»’Nihil obstat.’ – Premda se ne izražava bilo kakva sigurnost glede nadnaravne autentičnosti fenomena, priznaju se mnogi znakovi djelovanja Duha Svetoga ‘posred’ danoga duhovnoga iskustva te se nisu očitovali, barem do toga trenutka, posebno kritični ili rizični aspekti. Stoga se dijecezanski biskup ohrabruje da cijeni pastoralnu vrijednost te da također promiče širenje te duhovne ponude, pa tako i mogućim hodočašćima na određeno sveto mjesto.« Tako glasi obrazloženje prve i potvrdne ocjene određenoga fenomena za koji se pretpostavlja ili tvrdi da ima nadnaravno podrijetlo, koja je u novim »Normama za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena« Dikasterija za nauk vjere zamijenila dosadašnji pozitivni sud o »nadnaravnosti« fenomena. Prva i najpozitivnija ocjena, nazvana za crkveni jezik uobičajenim latinskim izrazom »nihil obstat« (»ništa ne priječi, nema zaprjeke«), već otkriva temeljno usmjerenje dokumenta: cijeniti darove koje Duh Sveti dijeli u životu Crkve, ne kontrolirati njegovo djelovanje, ali također čuvati Crkvu i vjernike od odveć ljudskih elemenata, ili čak od namjernih manipulacija. Temeljni pregled novoga dokumenta koji je objavljen 17. svibnja, a na snagu je stupio na Duhove, 19. svibnja, zamijenivši stare norma iz 1978. godine, Glas Koncila je predstavio u br. 22, a sada se iscrpnije ističu neki važniji momenti.
Od »držanja na oku« do »liječenja«
Da u konkretnom životu Crkve, pa i u vezi s fenomenima kao što su navodna ukazanja, viđenja, euharistijska čuda, suzenja ili krvarenja svetih kipova ili slika… nije uvijek sve crno ili bijelo te da se s mogućim nadnaravnim elementima miješaju ljudski elementi, koji često nisu plod namjernoga zavaravanja, a kadgod su vrlo prizemni, pokazuju sljedeće moguće ocjene. »Pre oculis habetur«, kaže druga u nizu koja nalaže biskupu da stvari »drži na oku«, uz obrazloženje: »Premda se prepoznaju važni pozitivni znakovi, također se opažaju neki elementi zbrke ili moguće opasnosti koji od biskupa zahtijevaju pozorno razlučivanje i dijalog s naslovnicima danoga duhovnoga iskustva. Ako bi bilo spisa ili poruka, moglo bi biti nužno doktrinarno pojašnjenje.«
»Curatur«, »neka se liječi«, sljedeća je stuba. »Ističe se više kritičkih elemenata ili su značajni, ali je istodobno fenomen već naveliko proširen te su prisutni i mogu se utvrditi duhovni plodovi koji su s njim povezani. Ne savjetuje se zabrana koja bi mogla uznemiriti Božji narod. U svakom slučaju dijecezanski se biskup potiče da ne ohrabruje taj fenomen, da traži alternativne izričaje pobožnosti te da mu eventualno preusmjeri duhovni i pastoralni profil«, obrazlaže se navedena ocjena.
»Nenadnaravnost« se utvrđuje samo ako je očita
»Sub mandato – pod mandatom« posljednja je pozitivna ocjena određenoga fenomena. »Pronađene kritične točke nisu vezane uz fenomen u sebi, koji je bogat pozitivnim elementima, nego uz osobu, obitelj ili skupinu osoba koje se njime na neprikladan način koriste. Duhovno se iskustvo rabi za neprimjerenu ekonomsku korist, čineći nemoralna djela ili obavljajući pastoralno djelovanje usporedo s onim koje je već prisutno na crkvenom teritoriju, bez prihvaćanja naputaka dijecezanskoga biskupa. U tom slučaju pastoralno vodstvo posebnoga mjesta na kojem se utvrđuje fenomen biva povjereno ili dijecezanskomu biskupu ili nekoj drugoj osobi koju delegira Sveta Stolica, koja će, kad nije u stanju izravno intervenirati, nastojati postići razuman sporazum.«
Potpuno negativna ocjena fenomena nosi naslov »Prohibitur et opstruatur« (Neka se zabrani i sprječava). »Premda su prisutne legitimne instance te ima nekih pozitivnih elemenata, čini se da su kritične točke i opasnosti velike. Stoga, da bi se spriječila daljnja zbunjivanja ili čak sablazni koje bi mogle ugroziti vjeru jednostavnih, Dikasterij zahtijeva od dijecezanskoga biskupa da javno izjavi da pristajanje uz taj fenomen nije dopušteno te da istodobno ponudi katehezu koja će pomoći shvatiti razloge takve odluke te drugačije usmjeriti legitimne duhovne brige toga dijela Božjega naroda«, stoji u obrazloženju odluke. Posljednja negativna ocjena jest »Declaratio de non supernaturalitate – Izjava o nenadnaravnosti«, tj. jasan sud da nikako nije riječ o nadnaravnom fenomenu. No takav se sud donosi samo ako se »zasniva na činjenicama i konkretnim i dokazanim očiglednostima«, primjerice »kad navodni vidjelac izjavi da je lagao ili kad vjerodostojni svjedoci pruže elemente za prosudbu koji omogućuju otkrivanje falsificiranja fenomena, pogrješne nakane ili mitomanije«.
