U nizu hrvatskih književnika i glazbenika dominikanaca osobito mjesto zauzima Zlatan Plenković.
Rođen je u Svetoj Nedjelji na Hvaru 22. ožujka 1914., kršten imenom Nikola. Nakon pučke škole u rodnom mjestu 1926. ušao je u dominikansko sjemenište u Bolu i pohađao klasičnu gimnaziju, a više razrede nastavio je na Franjevačkoj višoj klasičnoj gimnaziji u Dubrovniku, maturiravši 1935. Filozofsko-teološki studij započeo je u Dubrovniku, a nastavio na Generalnom učilištu Dominikanskoga reda »Le Saulchoir« u Etiollesu kraj Pariza, koji je 1939. morao prekinuti zbog odluke ondašnjega jugoslavenskoga konzulata. Za svećenika je zaređen 1941. Živio je i radio u samostanima u Gružu, Dubrovniku, Bolu, Zagrebu, Rijeci, Splitu i Korčuli, većinom kao duhovnik, kateheta, voditelj crkvenih zborova i glazbenih skupina. Umro je u Korčuli 29. prosinca 1987.
Raznim tekstovima javljao se prije rata u »Akvincu«, a tijekom rata u »Gospinoj krunici«, »Katoličkom listu« i križarskoj »Nedjelji«, najviše pišući o Trećem redu sv. Dominika, ali zasijecao je i u psihološke i teološko-povijesne teme. Iako je za života stalno pisao stihove, izbor pjesama na čakavskom narječju rodnoga mu kraja »Moje selo« tiskan je tek posmrtno 2000. Motivski raznorodna, ta topla poezija opijeva »svijet ljudi i kraja o kojem govori, oporost i ljepotu života, blagost i dobrotu, tradiciju i legende, neugasiv duh, diskretnu duhovnost i dobroćudnu ironiju i duhovitost« (Z. Gavran), uz obilje nepretencioznih pouka i gnoma. Religioznost je diskretna u pojmovima i slikama »crikve«, »kampanela«, zvona…
Neke su pjesme punije kršćanske motivike, primjerice »Puno putih čujen« (Često čujem), a izrazitije religiozne tematike je »Barabon«, kojom reminiscira običaj udaranja šibama po crkvenim klupama u spomen Kristova bičevanja:
iza vela plaču.
Zvona su zamikla.
Po pijaci dica skoču.
Škrabatuše na donjoj pijaci
pozivaju svih: hitite korut na rič i na smih.
sve su oči i svi glosi s oneg svita.
Palica je u svakoj ruci,
A tempal dudnji od barabona.
i ćuti da je i njihov život Vela Šetimona.«
Riječi su akcentuirane, a uz svaku je pjesmu i tumač riječi, uz čiju bi pomoć ova pjesma na standardnom jeziku mogla glasiti:
Zvona su zamukla.
Na trgu djeca skaču.
Škrebetaljke (čegrtaljke) na donjem trgu pozivaju sve: prekrijte crninom riječ i smijeh.
Šiba je u svakoj ruci, a hram tutnji od šibanja.
Značenje je moguće prereći, ali melodiku hvarske čakavske lirike nije moguće prepjevati. I u tome je najveća tajna ljepote svakoga hrvatskoga dijalektalnoga pjesništva. Stoji ocjena da je »na osebujan način opjevao more i ribare te stvorio pravu enciklopediju u malom, panoramu što obuhvaća maritimnu kulturu hvarskog arhipelaga« (S. Vuković).
Osim toga, priredio je knjige »Ura svete krunice« 1958., »Pobožnost bratovština malih kruničara i kruničarki« te »Blagdanske misli« I. i II. 1961., apologetsko djelo »Da? ili ne!« 1967., »A-B-C: homilije za tri liturgijske godine« 1974., »Svibanj« u svjetlu enciklike Pavla VI. »Marialis Cultus – Marijansko štovanje« 1976., propovijedi »Zdravo Djevo« 1979. te životopise svetaca »Sto uzora(ka) nebeskih« 1980. Uz »Homilije« za vjenčanja, krštenja i sprovode A-M. Rogueta u dvije knjige 1976. i »Mi s Isusom i Marijom u krunici« J. M. L. Monsambré, preveo je prvi na hrvatski jezik s francuskoga čuvene »Misli« Blaisea Pascala, objavljene 1969., što je u ono doba bio izvanredan kulturni događaj. U rukopisu je ostalo nekoliko duhovnih i katehetskih djela i prijevoda, uz ostalo Sertillangesov »Katekizam za nevjernike«.
Skladao je osamdesetak crkvenih skladba, posebice marijanskih, te »Pokojničku misu«. Ostavio je i šest božićnih dramsko-glazbenih igrokaza: »Veliko dijete«, »Badnjak male prodavačice«, »Dobra mala Bogdana«, »Božićna noć«, »Dječica pred jaslicama«, »U štalici, na slamici«, a s Ljubom Stipišićem Delmatom, na kojega je glazbeno utjecao, objavio je 1970. zbirku dvadesetak uglazbljenih dječjih duhovnih pjesama »Dječja zvona«. Na Beethovenovu glazbu napisao je stihove pjesme »Na nebu moje duše«, a na glazbu Williama Hoylea stihove »O, križu moj«. Skladao je petnaestak profanih pjesama, među kojima je najpoznatija klapska »More, ti si čežnja« te mandolinske koračnice. Harmonizirao je brojne crkvene popijevke, korčulanski napjev »Zdravo, Kraljice«, ariju »U boj! U boj!« iz Zajčeva »Zrinjskoga« te zabilježio stare narodne plesove i svečane pučke mise iz Svete Nedjelje, maloga Stona i Mokošice. Više je djela ostalo u kajdankama, pohranjenim u arhivu korčulanskoga dominikanskoga samostana.
Ukratko, taj plodan i raznovrstan pisac, prevoditelj i glazbenik našao je u ne lakim vremenima za Crkvu vremena i načina društveno i kulturno djelovati.
