Uz nedavnu odluku poljskoga Ustavnoga suda prema kojoj su takozvani eugenički pobačaji u suprotnosti s poljskim ustavom, koji među temeljne zadaće države ubraja zaštitu prava svake ljudske osobe na život, na razgovor za Glas Koncila pristao je dr. Michal Gierycz koji djeluje na Institutu političkih znanosti i javne uprave Sveučilišta »Kardinal Stefan Wyszynski« u Varšavi. Za svoju matičnu ustanovu kaže da je »mlada«, a to za poljske prilike znači da je jedan od dvaju politoloških centara u Poljskoj koji nisu ukorijenjeni u marksističkoj paradigmi. Istraživanja centra su, nadalje, ponajprije usredotočena na takozvane »meke političke znanosti«, tj. na samu političku ideju, političku filozofiju, političku aksiologiju (disciplina koja se bavi vrjednotama i vrijednosnim sustavima) i etiku. Sugovornik je u svom znanstvenom i akademskom radu posebno usredotočen na područja kao što su politička aksiologija, odnos između religije i politike te europske integracije. Dr. Gierycz sada obnaša dužnost dekana Fakulteta društvenih i ekonomskih znanosti Sveučilišta »Kardinal Stefan Wyszynski«. Unatoč očito brojnim obvezama, spremno se odazvao pozivu Glasa Koncila da odgovori na neka pitanja.
DR: GIERYCZ: Odluka Ustavnoga suda kojom je neustavnom proglašena odredba poljskoga zakona koja utvrđuje nekažnjivost eugeničkoga pobačaja, dakle onoga koji se izvršava zbog mogućnosti ozbiljne bolesti kod ljudskoga zametka – odredba koja se u velikoj većini rabila da bi se pobacila djeca s Downovim sindromom – pokrenula je velike prosvjede diljem zemlje, usred epidemije koronavirusa. Procjenjuje se da je u cijeloj zemlji prosvjedovalo oko 430 tisuća ljudi, od čega je na najvećem prosvjedu u Varšavi bilo oko 100 tisuća sudionika. Ipak, radi stjecanja što realnije slike, važno je podsjetiti da je građansku zakonsku inicijativu podnesenu parlamentu 2016. godine, kojom se predlagala potpuna zabrana pobačaja, potpisalo više od 800 tisuća poljskih građana.
Prosvjednička grupacija nije homogena. Prosvjede organizira krajnje ljevičarska skupina. Znajući to, lakše je shvatiti zašto se na prosvjedima rabe vrlo vulgarni slogani, kao i činjenicu da njihovi organizatori eksplicitno i implicitno pozivaju na nasilje. Primjerice, bilo je poziva da se »posjete crkve«, koje su – zacijelo ne slučajno – posljednjih dana bivale devastirane. Također su se obznanjivale privatne adrese čelnika nevladinih organizacija, političara i pravnika koji se javno protive pobačaju, kako bi se – kao što je rekla gospođa Suchanow (Klementyna, jedna od prosvjedničkih vođa, nap. Da. G.) – običnim ljudima dala mogućnost »da ih nauče pristojnosti« i sl. Uz zagovaranje slobodnoga pristupa pobačaju, kao cilj se jasno nazire i nedemokratska promjena vlasti.
Podosta velika javna podrška prosvjedima ne znači, međutim, potpunu podršku svim ciljevima njihovih organizatora, nego ona ima različite razloge. Dijelom je to uvjerenje, koje je i u Poljskoj podosta rašireno, posebno među mlađim naraštajima, da bi žena trebala imati »pravo na izbor« prekida trudnoće, posebno u slučaju bolesti djeteta. Dijelom su u pozadini politički razlozi. Poljsko je društvo duboko podijeljeno, a opozicija od 2015. godine, usprkos vrlo radikalnim optužbama i pokušajima uvjeravanja da je vlada izgubila legitimitet, nije uspjela pobijediti ni na jednim nacionalnim izborima, parlamentarnim ili predsjedničkim. To je prigoda da se izrazi nezadovoljstvo, istina na vrlo sirov način. K tomu, ljudi su ljuti zbog restrikcija vezanih uz koronavirus, koje traju već pola godine, te zbog njihovih gospodarskih posljedica. Ispitivanja javnoga mnijenja pokazuju da je javna potpora vladi posljednjih dana pala sa 40 na 30 posto, ali je još uvijek bitno veća od podrške opozicijskim strankama. Tako Građanska platforma koja predvodi opoziciju ima oko 18 posto potpore javnosti. To pokazuje da podupiranje i davanje legitimnosti takvim prosvjedima ne pomaže opoziciji da ojača svoju popularnost.
DR: GIERYCZ: Ispitivanja koja je proveo Centar za istraživanje javnoga mnijenja 2016. godine, dakle u godini masovnih »crnih prosvjeda« (riječ je o prosvjedima zagovornika pobačaja koji su pratili završnu raspravu u parlamentu o spomenutom prijedlogu potpune zabrane pobačaja, nap. Da. G.), pokazala su da se većina Poljaka protivi slobodnomu pristupu pobačaju: 75 posto ih je bilo »protiv« u slučaju gospodarskih ili osobnih problema majke, a nešto više (76 %) u slučaju kad majka ne želi imati djece. Zagovornika pristupa »za izbor« (»pro-choice«) bilo je oko 18 posto. Oko tri četvrtine Poljaka slaže se da bi pobačaj trebao biti dopušten u slučaju opasnosti za život majke, što poljski zakon dopušta, a oko polovice (53 %) u slučaju malformacije ljudskoga embrija, što je zakon dopuštao do sadašnje odluke Ustavnoga suda.
