Brojni novinari pišu o demografskom slomu Hrvatske. Saša Ljubičić navodi kako će Hrvatska otvoriti vrata useljenicima iz siromašnijih europskih zemalja. Godišnje u Hrvatskoj umire 17 000 ljudi više nego što ih se rađa. Nastave li se takvi negativni trendovi, 2050. godine Hrvatska će imati tek 3 100 000 stanovnika, tumači i demograf dr. Anđelko Akrap, koji priznaje da su njegove prethodne projekcije govorile o 3 700 000 stanovnika, a zbog pogoršanja stanja izjalovile su se, i to za čak 600 000 ljudi. Upozorio je na potrebu nacionalnoga konsenzusa o tom problemu između pozicije, opozicije, sindikata i poslodavaca, kako ne bi došlo do sloma mirovinskoga i socijalnoga sustava te gospodarstva u cjelini. Zauzeo se i za dugoročnu demografsku strategiju. Protumačio je da se u Hrvatskoj ne obnavlja stanovništvo jer ne postoji politička volja da se takvo što potakne, a glavni je uvjet gospodarski razvoj. Osim toga, za takvu pronatalitetnu politiku država treba izdvojiti mnogo više novca, kao što ga izdvaja Njemačka, koja unatoč tomu kontinuirano useljava novo stanovništvo, i zato im raste gospodarstvo, jer bez prirasta stanovništva nema ni rasta gospodarstva, pa će i sadašnji gospodarski boljitak biti tek privremeni – tumači dr. Akrap.
I njegov kolega dr. Stjepan Šterc slaže se da je Hrvatskoj potrebno useljavanje novoga stanovništva kako bi se suprotstavila bijeloj kugi koja je poharala Liku, Banovinu, Kordun, Gorski kotar, Slavoniju, Dalmatinsku zagoru, Međimurje… Tumači da prvo treba pozvati Hrvate iz iseljeništva da se vrate kući. »Djecu naših ljudi moramo primamiti zanimljivim studijskim programima da bi došli studirati u domovinu. To uostalom rade i vrlo napredne zemlje kao što su Irska i Izrael. Irci s jedne strane useljavaju novo stanovništvo, a s druge pozivaju Irce iz Amerike da se vrate kući. Proces mora biti obostran, a ne da se kao do sada naši ljudi samo iseljavaju« – upozorio je dr. Šterc. »Mi nemamo više vremena. Nama u ovom trenutku, unatoč velikom broju nezaposlenih, nedostaje 200 000 radnika. Morali bismo znati točno o kojim je profilima radnika riječ, a onda kada se postigne dogovor o uvozu radne snage – pozvati takve na rad u Hrvatsku. Realno, mogli bismo očekivati interes iz onih zemalja koje su nam kulturološki bliske« – rekao je dr. Šterc, misleći na države poput Ukrajine, Makedonije, Moldavije, Bugarske ili Rumunjske.
Novi teritorijalni ustroj Hrvatske, smatra dr. Akrap, ne će zaustaviti iseljavanje. »Od 1945. imali smo ravno deset takvih reformi, i što se dogodilo – ništa!?« – rezolutan je taj demograf koji govori da bi, ukinu li se općine, možda moglo biti još gore, jer treba pogledati gdje su na primjer Dugopolje i Kaštela danas, a gdje su bili dok nisu imali svoje općine.
Da u Hrvatsku uvozimo otpisane proizvode nezdrave za jelo, dokazalo je i vraćanje krumpira Egiptu, sjemena Tajlandu i akvarijskoga bilja Gvineji. Predsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnoga krumpira Damir Mesarić komentirao je da vraćanje ne iznenađuje. Rekao je da su uporno pozivali na češće kontrole uvoznoga krumpira, ali i ostaloga povrća iz trećih zemalja, čak i iz EU-a, no uvijek se više štiti uvoznički lobi, zbog kojega samo u Međimurju sada stoji oko 10 000 tona neprodane robe.
