Vrijeme otuđenja već dugo traje, a mjeri se dvama metrima, negdje i strože. Prof. dr. Smiljana Leinert, u razgovoru koji je s njom u Jutarnjem listu vodio Dobroslav Silobrčić, navodi uzroke teških posljedica izolacije koje se već sad osjećaju. Govoreći o potresu i pandemiji, upozorila je na velike posljedice koje se odražavaju u odnosima među ljudima. Zanimljivo je zapazila da postoji bolest marazam. Doslovno je to primijenila na malu djecu rekavši da ako malo dijete roditelj ne dodiruje, ono može umrijeti. Pojasnila je da su ljudi rođeni da dodiruju, da stvaraju kontakte riječima. Izrazila je i solidarnost prema mladima koji moraju biti u grupi te dijeliti aktivnosti i dodire. Smatra i da bi trebali stabilizirati zrno razuma i pomoći ljudima u sadašnjoj krizi. »Kad vidite medije, vidite uskličnike, skandalozne naslove, pojačava se dojam, prikazuju se katastrofe, tragedije. Težište je na onom što je loše, što je tragično, što je negativno. Posljedica toga je da čovjek koji je uzdrman stalno dobiva negativne impulse. Ne bi me začudilo da stoga, uz uzimanje hrpe tableta Normabela velik dio ljudi završi na liječenju živaca. Dobro poznajem taj dio društva. Mladi ljudi, pogotovo studenti, nastoje što prije doći do ispita i do kraja studija. Žele brzo rješavati probleme. To njihovo vrijeme između znatiželje i cilja se smanjuje. Mladi više nemaju strpljenja. Ali moraju Hrvati nešto i sami učiniti. Mi smo južnjaci, naš temperament je vrlo opušten. Ali sad nužno moramo nešto napraviti.«
Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved upozorio je pak na posve drugu stvarnost. Pred saborskim je zastupnicima iznio podatke o velikoj smrtnosti hrvatskih branitelja. U četiri godine umrlo je 15 tisuća branitelja. Konkretnije, 1. siječnja 2017. bilo je živo 445 tisuća branitelja, a 1. siječnja 2021. njih 430 tisuća, rekao je pojašnjavajući potrebu izmjene Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata kojima bi se olakšalo stjecanje statusa hrvatskoga branitelja i hrvatskoga ratnoga vojnoga invalida (HRVI). Upozorio je da postupak priznavanja statusa HRVI traje i do tri godine, ističući da u tom procesu treba izostaviti prethodnu stručnu procjenu, čije je provođenje dodatno otežala pandemija koronavirusa. Zauzeo se za to da se vještačenje stavi u punu nadležnost Ministarstva, prema modelu kakav je bio do 2015. jer to bi ubrzalo postupak vještačenja u ostvarivanju statusa HRVI, koji sada obavlja Zavod za vještačenje osoba s invaliditetom i profesionalnu rehabilitaciju (ZOSI). Vještačenja će prema tom prijedlogu obavljati neovisni medicinski vještaci u četiri prvostupanjska liječnička povjerenstva koja će biti osnovana u Ministarstvu hrvatskih branitelja (MHB). Da nije riječ o zanemarivu broju svjedoči i podatak koji je ministar iznio da na vještačenje sada čeka oko tri tisuće branitelja, koji čine oko 10 posto ukupnoga broja predmeta za vještačenje. Ministarstvo je, podsjetio je, 2015. imalo proračun od 972 milijuna, a ove godine 1,3 milijarde, dakle povećanje je za više od 404 milijuna kuna.
Iako su kupci u Hrvatskoj sve osvješteniji i radije biraju lokalne, sezonske, domaće proizvode, pitanje je treba li vjerovati svim deklaracijama koje »potvrđuju« da je riječ o hrvatskom proizvodu.
U to se istraživanje upustila Večernjakova novinarka Jolanda Rak Šajn koja je odgovore tražila u Hrvatskoj voćarskoj zajednici (HVZ), i drugim udruženjima poljoprivrednika poput Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), a oni nisu krili skepsu. Upozorili su da se proteklih dana nižu dojave voćara da se na tržnicama i nekim trgovačkim lancima prodaju jabuke za koje su sigurni da su iz uvoza, no na etiketi piše da su od hrvatskoga dobavljača koji ih otkupljuje, pakira i isporučuje, a kao zemlja podrijetla navedena je Hrvatska. Riječ je, pojasnili su, o jabuci sorti idared i jonagold za koje se dobavljač nije potrudio ni da ih prepakira u drugu ambalažu. Ni po kvaliteti i kalibraži, što se na prvi pogled vidi, nisu svojstveni hrvatskomu proizvodu ni pakiranju te su u voćarskim udruženjima uvjereni da je riječ o uvoznim jabukama, a zabrinjava ih i to da se sporne jabuke reklamiraju i prodaju čak i pod robnim markama pojedinih trgovaca kojima se ističe da je to hrvatski proizvod.
O novostima i reformama u programima srednjih strukovnih škola u Hrvatskoj, ali koje se odnose na nastavnike, piše Lana Kovačević u Večernjem listu. Prvih 40 nastavnika strukovnih škola iz Čakovca, Koprivnice, Ludbrega, Pitomače, Rijeke, Varaždina, Siska, Virovitice, Zadra i Zagreba počet će odlaziti na praksu u poduzeća da bi ih se upoznalo s konkretnim tržišnim aktivnostima i alatima koji se primjenjuju u tvrtkama, kako bi dobili uvid u poslovanje i stečeno znanje prilagodili u nastavi temeljeći ga na realnom iskustvu. Mnogi nastavnici stručnih škola uopće nisu imali ili su davno imali realna iskustva pa ih nisu mogli prenositi učenicima, piše u tekstu. Upozorila je i na održavanje prakse unutar strukovnih škola jer ni jedna škola nema novca za najmodernije strojeve i alate koji se rabe u strukovnim djelatnostima pa je jasno da učenik strukovne škole prelaskom na tržište rada mora uložiti u znanje. Nastavnici u poduzeća kreću u travnju, i to zahvaljujući Austrijskomu uredu za vanjsku trgovinu, Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Njemačko-hrvatskoj industrijskoj komori, švicarskom veleposlanstvu i zakladi »Znanje na djelu«, a glavni je cilj bolja suradnja poduzetništva i strukovnoga obrazovanja. Nastavnici će na praksi dobiti mentora koji će ih upoznati s položajem poduzeća na tržištu, organizacijskom strukturom i kulturom poduzeća te odjelom u kojem će odraditi praksu.
