Kao što je Antun Matasović pisao o Slavoniji, Ilija Jakovljević o Hercegovini, Vinko Kos o Međimurju, Vladimir Sironić o Istri, Fran Binički o Lici, Marko Vežić o Dalmatinskoj zagori, Vladimir Rožman o Prigorju, Stjepan Petranović o Gorskom kotaru, tako je Mirko Jurkić svojim novelama originalno ocrtao zapadnu Bosnu.
Rođen je u Livnu 24. ožujka 1886. Brat je blizanac slikara Gabrijela Jurkića. Učiteljsku je školu završio u Sarajevu 1904., a pedagogiju je studirao u Beču, Leipzigu i Jeni. Službovao je kao učitelj u Prnjavoru, Ilidži, Bijeljini, Sarajevu i Derventi te bio profesor u Ženskoj preparandiji i školski nadzornik u Dubrovniku, potom srednjoškolski profesor u Zagrebu, gdje je bio i tajnik Matice hrvatske od 1940. do 1945. S Branimirom Livadićem uređivao je »Hrvatsko kolo« od 1941. do 1943. te Matičinu Suvremenu biblioteku 1941.
Pjesmama, pripovijetkama, novelama i stručnim pedagoškim i gospodarskim prilozima surađivao je u brojnim novinama i časopisima. Knjižni prvijenac bijaše mu zbirka moralno-didaktičnih pripovijesti za mladež s bajkovitim, humorističnim i basnovitim značajkama »Proljetno cvijeće«, potom je otisnuo zbirku »Iz Završja« 1917. te »Dubrovačka legenda« 1928. Motivska žarišta tih novela su dom, zemlja, crkve, groblja, jezik, običaji – kao križišne točke zavičajnoga i nacionalnoga identiteta. »Domoljub u najplemenitijem smislu te riječi« (D. Tomić), svojom je prozom ispjevao himnu zavičaju i njegovim ljudima.
Knjigom »Životna škola Hrvatskog radiše« 1940. dao je mladim obrtnicima upute za život i rad. Autor je slikovnica »Tri potepuha«, »Tri pustolova« i »Nasradin hodža«. U rukopisu ostadoše drama »Bujica«, (mono)dramski »Razgovor čovjeka s Kristom u crkvi Svetog Petra u Zagrebu između Uskrsa i Božića 1947.« te novele pod zajedničkim naslovom »Ja i moja Crkva«. S Vladimirom Kirinom priredio je hrvatsko i slovensko izdanje »Grimmovih bajki«. S engleskoga je s Mirom Jurkić-Šunjić preveo »Sinove i njihove ljubavi« D. H. Lawrencea, »Ružu i prsten« W. M. Thackeraya i Carrollovu »Alicu u Zemlji čudesa«, a s njemačkoga s Olgom Prelog »Heidi« Johanne Spyri. Umro je u Zagrebu 27. prosinca 1965. (L)
