DR. SC. STEFANO LASSI, PSIHIJATAR I PSIHOTERAPEUT, U POVODU DRUGE EUROPSKE KONFERENCIJE »FORMACIJA I PREVENCIJA« Za potpunu ljudsku svijest o prihvaćanju Božjega plana

Snimio: B. Čović | Stefano Lassi

Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (HKS) u Zagrebu od 19. do 22. rujna održava se druga europska konferencija »Formacija i prevencija«, na temu »Moć kao služenje«. Konferenciju zajednički organiziraju Hrvatska biskupska konferencija i HKS, uz podršku Kongregacije za kler, Centra za zaštitu djece na Papinskom sveučilištu »Gregoriana«, Vijeća europskih biskupskih konferencija te znanstveno supokroviteljstvo Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

»Moć može biti dobra i korisna za opće dobro ako se stavi u službu siromašnih i u službu sviju, u pravednosti i ljubavi. No kad se, kao što se prečesto događa, živi kao povlastica, sebično i prepotentno, moć postaje oruđem pokvarenosti i smrti.«

Koordinator prve europske konferencije bio je talijanski psihijatar i psihoterapeut dr. sc. Stefano Lassi, koji se rado odazvao zamolbi Glasa Koncila da pojasni čime se i zašto konferencija bavi te da dotakne neke teme, posebno one koje su bliske njegovoj struci. A referenci i iskustva za to sugovornik ima napretek. Dr. Lassi je, među ostalim, profesor na Teološkom fakultetu središnje Italije, član Predsjedničkoga vijeća Nacionalne službe Talijanske biskupske konferencije za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba, član tima Biskupijske službe za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba, koordinator Regionalne radne skupine za ljudsku formaciju pripravničke godine i za sjemeništa u Toskani (pod sjemeništima se podrazumijevaju bogoslovna, takozvana »velika« sjemeništa). Sugovornik je također dopredsjednik Talijanskoga društva za smetnje u neurološkom razvoju, odgovorni stručnjak Zaklade javne pomoći (PAS) u Firenci te član Upravnoga odbora Zaklade za autizam u Luksemburgu.

Upoznati – postaviti pitanja – odgovoriti 
Možete li ukratko predstaviti europsku konferenciju »Formacija i prevencija«, njezinu povijest, ciljeve, načine na koje se odvija… ne biste li nas tako uveli na neki način u njezin rad u Zagrebu?

DR. LASSI: U Firenci na Teološkom fakultetu središnje Italije održana je prva europska konferencija »Formacija i prevencija« pod radnim naslovom »Usporedba različitih pristupa ljudskoj formaciji i psihološkoj procjeni u sjemeništima: još jedan korak prema zaštiti u Europi«. Održana je uz potporu Kongregacije za kler, Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) i Talijanske biskupske konferencije, stvorivši prigodu da se pozornost usredotoči na važnost ljudske formacije u početnoj i trajnoj formaciji svećenika te redovnica i redovnika te da se upoznaju različiti znanstveni i praktični pristupi procjeni i sagledavanju profila (»screening«), praćenju i djelovanju u sjemeništima i kućama za formaciju redovničkih zajednica.

Sudjelovalo je više od 300 sudionika iz cijele Europe – rektora sjemeništa, odgojitelja, biskupa, duhovnika, psihologa i psihijatara – koji rade u sjemeništima na području prevencije zloporaba. Na konferenciji, koju je organizirala i uobličila Firentinska nadbiskupija u suradnji sa spomenutim Teološkim fakultetom središnje Italije, Centrom za zaštitu djece i maloljetnika Papinskoga sveučilišta »Gregoriana« te Nadbiskupijskim sjemeništem u Firenzi, izneseni su doprinosi talijanskih i međunarodnih stručnjaka te mnoga svjedočanstva, a održane su i radionice koje se odnose na ljudsku formaciju i prevenciju. No ako je s jedne strane konferencija zacrtala i iznijela na vidjelo potrebu za ljudskom formacijom u procesima svećeničke i redovničke formacije, s druge strane nije bila zanemarena drama koju Crkva proživljava u vezi sa zlom spolnih zloporaba koje su počinili klerici.

Pritom su u prvom planu žrtve. I to ne samo u crkvenom prostoru. U Europi živi 190 milijuna djece, a 18 milijuna ih je doživjelo neki oblik spolne zloporabe, od kojih 90 posto ostaje skriveno. Jedno dijete od njih pet susreće se sa spolnim poticajima na internetu. Konferencija je, prvi put u Europi, iznijela na vidjelo potrebe, konkretne probleme i prigode za stanovništvo koje proživljava veliku transformaciju. Uzimajući u obzir geografske razlike i različite čimbenike u formaciji, nastojalo se utrti put k odgovorima. Još mnogo toga treba učiniti, prije svega upoznati i razumjeti. Potom dolaze pitanja, u iščekivanju da se pronađu i oblikuju odgovori. To su ciljevi povjereni drugoj konferenciji u Zagrebu, pod koordinacijom svećenika dr. sc. Josipa Bošnjakovića.

