Pravo na doplatak za djecu u Njemačkoj (Kindergeld) moglo se ostvarivati retroaktivno (unatrag) čak za četiri godine, jasno, ako su bili ispunjavani njemačkim zakonom propisani uvjeti. Izmjenama njemačkoga zakonodavstva, koje su stupile na snagu 1. siječnja, skraćen je rok za mogućnost priznavanja prava unatrag na šest mjeseci. To znači da podnositelji zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu iz SR Njemačke, koji su ispunjavali potrebne uvjete za priznavanje prava unatrag i koji su zahtjeve podnijeli najkasnije do 31. prosinca 2017. (izravno u SR Njemačkoj ili preko Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje), mogu tražiti da im se pravo na doplatak za djecu prizna unatrag (retroaktivno) do četiri godine. Međutim, najnovijom promjenom zakonskih propisa koji su stupili na snagu od 1. siječnja 2018. rok u kojem se može zatražiti doplatak za djecu za proteklo razdoblje skraćen je na šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, doplatak za djecu može se isplatiti samo šest mjeseci unatrag od datuma podnošenja zahtjeva. To vrijedi i za djecu naših gastarbajtera.
Pri rješavanju zahtjeva za priznanje prava na doplatak za djecu koji su zaprimljeni u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje do 31. prosinca 2017., iako budu proslijeđeni u SR Njemačku s kasnijim datumom, primjenjivat će se rok za pravo priznavanja doplatka do četiri godine unatrag, od datuma podnošenja zahtjeva. Za sve kasnije zahtjeve rok se računa samo šest mjeseci unatrag. Ta izmjena njemačkih propisa očito je posljedica određene restriktivne politike, dakle mjera štednje, unatoč činjenici da i Njemačka ima demografskih problema.
No usporedi li se to s hrvatskom politikom i propisima koji reguliraju pravo na ostvarenje doplatka za djecu vezano uz datum podnošenja zahtjeva, razvidno je da su hrvatski propisi daleko stroži i da zapravo ne dopuštaju priznavanje prava na doplatak za djecu unatrag. Prema hrvatskim propisima zatečeni korisnici prava trebaju zahtjeve za doplatak za djecu podnijeti do kraja veljače kako bi mogli bez prekida nastaviti primati doplatak i u 2018. godini. Uz zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu nije potrebno dostavljati dokaze o ostvarenom ukupnom dohotku kućanstva od Porezne uprave, poslodavca, HZZO-a i HZZ-a, osim potvrde poslodavca o ostvarenoj naknadi koju je poslodavac isplatio na teret HZZO-a. To je u redu. Međutim, svim korisnicima koji zahtjev za nastavno utvrđivanje prava na doplatak za djecu podnesu nakon 28. veljače pravo će se priznati od dana podnošenja zahtjeva. To znači, primjerice, ako netko podnese zahtjev 1. ožujka, pravo će mu se priznati tek od toga datuma. Prema tome izgubljena su mu prva dva mjeseca ove godine. Kako je u praksi i životu često moguće da netko ne pribavi na vrijeme potvrdu poslodavca, može ostati bez prava za proteklo vrijeme. Isto vrijedi i za korisnike koji podnose zahtjeve prvi put, što znači da im pravo pripada od dana podnošenja zahtjeva.
Dakle, hrvatska država, unatoč činjenici da načelno izjavljuje da je »zabrinuta« zbog problema smanjenoga priraštaja stanovništva i da će poduzimati za to odgovarajuće dugoročne mjere, ostaje samo na prigodnim pomoćima za rođenje djeteta. Očito je da hrvatska država odnosno njezina službena politika glede obitelji s djecom nije u suglasju s vlastitim javnim deklaracijama. Ako netko misli ili pokušava opravdati to nesuglasje, valja podsjetiti kako je tekao proces uskraćivanja prava na priznavanje doplataka unatrag. Naime, Zakon o doplatku za djecu koji se primjenjivao do 31. 12. 2001. dopuštao je priznavanje prava na doplatak za djecu do tri mjeseca unatrag. Iako je to bilo daleko od njemačkih četiri godine odnosno sadašnjih njemački šest mjeseci, ipak je bilo nešto. Nažalost, i ta mogućnost retroaktivnoga priznavanja prava na doplatak za djecu za tri mjeseca ukinuta je donošenjem novoga Zakona o doplatku za djecu, koji se počeo primjenjivati od 1. siječnja 2002. To je učinjeno odredbom članka 23. st. 2. Zakona, kojom je propisano sljedeće: »Pravo na doplatak za djecu pripada od dana podnošenja zahtjeva, ako su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava na doplatak.«
Taj je zakon objavljen u Narodnim novinama br. 94/01, a mijenjan je i dopunjavan čak pet puta (NN br. 138/06, 107/07, 61/11, 112/12 i 82/15), ali se nitko nije sjetio niti osjetio nepravdu kojom se ukida pravo priznavanja prava na doplatak za djecu unatrag. Očito je da svi apeli znanstvenika – demografa i upozoravanja da se već previše kasni s poduzimanjem potrebnih mjera nisu našli odjeka u ušima političara. Moglo se ići barem »korak po korak« malim poboljšanjima, a ne ukidanjem prava na priznaje toga prava unatrag. Zato i najnovija obećanja da će se nešto radikalno promijeniti nailaze na sumnjičavost građana. Naime, u prosincu 2017. godine u Hrvatskoj je bilo samo 153 150 korisnika doplatka za djecu za 289 671 dijete. Prosječna svota doplatka za djecu iznosila je 374,21 kunu, a s razlikama za prethodne mjesece iznosila je 384,85 kuna. Zato i svaka pojedinačna i najmanja mjera koja pokazuje skrb za obitelji s djecom može imati utjecaj.
