Od straha od koronavirusa gotovo da vrište svi mediji. Zbog toga je dobrodošao umirujući glas ministra zdravstva Vilija Beroša, kao i ostalih stručnjaka koji nastoje stanje realno prikazati i savjetovati kako postupiti. Novinarka Večernjega lista Ivana Rimac Lesički s ministrom je vodila zanimljiv razgovor, u kojem se doznalo i o ministrovu odrastanju i školovanju. »U neurokirurgiju sam se zaljubio i jednostavno mislim da i danas živim neurokirurški. Tu zahvaljujem svim svojim učiteljima, od kojih bih posebno spomenuo prof. Velimira Lupreta koji mi je, dok smo radili zajedno, usadio taj neurokirurški način razmišljanja u kojem odvajate bitno od nebitnog te se fokusirate na brzo rješavanje akutne problematike. Mislim da većinu svog profesionalnog znanja i umijeća mogu zahvaliti njemu. S obzirom na specifičnosti, neurokirurgija je kraljica kirurgije. (…) Ovaj posao je težak, obuhvatan, ali ne može se u težini usporediti s operacijom od pet, šest, deset sati, kada u svakom trenutku imate neposrednu odgovornost da ćete nekim svojim potezom izgubiti bolesnika. Sve ovo s tom se težinom ne može mjeriti. Ne može se mjeriti da jednim pogrešnim milimetrom netko može završiti loše. Nema te težine. Ovdje imam odgovornost, osjećam ekstremnu odgovornost, ali ne mogu je uspoređivati s tim milimetrom«, riječi su ministra kojega je novinarka opisala kao rođenoga Hvaranina koji je u Zagrebu od svoje 17. godine. Tada je, kad je kao odličan učenik ranije maturirao, došao u metropolu s rodnoga otoka na prijamni na Medicinskom fakultetu. Prošao je prijamni ispit i otišao u vojsku te po odrađenom vojnom roku započeo studij. To studiranje završavao je visokim prosjekom pa i sam kaže da, osim knjige i fakulteta, nije prvih godina u Zagrebu živio studentski, sam sebe opisujući kao štrebera. Osim neurokirurgije, naravno, i obitelji, ljubav prema domu i korijenima na tom otoku opisuje epski. Kako kaže, kod njega dominira ljubav prema moru i kamenu, napisala je novinarka. »I djeca su se zaljubila u more. Za uskrsnu svečanost na Hvaru Za križen, kada procesija traje cijelu noć, uvijek sam ih vodio. Kad su bili manji, to im je bilo naporno, ali kad su malo porasli, sami su tražili da tada idu dolje. Čak su i hodali čitavu noć pa sam iznimno sretan što sam došao do toga da žele ići dolje. Ne mogu reći da sam nedjeljom u crkvi, ali apsolutno smo katolici, odgojen sam u toj vjeri, bio sam ministrant. I u Jelsi, kad netko ima probleme, ide u crkvu Gospe od Zdravlja, tako i ja«, kazao je ministar zdravstva. Na kraju je rekao i sljedeće: »Kad je bilo imenovanje, pitali su me zašto sam stavio ruku na srce. A ja sam to spontano napravio. Ne kalkuliram, ne želim se baviti politikom, nego biti funkcionalan političar. Imam volju i želju nešto napraviti. Došao sam ovdje nešto učiniti sa srcem«, poručuje hrvatski ministar zdravstva.
S obzirom na to da postoje i strahovi da u trgovinama ne će biti dovoljno namirnica Večernjak je donio izjave predstavnika trgovačkih lanaca, a evo samo nekih njihovih odgovora: »Opskrbni lanac funkcionira normalno, dobavljači uredno isporučuju robu te se kontinuirano brinemo da imamo dovoljno robe za naše kupce.« Drugi su rekli: »Imamo zalihe svih artikala te su naše prodavaonice i skladišta dobro opremljeni. Provodimo pojačane higijenske i sanitarne mjere i dezinfekciju blagajni i POS uređaja kako bi naši kupci sigurno i neometano mogli kupovati.« Neki su čak ustanovili operativni tim za krizna stanja, a osim što se čiste ručke na kolicima i košarama, postavljaju se antivirusne i antibakterijske zaštitne navlake za ručke na kolicima, košarama i na vrata. Ponegdje su postavljeni i stalci s tekućinama za dezinfekciju ruku, a u poslovnim područjima nalijepljeni su i plakati s opisom ispravnoga pranja ruku. Osim što paze na dostupnost dezinfekcijskih sapuna i ubrusa za brisanje u svim prostorijama te u sanitarnim čvorovima za kupce i djelatnike, trgovački centri informiraju zaposlenike o potencijalnim ograničenjima putovanja. Iz Hrvatske poljoprivredne komore podsjećaju da zbog koronavirusa sve više svjetskih tvrtki upozorava da bi moglo doći do smanjenja proizvodnje i poremećaja u opskrbi. Može se dogoditi da se dođe pod udar špekulativnoga rasta cijena osnovnih životnih namirnica pa stoga vjeruju da je i to prigoda da domaći proizvođači i lokalni lanci opskrbe dobiju na važnosti.