Moć i povjerena ranjiva osoba
Moć, odnosno uporaba moći u središtu je konferencije u Zagrebu. Radi li se o ključu zloporaba u Crkvi, i ne samo zloporaba, tim više što se druga ključna riječ iz programa konferencije, »služenje« (izvršavati moć kao služenje), nalazi u evanđeoskom »programu« Crkve kao takve?
»Zrelost ima veze s razvojem određene razine emotivne inteligencije i sposobnosti introspektivne analize, upravljanja emocijama i kontrole poriva, kao i s kompetencijama vezanim uz odnose među osobama i komunikaciju. Zadaća je stručnjaka pružati podršku u intelektualnoj, pastoralnoj i duhovnoj formaciji te davati poticaje za produbljivanje i uzajamnu integraciju tih područja kako bi se kandidatima pomoglo da steknu potpunu ljudsku svijest s kojom će odgovorno prionuti uz plan koji Bog ima za njihov život.«

DR. LASSI: Znamo da se u korijenu najvećega dijela zloporaba nalazi zloporaba moći. To je papa Franjo više puta istaknuo definirajući u motupropriju »Vos estis lux mundi« (Vi ste svjetlost svijeta) pojam ranjivosti (»ranjiva osoba: svaka osoba u stanju nemoći, fizičkoga ili psihičkoga nedostatka ili lišenosti osobne slobode koje joj makar povremeno ograničava sposobnost da se žali, ili općenito da se odupre zloporabi), govoreći o klerikalizmu (»pogrješni način razumijevanja vlasti u Crkvi – općenito snažno prisutan u zajednicama u kojima su registrirani spolna zloporaba, zloporaba moći i zloporaba savjesti«) te pozivajući u svojem Pismu Božjemu narodu da se prepozna da »spolna zloporaba nije prva, nego je prva zloporaba moći i zloporaba savjesti«, tijekom susreta s isusovcima iz Irske. Moć može biti dobra i korisna za opće dobro ako se stavi u službu siromašnih i u službu sviju, u pravednosti i ljubavi. No kad se, kao što se prečesto događa, živi kao povlastica, sebično i prepotentno, moć postaje oruđem pokvarenosti i smrti. Svijest o vlastitoj odgojnoj ulozi kao referentne osobe (vid koji uostalom povezuje i sve koji svojom profesijom u tome pomažu, poput liječnika, psihologa, nastavnika i slično) i opasnosti koje su nužno povezane s položajem moći, njezinim nerazmjerom u odnosu na osobu koja nam se povjerava ili biva povjerena (te time postaje realno ranjivom), bit će jedna od tema kojoj će tijekom konferencije biti pridana posebna pozornost.

Formacija većega broja osoba
Konferencija je sveeuropska, no jedan je njezin dio otvoren mjesnoj javnosti. Kakvo značenje ona ima, prema Vama, za mjesnu Crkvu u Hrvatskoj?

DR. LASSI: Iz programa konferencije razabire se hitna potreba da se radi na nekim važnim točkama, poput odbacivanja napasti samoobrane i s njom povezanih pokušaja samosabotaže onih koji su, kao protagonisti ili kao svjedoci, pozvani priznati težinu činjenica koje su se dogodile u Crkvi te aktivno usvojiti, u svim zemljama, a posebno u razvijenijima (npr. Velikoj Britaniji, Irskoj, SAD-u i drugdje), korisne i prokušane instrumente u formaciji i prevenciji. U tu se svrhu nužno nameće konkretna odgojna ponuda koja ima cilj procjenu iskustvenoga područja, na tragu inicijativa zaštite koje su već na djelu u mnogim zemljama, posebno u istočnoj Europi (Hrvatska, Rumunjska itd.). Kao prioritet nameće se stavljanje na raspolaganje, u biskupijama, sredstava i prigoda kako bi se omogućila formacija većega broja osoba, organizirajući konkretno studijske dane i prigode za razmjenu iskustava na mjesnoj i međunarodnoj razini.

Zaštita maloljetnika i zaštita kandidata
Kao katolički psihijatar i psihoterapeut uključeni ste u nekoliko tijela koja se bave problemom zloporaba. Imate, dakle, s time zavidno osobno iskustvo. Možemo ustanoviti da su interpretacije o tome što bi bili uzroci zloporaba u Katoličkoj Crkvi podosta različite. Jedni kažu da je problem moralne i duhovne naravi, tj. da je riječ o nedostatnoj svijesti službenika o vlastitom pozivu i poslanju, o ulasku svjetovnosti u Crkvu. Drugi su skloniji naglasak staviti na strukture moći u Crkvi. Što biste Vi o tome rekli, sa stajališta stručnjaka i sa stajališta vjernika laika? 

