Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju mladim stručnjacima otvorene su brojne institucije za školovanje, usavršavanje, napredovanje. Pojedinci ostaju u zemljama i institucijama ponajčešće zbog karijere, materijalnoga, ali i radi bijega od »društvenoga sustava« koji je u Hrvatskoj. Na drugoj strani brojni osjećaju moralnu odgovornost prema svomu narodu, svojoj domovini i svojoj obitelji. Među njima je i liječnik Stipe Ćorluka, koji je rođen 9. travnja 1986. u Zagrebu. Diplomirao je 2011. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Od 2014. do 2019. proveo je specijalističko usavršavanje iz ortopedije i traumatologije tijekom kojega je poseban naglasak stavio na kirurgiju kralježnice. U lipnju 2017. kao stipendist američko-austrijske zaklade dobio je nagradu za izvrstan prikaz kliničkoga slučaja tijekom godišnjega seminara iz kirurgije kralježnice Otvorenoga medicinskoga instituta u Salzburgu u Austriji. Tijekom 2018. dva mjeseca boravio je i educirao se u jednoj od najvećih svjetskih sveučilišnih klinika, »Charite« u Berlinu, gdje je ostvario suradnju na području liječenja infekcija kralježnice. Do sada je održao više od 20 predavanja i prikaza slučajeva na međunarodnim kongresima i simpozijima, među kojima se posebno ističe SICOT 2017. – Svjetski kongres ortopedije i traumatologije u Cape Townu u Južnoafričkoj Republici te Global Spine Congress 2018. u Singapuru. Po završetku specijalizacije nastavio je svoj rad kao specijalist ortopedije i traumatologije na Zavodu za kirurgiju kralješnice Klinike za traumatologiju u Draškovićevoj, centru s najduljom tradicijom u kirurgiji kralježnice u ovom dijelu Europe. U svom svakodnevnom radu bavio se liječenjem hernijacija intervertebralnih diskova, stenoze spinalnoga kanala, spondilolisteze te ozljeda, tumora i infekcija kralježnice. Nakon svih uspjeha izvan Hrvatske, upijanja znanja i razmjene iskustva s kolegama diljem svijeta, specijalizacije ortopedije i traumatologije vratio se u domovinu.
O svojim iskustvima, o zdravstvenim sustavima kroz koje je prolazio i povratku u domovinu te uspostavi ravnoteže između poslovnoga i privatnoga dr. Ćorluka svjedoči: »Još tijekom studija medicine imao sam priliku usporediti zdravstvene sustave i život liječnika u raznim državama. Moj je životni moto pronalazak ravnoteže između privatnoga i poslovnoga života jer smatram da čovjek mora biti zadovoljan i realiziran na svim područjima. U Hrvatskoj je moguće uspjeti i u to čvrsto vjerujem, unatoč svemu. Ne treba odustajati i kad god se čovjek ne osjeća dobro, treba nešto mijenjati. Kad sam pronašao radnu okolinu u kojoj se osjećam ugodno, nije mi bilo teško ustati ujutro prije šest sati da bih otišao na posao te sam počeo razmišljati kako bih mogao tu istu okolinu dodatno oplemeniti svojom osobnošću, svojim znanjem i iskustvom. To se dogodilo prije otprilike četiri godine na Zavodu za kirurgiju kralješnice na Klinici za traumatologiju KBC-a »Sestre milosrdnice«, poznatijom kao Trauma u Draškovićevoj. Naišao sam na visokokvalitetan tim, a uskoro sam dobio mogućnost usavršavanja u inozemstvu i ono što je najvažnije, priliku razvijati svoje vještine i unaprijediti svoja znanja. Upravo me u Hrvatskoj drži to što sam dio tima koji je na svim razinama u potpunosti posvećen i orijentiran na pacijenta, to jest na čovjeka, a to je razlog zbog kojega sam i upisao studij medicine. Također, odrastao sam u obitelji koja baštini domoljubne vrijednosti, a Domovinski je rat ostavio velikoga traga i kod nas ‘u kući’ i smatram da je podnesena prevelika žrtva da bi moja generacija tek tako, ‘bez borbe’, odustala od domovine.«