Faza istrage i faza vrjednovanja
Već se u sljedećoj točki kaže da »ni dijecezanski biskup ni biskupske konferencije ni Dikasterij u pravilu ne će izjavljivati da su ti fenomeni nadnaravnoga podrijetla, ni u slučaju kad se daje ‘nihil obstat’«, tj. najpozitivnija ocjena. Postupak za proglašavanje nadnaravnosti i dalje je moguć, ali iznimno i isključivo uz Papino odobrenje. Odustajanje od proglašavanja nadnaravnosti je, u odnosu na dosadašnje norme, velika novost dokumenta, koja ima niz prednosti pred sudom o nečemu što bi moglo imati nadnaravnih elemenata koje je teško i dokazati i pobiti.
S novim rješenjem u središtu su razlučivanja duhovni plodovi i pastoralna korist koju određeni fenomeni sa sobom nose. Ako ih ima, te ako nema očitih i preteških kontraindikacija, pretpostavlja se da je Bog na djelu, uza sve moguće ljudske nedostatke i ograničenosti uključenih subjekata.
Velikim su dijelom »Norme« pravni dokument koji iscrpno i dosljedno propisuje proceduru, korake koje prije svega mjesni biskup mora poduzeti kad dođe do saznanja da se na teritoriju njegove biskupije događaju fenomeni koji bi mogli upućivati na nadnaravne izvore i kad se oko tih fenomena počinju okupljati vjernici. Postupak ima dvije faze, fazu istrage i fazu vrjednovanja. U središtu prve faze jest sastavljanje i rad istražne komisije, koju saziva biskup. Odredbe se skrbe za nepristranost, poštenje i nadležnost članova komisije, uključivanje po potrebi raznih vrsta stručnjaka. Na temelju saslušanja samih osoba koje tvrde da su na poseban način došle u doticaj s nadnaravnim, svjedoka događaja, prikupljenih materijalnih svjedočanstava (primjerice spisa, snimaka, digitalnih zapisa) i njihove stručne obrade biskup donosi svoj sud, svoj prijedlog ocjene. Taj prijedlog, zajedno sa svom dokumentacijom, šalje Dikasteriju za nauk vjere, koji potvrđuje ili ne potvrđuje biskupovu ocjenu. Tek nakon potvrde ona se priopćava i obrazlaže javnosti.
Pozitivni kriteriji
Širemu krugu čitatelja mogli bi biti zanimljivi kriteriji na temelju kojih se donosi odluka i ocjena fenomena (faza vrjednovanja). Dokument ih dijeli na pozitivne i negativne kriterije. Pozitivni su sljedeći: »Vjerodostojnost i dobar glas osoba koje tvrde da su naslovnici nadnaravnih događaja ili da su izravno uključene u te datosti, kao i saslušanih svjedoka. Posebno neka se uzme u obzir psihička ravnoteža, poštenje i ispravnost u moralnom životu, iskrenost, poniznost i uobičajena poučljivost u odnosu na crkvenu vlast, otvorenost za suradnju s njome, promicanje duha istinskoga crkvenoga zajedništva; doktrinarno pravovjerje fenomena i eventualne poruke koju on sadrži; nepredvidljivi značaj fenomena na kojem se jasno vidi da nije plod inicijative uključenih osoba; plodovi kršćanskoga života. Od njih neka se utvrdi postojanje molitvenoga duha, obraćenja, svećeničkih i redovničkih zvanja, svjedočanstava ljubavi (karitasa), kao i zdrave pobožnosti te obilnih i trajnih duhovnih plodova. Neka se vrjednuje doprinos tih plodova rastu crkvenoga zajedništva.«
I autentična iskustva mogu se zlorabiti
Nabrajaju se i neki negativni kriteriji: »Moguća prisutnost vidljive činjenične pogrješke; moguće doktrinarne pogrješke. Glede toga valja voditi računa o mogućnosti da je subjekt koji tvrdi da je naslovnik događaja nadnaravnoga podrijetla privatnoj objavi nadodao – također nesvjesno – posve ljudske elemente ili kakvu pogrješku naravnoga reda koja nije plod loše namjere, nego subjektivne percepcije fenomena; sektaški duh koji rađa podjelom u crkvenom tkivu; očito traženje koristi, moći, glasovitosti, društvene popularnosti, osobnoga interesa usko vezanoga uz datost; teško nemoralni čini koje su takav subjekt ili njegovi sljedbenici počinili u trenutku ili u prigodi datosti; psihička zastranjenja ili psihopatska nagnuća kod subjekta, koja su mogla utjecati na navodnu nadnaravnu datost, ili psihoza, kolektivna histerija ili drugi elementi koji se dadu smjestiti u patološki obzor.« Sljedeći članak implicitno sadrži poruku da čak ni autentična nadnaravna iskustva ne jamče automatski moralnu ispravnost, a kamoli svetost onoga tko ih je primio: »Posebno moralno teškim valja smatrati zloupotrebu potvrđenih nadnaravnih iskustava ili priznatih mističkih elemenata kao sredstva ili izlike za gospodovanje nad osobama ili počinjenje zloporaba.«
Presudna uloga Dikasterija za nauk vjere