DR. LASSI: Fenomen je vrlo složen i potrebne su znanstvene analize i studije kako bi se razlučili uzročni i aktivacijski čimbenici, kao i čimbenici rizika za specifičnu populaciju crkvenih službenika. Svakako, podatci kojima se raspolaže zahvaljujući različitim izvještajima, američkim, kanadskom i njemačkom, navode na to da pozornost treba usredotočiti na neke kontekstualne i osobne rizične elemente (posebno na patologije i rane), a drugi se rizični čimbenici odnose na putove formacije. Konferencija u Zagrebu posebno će se usredotočiti na ove posljednje, kako bismo bili spremni suočiti se s izazovima koje nameće suvremeno društvo. Cilj je potaknuti meritornu raspravu o uvjetima koji olakšavaju zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba, kao i skladan i odgovoran razvoj kandidata za svećeništvo i redovnički život.

Celibat – stanje dostojno povjerenja
U sadašnjim raspravama o zloporabama u javnosti su se nametnule dvije teme. Prva je svećenički celibat. Što biste o svećeničkom celibatu mogli reći s profesionalnoga stajališta i na temelju vlastitoga iskustva?
DR. LASSI: Celibat nije u izravnu odnosu s fenomenom zloporaba. Pojednostavnjeno bi ga se moglo opisati kao posebno stanje koje svećenik prihvaća radi svojega naroda, kao figura najbliža Kristu, koji je također živio u beženstvu i kao voditelj zajednice – te je stoga dostojan najvećega povjerenja (koje se, kad preraste u pretjerano odavanje počasti, pretvara u laički klerikalizam). Postoje, međutim, područja od psihološkoga interesa koja valja proučavati i bolje razumjeti iz preventivnih razloga, a vezani su uz opasnost društvene izolacije, narcisoidnosti, spolne represije, paternalističke i maksilističke uporabe moći pa sve do sindroma izgaranja (»burn out«) sa svim njegovim implikacijama.

 

Korak prema većoj iskrenosti i odgovornosti
Kad se pogleda program konferencije u Zagrebu, stječe se dojam da je ona poglavito usredotočena na formaciju, na sjemeništa i redovničke kuće za formaciju, pod vidom zaštite maloljetnika. No suzbijanje i prevencija spolnih zloporaba maloljetnika su minimum. To zlo Crkva si ne može dopustiti. Vjerujete li da ta usredotočenost na formaciju budućih svećenika može donijeti više dobra, ići onkraj prevencije zloporabe te biti novi »kairos« za Crkvu?

DR. LASSI: Prije svega žrtve, preživjeli, zahtijevaju poštovanje. Skandal zloporaba iznio je na vidjelo velike nedostatke i mnoge krhkosti na strukturnoj razini. Svakako, integriran i obziran ulazak humanističkih znanosti u odgojne procese na duhovnom polju važan je korak prema većoj iskrenosti i odgovornosti, a to su danas nužni elementi s obzirom na fluidnost društva i na neposredan pristup kanalima komunikacije.

Nema sumnje da brze društvene promjene na koje upućujete, kao i posljedice koje sa sobom nosi sekularizacija, zahtijevaju pomake u odgoju budućih, pa i sadašnjih svećenika. Koje probleme na tom putu vidite i kakav biste lik svećenika sutra željeli vidjeti na našim župama?

DR. LASSI: Crkva u dokumentu »Ratio fundamentalis institutionis sacerdotalis« (Temeljni dokument o svećeništvu) iz 2016. godine određuje formacijski put i razvojna područja koja su nužna za svećeničke kandidate. Stručnjaci u tome mogu podržati odgojitelje upravo tako da kod kandidata promiču dozrijevanje slobodna i svjesna izbora koji ne će zanemariti područja ljudskoga života, posebno ona najosjetljivija u koja spada afektivni svijet osobe, njezini odnosi i njezina spolnost.

Pridonositi razvoju ljudskih kvaliteta
Zanimljiva je Vaša uloga koordinatora regionalne radne skupine za ljudsku formaciju u pripravničkoj godini i u sjemeništima Toskane. S tim iskustvom možete mjerodavno govoriti o ulozi vanjskih profesionalnih suradnika (psihologa, psihoterapeuta, liječnika i slično) u svećeničkoj i redovničkoj formaciji. Je li to jednostavno zahtjev našega vremena? Koje su prednosti takva pristupa, što su eventualni nedostatci?