O odlascima iz Hrvatske mnogo se pisalo. Međutim ima i novih vijesti koje su nažalost loše. Tako Ljubica Gatarić u Večernjaku piše da prijeti odlazak 20 000 radnika iz Međimurja i Varaždinske županije.
»Dvije najsjevernije županije, Varaždinska i Međimurska, mogle bi od ljeta ostati bez tisuća radnika ako svoja radna mjesta zamijene bolje plaćenim poslovima u dvjema najbližim austrijskim pokrajinama, Štajerskoj i Gradišću. Sredinom godine prestaje austrijska zabrana rada za hrvatske državljane bez radne dozvole. Gospodarska komora procjenjuje da bi se broj dnevnih migranata, koji će iz tih županija putovati stotinjak kilometara na posao u Austriju, mogao povećati za 20 tisuća. Kako je u njima zaposleno oko 105 tisuća osoba, odlazak njih 20 tisuća bio bi velik kadrovski gubitak za tvrtke, mahom mala i srednja poduzeća te javne ustanove s tog područja«, podatci su koje prenosi Večernji list.
U tekstu se navodi i da iz Maribora na posao u Graz svakodnevno putuje oko 16 000 Slovenaca, a dodatnim se udarcem smatra i to što u Njemačkoj stupa na snagu zakon o doseljavanju stručne radne snage koji će znatno olakšati priznavanje kvalifikacija i svjedodžba iz trećih zemalja, odakle Hrvatska popunjava većinu kadrovskih manjkova. »Lani je MUP odobrio oko 71 tisuću radnih dozvola za strance, a većina ih je stigla s područja BiH – oko 30 tisuća, Srbije – 14 tisuća, Kosova – 8 tisuća te Makedonije oko 6 tisuća. Gotovo devet od deset stranih radnika koji se zapošljavaju u Hrvatskoj, oko 60 tisuća, dolazi s prostora nekadašnje Jugoslavije. Novost je da domaće tvrtke probijaju i sve udaljenija tržišta, odakle je lani došlo oko deset tisuća stranaca. Najviše ih je iz Ukrajine (oko tri tisuće), Indije i Nepala (oko tisuću iz svake) te po oko 700 radnika iz Filipina i Kine. Lista zemalja iz kojih dolaze strani radnici impozantna je i na njoj je čak 90 država, od velikih sila kao što su Indija, Kina i Brazil do pitoreskne karipske otočne države Antigve i Barbude sa 67 tisuća stanovnika. Impozantan broj država iz kojih je stigao po jedan radnik, njih 20, pokazuje da je globalizacija dospjela do Hrvatske i u sklopu tržišta rada, a ne samo u sklopu robe koja dolaze sa svih strana svijeta«, stoji u tekstu u kojem je navedana i bojazan da poslodavci više nisu sigurni da će uspjeti zadržati strance s nekadašnjih jugoslavenskih prostora jer će i oni u još većem broju krenuti put Njemačke, kamo godišnje odlazi 50 000 Hrvata, ili Austrije. Procjenjuje se da bi se na Hrvatsku mogli orijentirati jedino stariji ili slabije obrazovani radnici. Iz državne administracije, koja je ovogodišnju kvotu za strane radnike podigla na gotovo stotinu tisuća, a od iduće će godine odustati od kvote te još više olakšati rad stranaca, stižu, smatraju u Večernjaku, umirujuće poruke. Tekst donosi izjavu pomoćnice ministra za tržište rada i zapošljavanja Marije Knežević Kajari: »Otvaranje tržišta rada Austrije i SR Njemačke prema državljanima izvan EU počelo je i traje puno dulje od najavljene liberalizacije, ako mislimo na državljane nama susjednih država kao BiH, Srbija. Oni su već preko odobrenih kvota ili bilateralnih sporazuma imali i imaju mogućnost rada u navedenim državama. Vjerujemo da će ovo otvaranje više imati utjecaj na mogućnost bržeg i većeg dolaska radnika s Bliskog i Dalekog istoka.« Na to tržište sve se više orijentiraju i hrvatske tvrtke koje su, nakon Ukrajine, najviše stranih radnika zaposlile iz Azije. Može se očekivati da će se s godinama njihov broj samo povećati.
