Ministarstvo zdravstva odlučilo je da će nove generacije liječnika s tek završenim studijem medicine moći bez stručnoga staža raditi u ordinacijama, to jest da će bez dana radnoga iskustva ulaziti u žrvanj rada s pacijentima, s osobama različitih potreba u zdravstvenim nedaćama koje su ih snašle. Mladi liječnici i sami su pred strahom i izazovom, a moguće je da će se suočavati i s nepovjerenjem pacijenata prema njihovoj stručnosti jer su bez iskustva. Za sada je za takvu odluku, opravdavajući se europskim naputcima, odgovornost preuzelo resorno ministarstvo, a tomu se protive Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički zbor i druga udruženja. O toj je problematici za Glas Koncila pristao govoriti dr. Miran Cvitković, specijalist pedijatar i subspecijalist intenzivne medicine, zaposlen u KBC-u Zagreb na Odjelu za pedijatrijsku intenzivnu medicinu. Član je Izvršnoga odbora i predsjednik Povjerenstva za ostale liječničke djelatnosti Hrvatske liječničke komore i voditelj Ureda za medicinsko pravo. Školovao se i usavršavao u području medicinskoga prava te je pohađao i studij Medicinskoga prava na Pravnom fakultetu u Splitu. Predsjednik je Hrvatske udruge za medicinsko pravo, član Upravnoga odbora Hrvatskoga pedijatrijskoga društva i član Središnjega etičkoga povjerenstva, a bio je i hrvatski branitelj, liječnik koji je morao »ad hoc« spašavati ljudske živote.
Budući da se odluka ministarstva opravdavala naputcima iz Europske unije, na upit kakva je praksa u drugim zemljama članicama EU-a dr. Cvitković odgovara: »Staž je u Hrvatskoj ukinut upravo prema preporuci EU-a jer organiziran na način kako je to bilo u Hrvatskoj za većinu je članica Unije prošlost. Problem mladim liječnicima čine nedorečenosti budući da nisu izvršene promjene u drugim dijelovima sustava, što je uzrokovalo profesionalnu nesigurnost. Naime, u državama EU-a mladi liječnik koji diplomira odmah dobiva ili bolničku specijalizaciju ili kao primjerice u Njemačkoj trogodišnju izobrazbu koja je pandan našoj specijalizaciji opće odnosno obiteljske medicine. I zaista, kada bi mladi liječnici nakon fakulteta odmah išli na specijalizaciju, staž bi bio nepotreban. Međutim, u Hrvatskoj diplomirani liječnik prepušten je samomu sebi te radi na zamjenama ili volontira čekajući i do dvije godine na specijalizaciju, a u općoj obiteljskoj medicini to može potrajati i više godina. Možda najbrže dobiju posao u hitnoj medicini ili negdje izvan velikih centara gdje su sami sebi potpora, ali za to nisu pripremljeni na kvalitetan način. Mladi liječnici puni su znanja i svjesni su svoje odgovornosti, a sustav ih nije pripremio za primjenu znanja i vještina. Stoga bi u Hrvatskoj staž i dalje bio poželjan.«
Dojam da su brojni mladi liječnici izbezumljeni odlukom da moraju odmah u rad s pacijentima nakon završenoga medicinskoga fakulteta dr. Cvitković je komentirao iz osobnoga iskustva, navodeći kako se osjećao kad je morao samostalno odlučivati o ljudskim životima. »Potpuno isto. Odluke koje moram donositi i danas su teške i izbezumljujuće jer radi se o ljudskim životima, u mom slučaju životima djece. Kao i današnji mladi liječnici, završetkom fakulteta imao sam golemo znanje, a pitanje straha bilo je hoću li ga na kvalitetan način primijeniti. Posebno treba napomenuti i činjenicu da se danas od liječnika traži ponekad i gotovo nemoguće, što je za mladoga liječnika velik pritisak. Koliko je to ozbiljan problem mogu dočarati jer znam kolege iz mojih generacija koji su suočeni s velikim pritiskom odgovornosti, i premda su bili među najboljima na fakultetu, napustili struku. To je kao da na mlado kvalitetno stablo postavite tone tereta i pitate se kako nije izdržalo. Da bi mladi liječnici stasali u velike stručnjake, što je želja svih njih, moramo ih ‘njegovati’ i pomoći im, a ne ih napustiti u trenutcima kada počinju svoju karijeru i zvanje.«
U javnosti se često iznose mišljenja da farmaceutski i građevinski lobiji određuju zdravstvenu politiku, na što dr. Cvitković kaže: »Teško da ti lobiji određuju zdravstvenu politiku, jer kada bi to bilo tako, vjerujem da bi bolnica u Blatu već davno bila gotova. Sigurno je da imaju određene koristi od svih projekata u zdravstvu te svih noviteta u zdravstvu, ali to je tržište. Svaka bolnica, svaki uređeni odjel, kao i svaki novi lijek, osigurava napredak medicine, a cijenu koju za to treba platiti morat ćemo platiti, jer ništa nije besplatno. Pitanje je uvijek samo racionalnosti. Nemojmo zaboraviti kako je još uvijek gotovo pola bolnica u Hrvatskoj starije od 50 godina i u pravilu je riječ o adaptiranim povijesnim objektima.«
Kao vjernik, pedijatar koji liječi djecu, a istodobno kao otac troje djece, o tome kad počinje život dr. Cvitković je rekao: »Život počinje od začeća. Ne mislim to samo kao vjernik, nego je to znanstveno dokazano. Drugi je problem što nekim interesnim skupinama to nije prihvatljivo iz samo njima poznatih razloga.«
