Nije nikakva novost da je knjiga u Hrvatskoj, kao i kultura čitanja, posljednjih desetak godina u svojevrsnoj krizi. Tu su tezu potvrdili i rezultati nedavnoga istraživanja, objavljenoga uz manifestaciju »Noć knjige«, koji pokazuju da tek otprilike trećina hrvatskih građana godišnje pročita barem jednu knjigu. No glede budućnosti knjige, ali i po pitanju popularizacije kulture čitanja, perspektiva sugovornice Glasa Koncila dr. Katarine Aladrović Slovaček sa zagrebačkoga Učiteljskoga fakulteta daleko je od »katastrofične«.
Predajući kolegije vezane uz hrvatski jezik na učiteljskom i odgojiteljskom studiju, i objavivši više desetaka znanstvenih i stručnih radova, dr. Aladrović Slovaček zapravo je čitav svoj dosadašnji aktivni radni vijek posvetila njegovanju hrvatskoga jezika, poticanju mladih da se upuste u avanturu čitanja knjiga te da u pisanoj riječi prepoznaju istinski »ulog« za budućnost. Svjetski dan djece 25. i 26. svibnja, koji se prvi put slavi u Crkvi, fokus razgovora s dr. Aladrović Slovaček stavio je na popularizaciju čitanja među djecom i mladima.
Podizati svijest o knjizi među svim generacijama
»Budući da radim s mladima, itekako sam svjesna da je njihov interes za knjigu i za čitanje veoma nizak. Kada na nastavi otvorim temu motivacije za čitanje, uvijek se u raspravi vratimo na neke lektirne naslove, na odnos roditelja prema knjizi, a osobito na poticaje koje su dobili u osnovnoj i srednjoj školi tako da podizanje svijesti o važnosti čitanja treba biti kontinuirano i sa svim generacijama.
I kao majka vidim velike izazove u motiviranju svoje djece na knjige i čitanje. Previše je različitih poticaja i knjiga ponekad na prvu ne može nadmašiti sve medije koji su djeci danas dostupni«, smatra sugovornica.
Uz knjige djeca nisu sama pred svojim problemima
Po pitanju dječje književnosti, napominje dr. Aladrović Slovaček, neosporno je da je takva »produkcija« velika i široka. Teme se djeci ne nameću, nego dolaze u skladu s njihovim interesima. »Moje najstarije dijete jako voli nogomet i već sam mu uspjela pronaći nekoliko dječjih romana u kojima su glavni likovi nogometaši ili je tema knjige nogomet. I zaista je tim knjigama dao šansu. Neka djeca jako vole stripove i sve češće možemo naći ukoričene stripove i vidim da djeca, osobito dječaci, rado posežu za njima. Primjerice, ima jako puno odličnih stripova koji govore o životu nekoga svetca. Kratke forme djeca čitaju brzo pa ih je dobro ponuditi u procesu motiviranja ili navikavanja na čitanje«, pojašnjava dr. Aladrović Slovaček i dodaje: »U razdoblju odrastanja mislim da su važne knjige koje govore o, primjerice, pubertetskim temama jer mislim da se onda djeca mogu lakše poistovjetiti s glavnim likom. Kroz knjigu vide da nisu jedini s tim problemima, ali osim pubertetskih, tu su i neke druge teme koje se događaju u obiteljima, školi i važno je u knjigama govoriti o tome.«
Velike teme izrečene »dječjim jezikom«
Djeci se može progovoriti i spojem vizualnoga i pisane riječ, i to bez upotrebe mobitela. »Primijetila sam da će djecu uvijek privući dobro ilustrirana slikovnica koja će ih navesti na dublji razgovor, ona će ih motivirati da propituju sadržaj, da otkrivaju nove svjetove i da se zainteresiraju. Smatram da su i problemske slikovnice dobar način suočavanja s nekim problemom, a sama sam sa svojom djecom iskušala problemske slikovnice koje pomažu u ‘skidanju pelena’, koje potiču na higijenu i pranje zubi te koje razvijaju empatiju. Neke male promjene i navike uspjeli smo izgraditi upravo zahvaljujući tim slikovnicama«, napominje sugovornica.
Spojem vizualnoga i pisanoga može se govoriti i o velikim, biblijskim temama, premda to zapravo i nije nikakva novost. »Na tom tragu mogu spomenuti i biblijske priče. Vjerujem da se svatko od nas sjeća svoje dječje Biblije i kako je u svijet biblijskih imena i događaja ulazio kroz dobre ilustracije koje se prve pamte, a onda i kroz jednostavno prikazane biblijske priče o Noi, Abrahamu, Davidu, Danijelu ili kakvu je košulju imao Josip Egipatski. To je ono što se pamti za cijeli život«, dodaje nastavnica s Učiteljskoga fakulteta.
Kada treba započeti s čitanjem kod djece?
