiteljsko vijeće prihvatilo prijedlog dobrotvorne akcije, sa željom da svi učenici – raspoređeni u 33 razredna odjeljenja – zajedno sa svojim učitelji(ca)ma i profesori(ca)ma tijekom ove školske godine prikupe iznos od 3 500 kuna, koliko je godišnje potrebno da bi još jedna djevojčica mogla sljedeće godine krenuti u taj dom, dobiti smještaj, hranu, odjeću i sredstva za školarinu. A već je u prosincu prošle godine predstavnik učenika Roko Maglić, u društvu ravnateljice Ivane Sauha, uručio svećeniku Odilonu 10 250 kuna, što je dostatno gotovo za smještaj triju novih djevojčica u beninskom domu!
