U višegodišnje pokušaje raznih socijalnih partnera i institucija, uključujući i potporu vjerskih zajednica, da u Hrvatskoj kao i mahom drugdje u Europi nedjelja bude neradna za sve djelatnike kojima nije profesionalna nužnost raditi nedjeljom, ubacio se novi Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini koji se sada nalazi u javnoj raspravi. S obzirom na to da su propali svi pokušaji da se u posljednjih nekoliko desetljeća riješi pitanje slobodnih nedjelja u području trgovine, pitanje je što se u međuvremenu dogodilo da sada najedanput plan zaštite radničkih prava teče vrlo glatko, praktički tek uz kozmetička protivljenja trgovaca i korporacija. Zanimljivo je da se predlagatelj zakona poziva na istraživanja iz 2019. i 2020. godine u kojima se oko 80 posto hrvatskih građana izjašnjava za neradne nedjelje trgovina, što s pravom otvara pitanja zašto se uz tako uvjerljivu volju naroda dvije ili čak tri godine čekalo da se pristupi promjeni toga zakona (sličnu su potporu slobodnoj nedjelji dala sva dosadašnja relevantna istraživanja javnoga mnijenja). I posljednje naručene ankete nacionalnih televizijskih kuća o radu nedjeljom pokazuju da se nije istopio entuzijazam hrvatskih građana kad je riječ o radu nedjeljom i da je velika većina spremna žrtvovati se pa u nabavu ići koji drugi dan.
Zasigurno se dio odgovora krije u posvećenosti zaštiti nedjelje među nekim nezavisnim partnerima sadašnjih vlasti, ali i u promjenama koje su se dogodile među onima koji su, nažalost, dosad uvelike kreirali političke prijedloge povezane s radom nedjeljom. Nije preuzetno pitati jesu li veliki trgovački lanci i njihovi vlasnici ponovno, sada samo naizgled gubeći, zapravo izveli pobjednički manevar kad su poduprli prijedloge shvativši da u Hrvatskoj više nema dovoljno radnika koji bi im jeftino radili i nedjeljama, ili je sadašnja vlast postala tako snažna da je napokon uspjela staviti prava radnika i njihovu zaštitu ispred gomilanja profita trgovačkih lanaca?
Novi je zakon tek predložen, a do eventualnoga izglasavanja i početka primjene još predstoji mnogo izazova. No pouka je mogućega izglasavanja tzv. »zakona o neradnoj nedjelji« da je bolje volju naroda poštovati odmah nego čekati godinama da se ona počne poistovjećivati s interesima i voljom (gospodarskih) moćnika. Nažalost, ne postoji metoda kojom bi se moglo istražiti kako bi hrvatsko društvo danas izgledalo da ga dosadašnje vlasti nisu prepustile višegodišnjemu iscrpljivanju vlasnika trgovačkih lobija. No zna se da je u društvima gdje je nedjelja za radnike u trgovini slobodna na djelu veći standard koji prati veća usredotočenost na očuvanje dostojanstva radnica i radnika, socijalnih i radničkih prava. Ondje gdje se čuva dostojanstvo nedjelje jačaju i kultura i tradicija. Nadalje, društva koja su se zauzela za kulturu nedjelje ne samo da su zaštitila dostojanstvo svojih društava, nego su zaštitila i legitimne interese svojih država. Upravo ondje gdje se štiti nedjelja pokazalo se da se štiti obitelj, a zajedno s njom i demografska sigurnost…
Možda će upravo novi pokušaj reguliranja rada trgovina nedjeljom, usmjeren prema većoj zaštiti dostojanstva radnika i čitavoga društva, pokazati da je za opće dobro jedino moguće boriti se suradnjom svih – i vlasti i trgovaca i sindikata. Previše je dosad bilo figa u džepu.