Specijalist ortoped i traumatolog dr. Ćorluka, kao pripadnik mlađe liječničke skupine koja svoje znanje, umijeće i stručnost želi dati svomu hrvatskomu narodu, čini iskorake te ljubavlju prema svomu narodu i domovini nudi suvremene metode liječenja, o čemu kaže: »Raduje me da se i drugi stručnjaci, pa tako i ja, želimo ostvariti u Hrvatskoj. Tu sam ipak doma. Stvar je po meni vrlo jednostavna, posebno kad gledam budućnost kirurških struka, jednostavno ih vidim u specijalnim kirurgijama, to jest u visokoprofiliranim strukama unutar pojedinih područja. Kirurgija kralježnice jedna je takva struka unutar ortopedije i traumatologije te neurokirurgije. Danas multidisciplinarnost kirurgije kralježnice tu struku dodatno obogaćuje jer smo u mogućnosti razmjenjivati iskustva i razvijati suradnju a da potječemo s dva potpuno različita edukacijska kolosijeka. Otvorila mi se prilika zapravo već nakon samo dvije od pet godina specijalističkoga usavršavanja profilirati se prema visokosofisticiranoj struci unutar specijalizacije i smatram da sam tu priliku solidno iskoristio. Svaki odlazak na edukaciju izvan moje ustanove, bilo unutar Hrvatske ili u inozemstvu, iskoristio sam da bih naučio nešto novo i kombinirajući znanja i vještine iz svojega centra s onima izvan njega počeo stvarati svoj kirurški stil.« Oni koje je dr. Ćorluka liječio kažu da je pokazao izvrsne rezultate. Na to skromno i samozatajno kaže da je još vrlo mlad i da ne smije prestati učiti te neprestano tražiti nove vještine koje može primijeniti u svom radu.
Kralježnica nije samo dio ljudskoga organizma, nego simbol društva, simbol otpora u narodu, borbe za boljitak, jer često se kaže »čvrsta, savitljiva i lomljiva« kralježnica. Govoreći kako ostati uspravan fizički i moralno u »političkoj kaljuži« od koje mladi bježe, dr. Ćorluka se poziva na Johna Kennedyja koji je izjavio: »Nemoj moliti za lakši život, moli da budeš snažniji čovjek!«
»Tako i ja molim Boga da mi podari snage kako bih svoje pacijente operirao na najbolji mogući način, a ne da imam ‘lagane’ operacije. Slažem se da nije lako ostati uspravan kad pokraj sebe gledamo kako neki uspijevaju, a nemaju potrebne kvalitete ni kvalifikacije i slično. Plaće liječnika u Hrvatskoj zaista su niske u usporedbi sa standardom i u usporedbi s kolegama u zapadnoj Europi, ali isto tako uz toliko onih koji u našoj državi žive na rubu siromaštva treba biti realan i prihvatiti činjenicu da se od te plaće može preživjeti. Naravno da se ne slažem sa sadašnjim stanjem i da smatram da ima prostora za napredak u svim područjima društva. Za početak, kad bismo svi izišli na birališta na dan izbora, mislim da bi se ljudi koji ovu državu vode ipak zapitali kako će zadržati svoje funkcije ako nisu ostvarili vidljiv napredak.«
O daljnjem koraku i načinu na koji vratiti hrvatske mlade stručnjake s različitih područja da pomognu svomu hrvatskomu narodu u opstanku, te prepoznaje li to društvo, posebno politika, dr. Ćorluka ističe da treba stvoriti uvjete u društvu u kojem svatko može uspjeti ako se potrudi. Također, ljudi moraju osjetiti pravnu sigurnost te da im državni aparat stoji na raspolaganju kao uslužni servis koji ih partnerski prati kako bi ugodno živjeli u svojoj domovini. »To sada nije tako i to treba mijenjati da bi se ljudi počeli vraćati. Društvo prepoznaje te potrebe, ali za političke strukture to ne mogu reći i smatram da su potpuno otuđene od naroda i njegovih potreba pa se opet vraćam na ono da bismo svi trebali izići na birališta na dan izbora«, kaže ortoped i traumatolog dr. Ćorluka.
