Skupina vrhunskih znanstvenika, njih trideset i osam, objavila je početkom listopada deklaraciju o pandemiji pod nazivom »Great Barrington Declaration«. Troje glavnih autora, profesori Kulldorff, Gupta i Bhattacharya, rade na najboljim svjetskim sveučilištima – Harvard, Oxford i Stanford. Supotpisnici deklaracije, među njima i nobelovac Michael Levitt, elitni su predstavnici svojih institucija iz Sjedinjenih Država, Ujedinjenoga Kraljevstva, Njemačke, Izraela, Indije, Kanade, Švedske i Novoga Zelanda. Osnovna poruka i sadržaj deklaracije jest upozorenje o razarajućim zdravstvenim učincima uvedenih mjera, poziv na povratak društvenoga života »na staro« te ponuda novoga pristupa skrbi o ugroženima pod nazivom »fokusirana ili usredotočena zaštita«.
U samo nekoliko dana deklaraciju je potpisom podržalo više od 300 tisuća znanstvenika, stručnjaka, liječnika, medicinskih sestara i zabrinutih građana.
Ta je deklaracija dosad najsnažniji i najvažniji dokument kojim se preispituje smisao i opravdanost javnozdravstvenih politika prema pandemiji. To je dokument kojim se znanstvena zajednica konačno oglasila i uključila u raspravu o gorućem problemu čovječanstva. Suprotno procjenama i preporukama službenih tijela, stožera ili pojedinih vlada, autori deklaracije eksplicitno zahtijevaju povratak običnoga života, obnovu kulturnih, športskih i gospodarskih aktivnosti, otvaranje svih ugostiteljskih objekata, redovitu nastavu u školama i sveučilištima, a umjesto rada na daljinu predlažu povratak na radno mjesto…
Ti se zahtjevi u prvom redu odnose na najveći dio zdravije populacije koja će s vremenom i bez posebnih posljedica »steći imunitet prirodnom infekcijom«. Ako se netko i razboli, piše u deklaraciji, »neka ostane kod kuće«. Oduzimanje prava na normalan život smatra se »teškom nepravdom«, a štetne posljedice mogu biti ireverzibilne: »Sadašnje politike upravljanja pandemijom imaju razarajuće učinke na javno zdravlje. Znatno je smanjena procijepljenost djece, pogoršani su klinički ishodi srčanih bolesnika, preventivni pregledi za rak postali su rijetki, ugroženo je mentalno zdravlje ljudi, a sve to će povećati smrtnost u sljedećim godinama.«
Za ugrožene skupine pak autori deklaracije predlažu intenzivnu skrb: »Srećom, sada bolje razumijemo virus i znamo da je za stariju populaciju rizik tisuću puta veći. Također znamo da je za djecu rizik neznatan u odnosu na druge ugroze, uključujući gripu.« Javnozdravstvenu politiku treba usmjeriti prema starijoj populaciji i prema ljudima s kroničnim bolestima, što se u deklaraciji naziva »fokusiranom zaštitom«. U deklaraciji se predlažu neke konkretne mjere, ali one su ionako poznate zdravstvenim djelatnicima. Društvo treba disati punim plućima kako bi se izbjegle kolateralne žrtve zatvaranja i kako bi se omogućila učinkovita pomoć starijima, bolesnima i siromašnima.
Deklaracija o pandemiji prvi je ozbiljan znanstveni prosvjed u kojem zajednički sudjeluju svjetski poznati stručnjaci iz dvadesetak prestižnih sveučilišta.
Sve donedavno prigovori znanstvenika protiv mjera samoizolacije, tjelesnoga razmaka ili prekrivanja dišnoga sustava bili su pojedinačni i brzo su bili obilježeni etiketom hereze. Imena i institucije u potpisu ove deklaracije nitko razuman ne može ignorirati, deklaracija je intelektualni izazov svima koji misle da su stajališta i upute medicinskoga establišmenta neupitne. Stručni stožeri, znanstveni savjeti i medijski gurui epidemiologije dobili su tom deklaracijom kompetentnu konkurenciju i kritiku, a svaki laik koji sumnja u razmjernost uvedenih mjera sada ima oslonac za svoja stajališta.
Svi pokreti i inicijative koje su prije objave deklaracije imale (medijsku) stigmu neodgovornih uličnih protesta nakon ove deklaracije imaju znanstveno pokriće za svoje zahtjeve. Stručni i etički autoritet deklaracije mnogima će postati vjetar u leđa, a nekima gromobran, odnosno zaštita od službenih optužaba da su teoretičari zavjera, »antivakseri« ili »antilockersi«. Moguće je očekivati medijsku i političku šutnju o deklaraciji iz Great Barringtona, no ona je objavljena, dostupna (https://gbdeclaration.org) čak i na hrvatskom jeziku, te će zasigurno biti važno uporište i polazište za preispitivanje načina upravljanja pandemijskom krizom.
Jedno je sigurno, autori i supotpisnici deklaracije nisu jedini tražitelji povratka na staro niti jedini zagovaratelji drukčijega pristupa bolesti COVID-19. Oni su ad-hoc zajednica znanstvenika, profesora i liječnika, a njihovo je okupljanje zapravo vrh sante leda u kojem je zgusnuto neslaganje i nezadovoljstvo golemoga broja stručnjaka i laika. Jasno, objavljena deklaracija nije konačna istina o upravljanju i posljedicama pandemije, nego je dosad najsnažniji prigovor iz redova vrhunskih znanstvenika, koji se može sažeti u poviku: »Ovako više ne može!«
