Nakon prošlogodišnjega šokantnoga otkrića da čovjek svakoga tjedna proguta 5 grama mikroplastike znanstvenici su objavili novi alarmantan podatak: dojenčad koja se hrani iz bočica dnevno proguta i do 5 milijuna sitnih čestica mikroplastike! To je nekoliko tisuća puta više od količine mikroplastike koju svakoga dana unose odrasli.
Riječ je o plastičnim polipropilenskim bočicama koje čine više od 80 posto bočica na tržištu i koje se redovito rabe u obiteljima širom svijeta. Prilikom iskuhavanja, sterilizacije ili zagrijavanja tih bočica više od 16 milijuna mikroplastičnih čestica završi u litri tekućega sadržaja – vode, čaja ili mlijeka. Znanstvenici su slijedili službeno preporučenu proceduru za pranje i održavanje plastičnih bočica i otkrili da se tijekom toga postupka iz ambalaže otpuštaju sitni dijelovi polimera (Nature Food, 19. 10. 2020.). Osim mikroplastike u tekući sadržaj bočice migrira nanoplastika, i to u mnogo većim količinama – tisuće milijardi (bilijuni!) propilenskih nanočestica »curi« u mlijeko. Znanstvenici su pokazali da je dovoljno protresti bočicu da bi sitni dijelovi ambalaže migrirali u tekućinu (i do 600 tisuća mikročestica).
John Boland, glavni autor studije, tumači rezultate: »Bili smo potpuno iznenađeni nalazima… Sve plastične posude izbacio sam iz svoje kuhinje, a kada bih imao djecu, promijenio bih način pripreme mlijeka. Naša je poruka načelo opreznosti.« Zanimljivo je da su polipropilenske bočice uvedene kao supstitucija za ozloglašene polikarbonatne bočice koje u hranu i piće ispuštaju hormonski otrov bisfenol A. Čini se da sigurna zamjena nije uspjela iz jednostavnoga razloga što industrija polimera uporno inzistira na plastičnom obliku ambalaže za prehranu, a roditelji pristaju na komotnu ponudu tih kemijskih kompanija.
Irski znanstvenici sa sveučilišta Svetoga Trojstva u Dublinu ispitivali su izloženost dojenčadi u 48 različitih država. Uočili su da najveće količine mikroplastike guta dojenčad u Australiji, Sjedinjenim Državama i zapadnoj Europi. Podatci koreliraju s načinom prehrane dojenčadi u bogatijim odnosno siromašnijim zemljama. U Indiji ili Egiptu, na primjer, izloženost je dojenčadi mikroplastici do četiri puta manja nego u Belgiji ili Irskoj.
Kontaminacija dojenčadi plastikom indikator je zanemarenih potreba djece koja nerijetko, nakon drugoga ili trećega mjeseca, ostaju uskraćena za doživljaj dojenja. Odvajanjem od majčinih prsiju dojenčad se hrani iz plastične bočice. To ženama, možda, omogućuje komotnije majčinstvo, ali njihova se djeca na taj način izlažu toksičnosti plastike. U najnovijoj studiji, nažalost, nisu prikazani podatci za Hrvatsku. No vrlo je vjerojatno da Hrvatska pripada slučajevima razvijenijih zemalja u kojima se djeca kratko doje i čiji je mliječni meni više onečišćen mikroplastikom. Poznato je da u Hrvatskoj većina majki prestaje dojiti nakon trećega mjeseca, a do navršenih šest mjeseci samo je desetak posto djece isključivo dojeno.
Srećom, u majčinu mlijeku znanstvenici još nisu detektirali prisutnost mikroplastike. Međutim, zbog sve većega dnevnoga unosa mikroplastike pitanje je vremena kada će se objaviti prve znanstvene studije o plastičnoj kontaminaciji majčina mlijeka. No i tada će dojenje biti najbolja opcija za djecu jer ono nije samo najzdravija i najjeftinija prehrana, nego i vrhunski događaj za dijete. Za one, doduše rijetke, koji imaju opravdan razlog ili teškoće da doje dijete, staklena je bočica mnogo bolji izbor od plastične ambalaže.