Dr. Ćorluka sudionik je projekta i skupova »Fit katolik« koji se vodi krilaticom »u zdravu tijelu zdrav duh«, jer suvremeni stil života, posebno mladih osoba koje sjede za računalom, zatim onih koji su u svom radnom vremenu u stojećem položaju, utječe na zdravlje posebno kralježnice. »Činjenica je da sve češće u ambulanti imam pacijente koji su u ranim tridesetima i već imaju poprilične tegobe s kralježnicom. Suvremeni stil života, bez obzira na radno mjesto i njegove okolnosti, ne ostavlja nam dovoljno vremena za brigu o sveukupnom zdravlju. Nikada nismo imali više centara za rekreaciju, a ljudi imaju sve više zdravstvenih tegoba. To govori u prilog tomu da se ne posvećuje dovoljno vremena sebi, a ne može nam zdravlje očuvati trener ili plaćena članarina u teretani ako ne krenemo od sebe i onoga što jedemo, koliko se krećemo i kako sveukupno živimo.«
Ističe da se vremena mijenjaju. Nekoć su djeca pješačila do škola, igrala se po parkovima, živjela drukčijim životom, može se reći prirodnim razvojem. »Danas roditelji u većini slučajeva voze djecu u školu pa se pješačenje svodi na put od automobila do učionice. Mene su roditelji morali tražiti po naselju kad bi se počelo mračiti, padao sam s bicikla i na igralištu. Danas se igra premjestila pred zaslone mobilnih telefona, računala i televizora. Jedan od većih projekata u odgojno-obrazovnom sustavu bio je nabava tableta. Sasvim je u redu pratiti tehnološki napredak i uvesti ga u sustav obrazovanja da ne bismo kasnili za modernim društvima, no ne sjećam se da sam u medijima vidio neki projekt vezan uz preventivne programe vezane uz fizičko i mentalno zdravlje djece.«
O tome koliko europski zdravstveni sustavi ulažu u preventivu po krilatici »bolje spriječiti nego liječiti« dr. Ćorluka ističe: »Moderni zdravstveni sustavi prepoznali su preventivnu medicinu kao najjeftiniji model liječenja. Kolegica koja je završila studij dentalne medicine u Švicarskoj jednom mi je prilikom rekla da tijekom studija nije vidjela ni jedan jedini karijes na praktičnoj nastavi. Onda je došla raditi u Hrvatsku i svaki dan mora liječiti pacijente s poteškoćama o kojima je samo čitala u literaturi. Mislim da tu nije stvar u sustavu zdravstva, nego u financijskoj strani. Kad bismo plaćali liječenje svih zdravstvenih problema koji su izravno povezani s neprovođenjem preventivnih mjera, smatram da bi i u nas o karijesu i sličnim stvarima studenti čitali samo u literaturi.«
Na pitanje koliko danas Crkva odgovora na okupljanje mladih i srednjih generacija, jer nekoć su crkvena dvorišta bila preplavljena djecom, žamorom, igrom te koliko je potrebno i može li se djelovati u pastoralu fizičkih aktivnosti, praktični vjernik dr. Ćorluka ističe: »Crkvu smatram mjestom gdje se svaka osoba može napuniti pozitivnom energijom i duhom. Slažem se da su crkvena dvorišta sve manje posjećena izvan termina mise ili župnoga formalnoga okupljanja. No činjenica je i da Crkva drži korak s vremenom i tehnologijom pa se tako danas može proći duhovna obnova e-mailom, čime se i sam često koristim. Svakako postoji potreba za pastoralom fizičkih aktivnosti i u potpunosti podržavam projekt ‘Fit katolik’, kojemu sam i sam prisustvovao. I to je model koji se može primjenjivati na župnim razinama. Crkva je oduvijek bila izvor edukacije, znanja i prosvjećivanja populacije, stoga smatram da igra važnu ulogu u edukaciji o zdravlju pojedinca, ali i populacije. Siguran sam da u svakoj župi postoji liječnik koji bi mogao održati neki oblik zdravstvene edukacije župljana. Sve druge preduvjete već imamo, od prostora preko mogućnosti informiranja do ‘slobodnih termina’. Treba samo krenuti.«
