Bez obzira na vjeru, rasu, naciju i sva ostala obilježja koja ima kao pojedinac, svaka osoba na svijetu jednako je vrijedna, posebna i dragocjena u Božjim očima. Zbog svoje jedinstvenosti i posebnosti svaka osoba zaslužuje dostojanstven život i pravedne životne uvjete kako bi mogla imati miran i spokojan život. Zbog naših različitosti i drugačijih stajališta, a nekada i zbog zlobe koja ispunja ljudsko srce, ljudi pate i žive svoj život u strahu, što je protivno svakomu načelu. Kako bi bio prijatelj s drugim ljudima te sa samim sobom, čovjeku je prijeko potreban mir. Mir je stanje koje svatko od nas može početi stvarati najmanjim koracima koji s vremenom mogu prerasti u velika djela.
U raspravama o ljudskim pravima i dostojanstvu osobe često se može naići na puno prepirki i neslaganja, a razlog je zamršena povijest ljudskih (zlo)djela i različita osobna stajališta.
Današnji moderni čovjek često postaje buntovan i ne poštuje zakone i granice koje postoje s razlogom, a na takvo ponašanje uvelike utječu izobličene vrijednosti društva današnjice te velik, pa i pretjeran naglasak na slobodu pojedinca. Čovjek često stavlja samoga sebe na prvo mjesto te pritom potpuno zapostavlja sve koji se nalaze oko njega. Mi kao kršćani vjerujemo da naše dostojanstvo ponajprije izvire iz činjenice da smo stvoreni na Božju sliku i da je upravo Bog onaj koji nam je dao život te smo s njim povezani cijelim svojim bićem. Ljudi su po svojoj naravi društveni i stvoreni za suživot s drugima. Na dostojanstvenost ljudskoga života podsjeća nas Biblija i sljedeće riječi: »Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih…«
Priliku za život i postojanje upravo u ovom trenutku i upravo ovdje gdje jesmo trebamo cijeniti i biti svjesni svega što imamo jer jednostavno postojimo. Velik je blagoslov biti svjestan toga da je svaki čovjek duhovno stvorenje koje je sposobno za velike stvari, a ne samo biološko stvorenje. Ali put do toga shvaćanja može biti težak jer nam ponekad nije jasno zašto nam se događaju određene stvari i zašto nešto nije onako kako mi to želimo. No uz molitvu i promišljanje o tim temama doći ćemo do glavne misli: dragocjeni smo u Božjim očima.
Ljudsko pravo na dostojanstvo univerzalan je pojam i ne može se niti smije oduzeti ni jednomu pojedincu. Kakve god razlike među ljudima bile, svi smo pozvani štititi prava drugih i dostojanstvo. Promišljanje o dostojanstvu ponudila nam je Sara Žganec, studentica interkulturalne komunikacije i novinarstva na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Ljubiteljica putovanja, Sara je proputovala Europu, susrela se s brojnim ljudima i kulturama i podijelila s nama kako doživljava ljudska prava u suvremeno doba. »Suvremeno poštovanje ljudskih prava složeno je i raznoliko pitanje koje se razlikuje diljem svijeta. Općenito govoreći, postignuti su znatni napredci u području ljudskih prava, no i dalje postoje mnogi izazovi i nedostatci. Na pozitivnoj strani u posljednjim desetljećima ostvaren je napredak u zaštiti ljudskih prava na globalnoj razini. Međunarodni instrumenti poput Opće deklaracije o ljudskim pravima i Međunarodnoga pakta o građanskim i političkim pravima pružaju okvir za zaštitu ljudskih prava i promicanje jednakosti«, objasnila je Sara. Iako postoji napredak u društvu, učenje i promicanje ljudskih prava proces je koji se mora nastaviti razvijati. »Važno je kontinuirano raditi na podizanju svijesti o ljudskim pravima i promicanju njihove primjene na svim razinama društva. To uključuje obrazovanje, kampanje, aktivizam i jačanje institucija koje se bave zaštitom ljudskih prava«, dodala je te poručila koliko je obrazovanje važno za bolje i dublje razumijevanje drugih. »U životu mi je bitno da sam okružena dobrim i kvalitetnim ljudima. Da imaju poštovanja, razumijevanja i dobrote u srcu kao što ja imam za njih i druge. To je moj ‘mali krug velikih ljudi’«, zaključila je Sara.Dan ljudskih prava slavi se 10. prosinca kao uspomena na dan kada je 1948. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila Opću deklaraciju o ljudskim pravima. Najprevođeniji je to dokument na svijetu te prvi pravni dokument koji je definirao slobode i prava ljudi kao vrijednosti koje treba štititi kako bi svaka osoba mogla živjeti slobodno i u ravnopravnosti. Deklaracija nije pravno obvezujuća, no osobna prava i slobode koje se navode u njoj prihvaćene su u mnogim nacionalnim ustavima. Tema je ovogodišnjega Dana ljudskih prava »Učvršćivanje i održavanje kulture ljudskih prava u budućnosti«. Brojne organizacije koje djeluju na zaštiti ljudskih prava taj dan proslavljaju izvještavanjem o stanju ljudskih prava, organiziraju konferencije i kulturna događanja o toj temi te dodjeljuju nagrade onima koji promiču obranu ljudskih prava i sloboda.
»Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu« (Fil 4, 6-7). A taj mir kao želja i pravo svakoga čovjeka stanje je spokoja i unutarnjega zadovoljstva. Živeći u užurbanu svijetu, ponekad je teško »dokopati« se mira i spokoja, ali to je ono čemu trebamo težiti kako bismo očuvali mentalno zdravlje i smislenost života.
Mir u nama samima često je povezan i s mirom oko nas. Tako se osim kao stanje spokoja i unutarnjega zadovoljstva mir može objasniti kao stanje skladnih odnosa među ljudima i kao razdoblje bez ratova. U vrijeme kada smo svjedoci bitaka koje se bjesomučno vode ne tako daleko od nas, teško je naći potpuni mir u sebi jer baš kako je rečeno, velik udio osjećanja mira u nama samima ima ono što se događa oko nas. Koliko bi mir trebao biti važan čovječanstvu, govori i dodjeljivanje Nobelove nagrade za mir pojedincima, odnosno mirotvorcima koji su u nekom trenutku svojega života uvelike pridonijeli razumijevanju među narodima, miru i razoružanju. Nobelova nagrada dodjeljuje se iz zaklade Alfreda Bernharda Nobela od 1901. godine, svake godine na dan njegove smrti. Ovogodišnja je dobitnica Nobelove nagrade za mir iranska aktivistica Narges Mohammadi koja se bori protiv ugnjetavanja žena u Iranu te za promicanje ljudskih prava i sloboda.
Božji je mir onaj koji nam pomaže u povezivanju s vlastitom nutrinom – pomaže nam otkriti naše stvarne potrebe, potrebe srca i duha. Ako ne promislimo što zaista trebamo u nekom trenutku, često počnemo tražiti zadovoljstvo na pogrješnim mjestima. S pouzdanjem u Boga ubrzo možemo shvatiti kako je upravo Božja riječ ono što nam može pružiti mir i utjehu. Uz osjećaje straha, napetosti i nervoze koji su nam postali tako »bliskima«, ne smijemo zaboraviti na moć zahvalnosti i poniznosti koje nas vraćaju Bogu. Rečeno nam je: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši« (Iv 14, 27). S vjerom i pouzdanjem u riječ Božju možemo pronaći mir u sebi.
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