DR: GIERYCZ: Odluka Ustavnoga suda je konačna. Eugeničke odredbe »zakona o pobačaju« iz 1993. godine sada se nikako ne mogu uklopiti u sadašnji Ustav Republike Poljske iz 1997. godine. Imajući u vidu sadašnje prosvjede i potporu koju im je pružila oporba, lako je moguće da će strane lijevoga centra u budućnosti pokušati liberalizirati zakon o pobačaju. No to bi vjerojatno zahtijevalo promjenu Ustava, a taj je postupak sve samo ne lagan. Daleka budućnost spada u područje nagađanja. Važno je što će se dogoditi u bliskoj budućnosti, kako će reagirati sadašnja većina. Čini se da su vlada i vladajuća stranka zbunjene i uznemirene razmjerima prosvjeda.
Neki političari čak predlažu da parlament ponovno uspostavi prijašnji zakon. Ipak, mnogo je vjerojatnija druga opcija. Poljski predsjednik Andrzej Duda upravo je predložio amandman na zakon o pobačaju, koji ne bi dopustio – u skladu s odlukom Ustavnoga suda – ubijanje ljudskih zametaka s nekim nedostatkom (poput djece s Downovim sindromom), ali bi dopustio pobačaj u slučaju takozvanoga »letalnoga slučaja«, tj. djece koja bi sigurno umrla neposredno nakon rođenja. Prijedlog su već podržali neki koalicijski partneri vladajuće stranke.
DR: GIERYCZ: Pritisak je već počeo. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Layen 28. listopada, kad se u Poljskoj održavao »ženski štrajk«, javno je komentirala da »moramo gurati naprijed, a ne nazad«. »Klizanje unazad nije opcija za kontinent koji želi steći budućnost«, rekla je. To pokazuje da europske elite, usprkos pravnoj regulativi Europske unije koja pitanje reguliranja pobačaja prepušta državama članicama, pristup pobačaju smatraju »objektivnim« postignućem na području ženskih prava. Zanimljiva je koincidencija i to da su baš 29. listopada poljski građani bili informirani da je Europska komisija ustanovila da na području reforme pravosuđa Poljska nije poštovala pravnu stečevinu Europske unije te da Europska komisija pokreće daljnje korake protiv Poljske. U takvim prilikama nije lako steći otvorene saveznike u EU-u. Jasno, postoji stabilna suradnja unutar, primjerice, Višegradske skupine. No glede tako osjetljiva pitanja kao što je pobačaj suradnja je posebno upitna, premda je i posebno potrebna. Prosvjednici na poljskim ulicama viču: »Ovo je rat!« U izvjesnom su smislu u pravu. Ovo je neka vrsta kulturnoga rata za budućnost vrijednosne utemeljenosti ne samo u Poljskoj, nego i u Europi. Možda je došlo vrijeme da se ponovno ozbiljno promisli, sada u posve drugačijem kontekstu, o glasovitom pitanju iz poljske povijesti: »Tko je spreman umrijeti za Poljsku?«
DR: GIERYCZ: To pitanje ne tiče se primarno Poljske, nego više tih skupina i tih zemalja. Vrijedi podsjetiti da je prije šest godina djelovanje Poljske u europskom diskursu i u politici Europske unije bilo drugačije. S druge strane, svi smo bili svjedoci vrijednosnoga preusmjeravanja Irske. Ako je Poljska uistinu kadra izboriti se usprkos sve većemu kulturnomu pritisku, potrebna joj je potpora. Važno je podsjetiti se da je poimanje jednosmjernoga napretka, koje je tipično za prosvjetiteljstvo, ideološke naravi. »Gurati naprijed« ne znači nužno razvijati pobačajno pravo, bez obzira na to kakvo bilo uvjerenje Ursule von der Leyen. Štoviše, gurati naprijed može značiti – kao u slučaju smrtne kazne – bolje razumjeti, na temelju jasnih znanstvenih spoznaja, početak ljudskoga života i bolje ga štititi u njegovoj prenatalnoj fazi. Povijest nije završila. A poljska povijest, i to prilično bliska – mislim na pad komunizma – pokazuje da je nemoguće moguće. Pokazuje da su zahtjevi i strukture zasnovani na pogrješnoj antropologiji u sebi tiranski te da ih u konačnici ljudi odbacuju. Značenje »europskoga napretka« u rukama je europskih društava.
DR: GIERYCZ: Činjenica je da je ovoga ljeta poljski ministar pravosuđa predložio odbacivanje Istanbulske konvencije. U rujnu je Poljska biskupska konferencija podsjetila da zajedno s drugim biskupima srednje Europe podupire odbacivanje dokumenta. No za raspravu o daljnjim pravcima u kojima bi se pitanje moglo razvijati treba pričekati razrješenje sadašnjega stanja. Ono će sigurno utjecati na poteze poljske vlade kad je riječ o etičkom području političkoga djelovanja.