DR. LASSI: Toskanska biskupska konferencija ustanovila je radnu skupinu za ljudsku formaciju u pripravničkoj godini i u sjemeništima, s ciljem da ona pojedinim biskupijama ponudi svoju pomoć. Što se tiče pripravničke godine, njezini su ciljevi uvesti one koji žele ući u sjemenište u duhovni život; provesti temeljnu psihološku procjenu; uvesti u život zajednice i u ljudsko dozrijevanje; ponuditi odgovornima u biskupijama elemente za razlučivanje poziva. Provodi se pomoću programa koji predviđa razdoblja zajedničkoga boravka jedan vikend mjesečno te dva tjedna, jedan za duhovne vježbe, a jedan posvećen radionicama za upoznavanje sebe i interakcije s drugima.

»Iz programa konferencije razabire se hitna potreba da se radi na nekim važnim točkama, poput odbacivanja napasti samoobrane i s njom povezanih pokušaja samosabotaže onih koji su, kao protagonisti ili kao svjedoci, pozvani priznati težinu činjenica koje su se dogodile u Crkvi te aktivno usvojiti, u svim zemljama, a posebno u razvijenijima (npr. Velikoj Britaniji, Irskoj, SAD-u i drugdje), korisne i prokušane instrumente u formaciji i prevenciji.«

Što se tiče sjemeništa, provode se radionice u kojima se vježba sposobnost introspekcije (promatranja vlastite nutrine, nap. Da. G.), upravljanje emocijama, uporaba društvenih medija, rad u skupini i zaštita maloljetnika.

Uloga je stručnjaka pomoći odgojiteljima u njihovu djelovanju s ciljem da se utvrde eventualna psihološka područja koja bi mogla otežavati izvršavanje svećeničke službe, dakle pridonijeti razvoju ljudskih kvaliteta koje jamče veću osobnu ravnotežu i ravnotežu u odnosima. A opasnost je da kandidati izgube iz vida pozitivnu i poticajnu ulogu humanističkih znanosti te da se usredotoče samo na ulogu procjene, kao da bi se radilo o selekciji ljudskih resursa u nekom poduzeću. To se pak može izbjeći samo posebnom formacijom kako stručnjaka tako i odgojitelja, koja će ih pripraviti za usklađeno djelovanje, pozorno na specifične potrebe kandidata.

Integrirati područja ljudske zrelosti
Riječ »dozrijevanje« ili »zrelost« često se susreće u formacijskim dokumentima i programima za svećenički i redovnički život. Kako biste opisali zrelost?

DR. LASSI: Definirati zrelost u nekoliko riječi nije moguće. Svakako je riječ o nečem što nadilazi »samo« postizanje i upotpunjavanje intelektualnih i moralnih sposobnosti, potpunoga fizičkoga i/ili psihičkoga razvoja, pravnoga statusa pojedinca koji dođe u punoljetnu dob ili biološkoga stanja u kojem se organizam može razmnožavati. Zrelost ima veze s razvojem određene razine emotivne inteligencije i sposobnosti introspektivne analize, upravljanja emocijama i kontrole poriva, kao i s kompetencijama vezanim uz odnose među osobama i komunikaciju. Zadaća je stručnjaka pružati podršku u intelektualnoj, pastoralnoj i duhovnoj formaciji te davati poticaje za produbljivanje i uzajamnu integraciju tih područja kako bi se kandidatima pomoglo da steknu potpunu ljudsku svijest s kojom će odgovorno prionuti uz plan koji Bog ima za njihov život.

Razgovarati o homoseksualnosti
Svećenički život i homoseksualnost još je jedna osjetljiva tema. U instrukciji iz 2005. godine nadležni se vatikanski dikasterij izjasnio da se osobe koje prakticiraju homoseksualnost, kao i one s duboko ukorijenjenim homoseksualnim nagnućima, ne pripuštaju ređenju, a papa Franjo to je u jednom intervjuu potvrdio. Što biste rekli s profesionalnoga stajališta?
DR. LASSI: S psihijatrijskoga i psihološkoga stajališta tema homoseksualnosti, prema sadašnjem statusu na znanstvenom planu, ne nudi posebnih interesnih područja, osim ako su uz nju vezani osobni problemi ili nedaće. Puno je veći izazov razumijevanje disocijativnih mehanizama koji nastaju kod onoga tko slobodno živi svoj odabir kao odgovor na poziv, a uvršten je u stvarnost koja ne predviđa pripuštanje osoba s ukorijenjenom homoseksualnošću (pojam koji je teško definirati i primijeniti). Tema na kliničkom planu upućuje na potrebu da se dublje sagleda sve što se tiče razvoja psihološko-seksualne zrelosti, poznavanja sebe i svijesti o sebi i o vlastitim afektivnim, psihološkim i spolnim potrebama, uz one duhovne. Postoji velika potreba da se o tim temama razgovara, a posebno tijekom procesa razlučivanja poziva, procesa koji se otvara životu i stavlja na raspolaganje djelovanju Duha Svetoga, kao i kasnije tijekom trajne formacije.