Široj je javnosti, nažalost, gotovo nepoznata karitativna djelatnost malobrojnih hrvatskih katolika u Srijemskoj biskupiji, ne samo u Republici Srbiji, nego i u njihovoj matičnoj domovini Hrvatskoj, premda oni ustrajno i sa zadivljujućim poletom doslovce svakodnevno nastoje ispunjavati Kristovu zapovijed: »Što god ste učinili jednomu od najmanjih, meni ste učinili.«
Naime, Caritas Srijemske biskupije pod vodstvom ravnatelja Joze Duspare, župnika župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu, koordinatora Petra Dujića i brojnih suradnika i volontera, unatoč nimalo prijateljskomu okruženju (sjedište Radikalne stranke četničkoga vojvode i haškoga optuženika Vojislava Šešelja nalazi se tek tristotinjak metara od zemunske župne crkve), pomaže svima potrebitima i ugroženima, bez obzira na vjersku pripadnost i nacionalnost. Tako je tamošnji Caritas prošle godine započeo gradnju kuće za starije i nemoćne »Sv. Elizabeta« u Maradiku, mjestu s oko 2000 stanovnika u općini Inđija, u kojoj je i rimokatolička župa sv. Ane sa župnikom Božidarom Lusavcem. Zatim, redovito novčano i materijalno pomaže na tome području poznatu Specijalnu bolnicu za psihijatrijske bolesti u mjestu Kovin u južnom Banatu u Vojvodini, u kojoj je također rimokatolička župa sv. Terezije Avilske, koja pripada Zrenjaninskoj biskupiji, s mađarskim župnikom Csabom Csipakom. Usto, Caritas Srijemske biskupije redovito pomaže i Domu za napuštenu djecu u Veterniku, gradiću pored Novoga Sada i svratištu za djecu u Novom Beogradu, u kojem utočište pronalaze uglavnom romska djeca koja lutaju po Beogradu i okolici. Pored tih redovitih pomaganja, početkom godine Caritasov ravnatelj Duspara uručio je Domu zdravlja u Šidu EKG uređaj, defibrilatore, deset kompleta uniforma i torbu s punom opremom za službu hitne medicinske pomoći.
Caritas Srijemske biskupije uspijeva u svojoj zapaženoj karitativnoj misiji zahvaljujući izdašnoj pomoći Caritasa njemačke i talijanske biskupske konferencije te posebno Caritasa talijanske biskupije Bolzano-Bressanone. Tako je u tijeku izbijanja nedavne izbjegličke krize srijemski Caritas dobio novčanu pomoć za nekoliko projekata rada s valovima migranata koji su se slijevali u Srbiju nastojeći se domoći zemalja zapadne Europe. Tada je kupljeno pet američkih doista golemih perilica za rublje, od kojih su dvije odvezene u izbjeglički kamp, zapravo motel uz autocestu, u Adaševce kod Šida, u kojem se trenutačno, nakon što je zatvorena tzv. Balkanska izbjeglička ruta, nalazi oko 1.200 migranata. Caritas podmiruje i troškove nabavke deterdženata, a pomaže i oko migrantskih skupina u Šidu i Principovcu.
Ostale su perilice namijenjene posebice starim, nemoćnim i siromašnim župljanima zemunske župe, ali i svim drugim mještanima Zemuna i okolice. Smještene su u preuređenoj velikoj prostoriji u pomoćnoj zgradi u dvorištu zemunske rimokatoličke župe, koja je za tu namjenu potpuno preuređena i obnovljena. Župni volonteri raspituju se za potrebite, pronalaze ih i obilaze, donose rublje na pranje, a nakon pranja i glačanja vraćaju ga vlasnicima. Volonteri svjedoče o dirljivim susretima, riječima zahvalnosti, a često i suzama onih koje posjećuju. Pored toga, sve veći broj ljudi donosi tamošnjemu župnomu Caritasu staru garderobu koja se onda probire, pere, dezinficira i glača te potom šalje onima kojima je potrebna. Doista zanimljiva i domišljata aktivnost jednoga župnoga Caritasa, koja bi mogla biti primjer i pobuda drugim župama.
Da Caritas Srijemske biskupije radi doista »punom parom«, prateći i brojne europske karitativne aktivnosti i projekte, svjedoči i volonterka Renata Nađ, koja trenutačno piše nacrt kojim će se natjecati za projekt »Socijalnoga poduzetništva« talijanske biskupske konferencije. Riječ je o osnutku tvrtke povezane s Caritasom i zapošljavanju osoba isključivo lošega materijalnoga stanja ili invalida, koja bi trebala biti profitabilna, podmiriti plaće zaposlenicima i dobit usmjeriti u humanitarne svrhe. Svakako izazovna i smiona, pomalo i rizična zamisao, ali zemunski katolički entuzijasti zadovoljno se smješkaju – zar npr. pranje stolnjaka za restorane po sniženoj cijeni nije osuđeno na uspjeh?
