Prva nedjelja došašća kojom započinjemo novu liturgijsku godinu poziva nas na promišljanje o čežnji u svjetlu uvijek žive i aktualne Riječi Božje. Vrijeme iščekivanja vrijeme je nostalgije i poslanja. Vrijeme je nostalgije jer se zajedništvo s Bogom, jednako kao i zajedništvo s onima koje volimo, vrjednuje na temelju života koji svakodnevno u ljubavi dijelimo, jednako kao i u sposobnosti življenja međusobne odsutnosti koja pobuđuje čežnju. No ujedno je i vrijeme poslanja jer vrijeme nostalgije potrebno je živjeti bez obezvređivanja i umanjivanja ljubavi koja sve prožima i koja svemu daje smisao. (…)
Čitajući ulomak iz Markova trinaestog poglavlja, možda nam se čini pomalo neobičnim započeti adventsko vrijeme promišljanjem o bdijenju i iščekivanju domaćinova povratka. Međutim, što li je drugo adventsko vrijeme ako ne vrijeme budnosti? Vrijeme intenzivnog i ustrajnog iščekivanja u neizvjesnosti i jednoličnosti svagdašnjice?
Današnji evanđeoski ulomak završetak je Markova eshatološkog govora (Mk 13,1-37) nakon kojega slijedi izvješće o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću (Mk 14-16). Govoreći o eshatologiji i vremenu ponovnog dolaska Sina Čovječjega, gotovo spontano zamišljamo neko novo, buduće vrijeme u kojemu će svijet i čovjek započeti svoj novi hod, svoj novi život. No pri tome nerijetko zaboravljamo kako se ono živi već sada i ovdje.
Naime, eshatologija kojoj se nadamo i koju iščekujemo očituje se već sada u mudrosti življenja svakodnevice, u sposobnosti nadilaženja životnih poteškoća, u življenju trenutaka dubokih kriza, u hrabrosti novog početka, u suočavanju s neuspjesima, u susretu s istinom, u ljepoti oproštenja i toplini susreta. Jednom riječju, u našoj svakodnevici koja svako jutro kuca na vrata našega srca i života u nadi da će biti prihvaćena i življena u potpunosti, sa svim svojim pozitivnostima i negativnostima, ljepotama i poteškoćama.
Stoga Marko ne poziva slučajno svoje čitatelje na bdijenje i budnost na početku Isusove muke kada će njegovi učenici, ne shvaćajući važnost trenutka, bezbrižno spavati. Upravo zato Markova slika o iščekivanju povratka domaćina, kojemu ne znamo ni dana ni časa, upućuje na promišljanje i življenje eshatološkog vremena u kojemu smo poput učenika Isusova vremena pozvani bdjeti u svakom trenutku, izvršavajući svoje poslanje, a ne poput učenika u Getsemaniju spavati, dopuštajući prolazak kairosa – milosnog i odlučujućeg trenutka.(…)
Adventsko vrijeme koje danas započinjemo poziv je na pripremu srca – mjesta Božjeg rođenja, i na iskreno življenje nostalgije za Onim koji nam je obećao da nas neće ostaviti same i da će ponovno doći. U iščekivanju Krista Spasitelja u zajednici koja njegovo ime nosi svakomu od nas povjereno je određeno poslanje. »Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas« (Mk 13,33), Markov je poziv na budnost, upućen čitateljima svakoga vremena.
Poput vratara koji u tami i tišini noći bdije s upaljenom svjetiljkom iščekujući, u nesigurnosti i neizvjesnosti, povratak domaćina, imajmo oči širom otvorene kako bismo mogli vidjeti i prepoznati znakove Gospodinova dolaska. Naučimo gledati i duboko u tami prepoznati Lice za kojim čeznemo. Naučimo osluškivati kako bismo u mnoštvu zvukova prepoznali korake Gospodinova dolaska i glas njegova poziva.
U vremenu iščekivanja živimo svoje »sada« u njegovoj punini, ne vraćajući se natrag u prošlost i ne trčeći naprijed u budućnost, jer jedino vrijeme koje nam pripada ovo je sadašnje.
U adventskom hodu koji danas započinjemo pripremajući »štalicu« svojega srca i života za Isusovo rođenje, pokušajmo živjeti u punini milosni trenutak našega »danas« te iznova pronaći svoje poslanje u vremenu u kojemu živimo, u dubokoj svijesti da svaki kairos uključuje i poslanje te da je to jedini način na koji možemo živjeti svoju povezanost, zajedništvo i jedinstvo s Onim kojega strpljivo i željno iščekujemo. Neka ljubav Onoga koji nam dolazi ususret, iako ne znamo dan ni čas njegova dolaska, bude snaga u svakodnevnom življenju naše nostalgije i u ustrajnom ispunjavanju svoga poslanja. Neka to ujedno budu znakovi naše ljubavi i vjernosti koja nadilazi granice prostora i vremena i koja će se u potpunosti očitovati u osobnom susretu s Njim.
(Iz nove knjige: Silvana Fužinato i Massimo Grilli »U susretu ljubavi«
– Komentari nedjeljnih i blagdanskih čitanja. Liturgijska godina B. Glas Koncila, 2023.)