Pošiljku je, objašnjavaju u Ministarstvu, kako piše Jolanda Rak Šain, pratio ispravni sanitarni certifikat. No provjerom identiteta pošiljke uvidjelo se da postoji opasnost uvoza bakterije koja uzrokuje smeđu trulež gomolja krumpira i kao karantenski štetnik zagađuje i zemlju i vodu. Uvoz pošiljke od gotovo 25 tona konzumnoga krumpira iz Egipta zaustavljen je tako na ulaznom graničnom prijelazu Rijeka te je naređeno vraćanje pošiljatelju. Tek je novi ministar Tomislav Tolušić pokazao više razumijevanja za hrvatske proizvođače i proizvodnju te pooštrio kontrole. Domaća je roba najčešće u skladištu, a uvoz cvjeta. Samo lani uvezlo se 18 posto više svježega i rashlađenoga mladoga i staroga krumpira u odnosu na godinu prije, 26 283 tone u vrijednosti 8,5 milijuna eura. Prednjači krumpir iz Egipta kojega je 36 posto, 21 posto je iz Italije te 14 posto iz Cipra. Kad je o starom krumpiru riječ, prednjači uvoz iz Nizozemske, Njemačke i Francuske, a Hrvatska se može pohvaliti da je prošle godine izvezla krumpira u protuvrijednosti 1,7 milijuna eura u Bugarsku, Mađarsku, Sloveniju, Crnu Goru i u Rumunjsku. Malo je čudno da Hrvatska izvozi dobar krumpir, a uvozimo lošiji.
O dječjoj prehrani često se govori. Dok prehrana u kućanstvima najčešće nije diskutabilna, ono što jedu djeca u školi često nije dobro i najčešće je iz uvoza. Linda Perić piše da je »Shema školskoga voća i povrća« naziv programa zdrave prehrane koji Ministarstvo poljoprivrede provodi već treću godinu zaredom, a u tijeku je raspisivanje natječaja za iduće školsko razdoblje. Riječ je o mjeri koja promovira zdrave navike kako bi se spriječila debljina i bolesti uzrokovane neprimjerenom prehranom u dječjoj dobi, a njome su ove godine obuhvaćene 1054 škole u Hrvatskoj te ukupno 397 227 učenika. Iako je cilj programa da učenici jedu svježe, ponajprije domaće proizvode gospodarstava koja su što bliže školama, kako bi se skratio lanac opskrbe i smanjili troškovi transporta, čini se da na školskim klupama često bude voće iz uvoza. To tvrde lokalni proizvođači, koji smatraju da nisu dovoljno zastupljeni u provedbi spomenute mjere. Jedan od njih je poljoprivrednik Željko Banjavčić, predsjednik Hrvatske voćarske zajednice, koji je na pitanje kakva su mu iskustva sa sudjelovanjem u projektu odgovorio da se doista namučio dok nije uspio doći na popis odobrenih dobavljača od strane Ministarstva poljoprivrede. Naime, vlasnicima OPG-ova nije bilo omogućeno sudjelovanje jer su tražili da ih registriraju kao trgovce hrane, odnosno da se osnuje trgovačko društvo. Takvu situaciju iskoristili su trgovci preprodavači koje država ionako štiti, kaže Banjavčić. Problem je međutim što se voće iz uvoza plasira i onda kad ga Hrvatska ima i u izobilju, kao što je bio slučaj prošle školske godine. Tada je u školu otišlo oko 35 posto uvoznih jabuka i 50 posto uvoznih krušaka, a domaćega su podrijetla bile uglavnom jagode.
Stručnjaci upozoravaju da itekako postoje razlike u kvaliteti između domaćega i stranoga proizvoda koji se transportira danima i čuva u hladnjačama. Nezamislivo je da se toliki urod mandarina, koje se ne mogu sve prodati ni izvesti nego često propadnu, ne može plasirati u školama i vrtićima. Iako je Ministarstvo propisalo prihvatljive proizvode – breskve, jabuke, nektarine, šljive, mandarine, kruške, jagode, trešnje, dakle vrste koje mahom dobro uspijevaju u Hrvatskoj – pojedini ravnatelji s dobavljačima bez ikakvih sankcija dogovaraju opskrbu bananama i narančama – tumači taj predstavnik hrvatskih proizvođača voća.