Nikada nije prerano započeti s čitanjem kod djece, smatra dr. Katarina Aladrović Slovaček. »Neka istraživanja kažu da s čitanjem treba započeti i prije rođenja jer lijepa riječ potiče cjelokupni razvoj djeteta. Ipak, iskustvo mi pokazuje da mala djeca rado promatraju ilustracije u knjigama«, napominje sugovornica i dodaje: »Djeca kroz slikovnice otkrivaju svijet, nove kulture, rijetke životinje i biljke, neobična prometna sredstva, ali jednako tako uče i o svijetu oko sebe.Najveći izazov roditelja i učitelja
»Čitanje je zbilja jako važno jer oblikuje s jedne strane djetetov unutarnji svijet, a s druge strane čitanjem dijete usvaja znanja o svijetu, nesvjesno usvaja nove riječi i strukturu rečenice. Čita li dijete, vidi se i po njegovu govoru, izrazima koje rabi i načinu na koji misli, a osobito kako piše«, upozorila je u razgovoru dr. Aladrović Slovaček te potaknula: »Važno je da se unatoč tomu što je naučilo čitati djetetu i dalje čita. Kroz priču roditelj se zbližava s djetetom i kada dijete kaže: ‘Čitaj mi’ ili: ‘Pričaj mi priču’, ono često samo želi biti blizu svojega roditelja. Upravo je najveći izazov roditeljima i učiteljima motivirati djecu da čitaju. Treba im zato nuditi knjigu, odlaziti s njima u knjižnicu, odvesti ih na sajam knjiga, ali imati neku zajedničku rutinu čitanja: deset minuta prije spavanja, na plaži tijekom ljeta, nedjeljom popodne…«
Pronaći zajedničko vrijeme za čitanje
Sugovornica podsjeća i da je glede knjige i čitanja, kao i glede odgoja za sve ostale vrline, presudan utjecaj obitelji. »Obitelj je temeljna jedinica i društva i Crkve. Zato je obitelj važna i za razvoj ljubavi i motivacije prema čitanju. Standardizirana istraživanja čitalačke pismenosti (PISA i PIRLS) pokazuju kako bolje čitalačke kompetencije ima dijete koje je okruženo knjigama u obitelji i dijete čiji roditelji više čitaju. Dakle, kad vidi kako roditelji čitaju, dijete se zanima što oni rade i samo uzima knjigu u ruke i istražuje. Djeca su u ranoj dobi slika svojih roditelja i obitelji i zato je važno da se u obitelji čita«, napominje dr. Aladrović Slovaček i dodaje: »Važno je pronaći zajedničko vrijeme za čitanje, bez ekrana i drugih ometajućih činitelja. Kada otkrije što mu sve knjiga može donijeti, dijete će željeti još i tada ćemo znati da smo uspjeli. Danas nam djeca ne čitaju jer previše vremena provode pred ekranima na kojima je sve zabavno, interaktivno i brzo, a knjiga nema sposobnost da bude takva. I kad dijete prvo otkrije ekran, a onda knjigu, knjiga mu nije izazov. Zato smo mi roditelji tu da mu otkrivamo vrijednost knjige i čitanja.«
Knjižnice koje su promijenile naličja gradova
No što je s odgojiteljima, učiteljima i profesorima u školama i pitanjem populariziranja knjige i čitanja među mladima? O tome je sugovornica rekla: »S obzirom na činjenicu da radim s budućim odgojiteljima i učiteljima, moram priznati da vidim koliko i s njima treba raditi da postanu svjesni te činjenice, ali i da sami razgore vatru u sebi, da bi je mogli zapaliti u drugima, u djeci i učenicima.«
Velik doprinos u promicanju knjige i kulture čitanja mogu imati gradske i školske knjižnice, premda je njihova uloga tek rijetko zabilježena u medijima. One imaju moć »promijeniti naličja« gradova i naselja u kojima djeluju. »Knjižnica je mjesto koje je i mene odredilo u životu. Knjižničari pleterničke knjižnice u koju sam redovito kao dijete odlazila poticali su ljubav prema knjizi i svojom otvorenošću činili da se u prostoru knjižnice svi osjećaju ugodno, dobro i prihvaćeno. Danas se može još puno više i knjižnica zaista treba otvoriti svoja vrata svima promovirajući knjige, kroz pričaonice i radionice za djecu, organizirajući različite natječaje i susrete s književnicima te donoseći knjigu puno dalje od svojih prostora«, smatra dr. Aladrović Slovaček.
»Svatko od nas ima pravo na svoju maštu«
Na kraju se razgovora nametnulo važno pitanje može li digitalni sadržaj zamijeniti knjigu. »Ne može. Digitalni sadržaj ima svoje zakonitosti. Čak i knjiga koja je samo prenesena u digitalni medij nije više ista jer nije isto čitati knjigu i listati papirnate stranice i čitati knjigu na ekranu«, rekla je sugovornica i zaključila: »Čitanje pomaže upravo tomu da dijete, među ostalim, razvija svoju maštu. Postoji nekoliko knjiga koje sam čitala pa potom pogledala film. Uvijek mi je knjiga bila bolja. Većini je ljudi tako. Svatko od nas ima pravo na svoju maštu, svoj način predočavanja stvari, likova i događaja.«
