U župnoj crkvi sv. Nikole na otoku Susku nalazi se najznačajnije djelo romanike iz vremena kada se ondje nalazila benediktinska opatija (12. st.), a otok je bio u vlasništvu benediktinaca. To je drveno raspelo s korpusom Krista velikih dimenzija. Njegova je visina 433 cm s krakovima od 220 cm i izrezbarenim Isusom od 259 cm. Postavljeno je na sredinu desnoga zida crkve.
Naziv za susaško raspelo u njihovu govoru je »Veli Buoh«, odnosno Veliki Bog. O njegovu nastanku i pronalasku postoje legende, od kojih jedna spominje doplovljavanje raspela u uvalu »Pot Tarnak« na dan 3. svibnja poslije nekoga brodoloma. Iznad uvale je uzvisina »Kel Kriza« do koje se svake godine na dan pronalaska križa održava procesija koja započinje od župne crkve. Zahvaljujući temeljitoj obnovi raspela, koje su g. 1964. izvršili otac Bruno Bulić (naslikao i oltarnu palu za glavni oltar) i Zvonimir Wyroubal, pronađeno je pet i sedam premaza na križu. Obnovitelji su skinuli premaze i došli do originalne izvedbe iz vremena 12. stoljeća. Tijelo Krista prikazano je uspravno, on je živi čovjek otvorenih očiju, uzdignute glave, rastavljenih nogu koje su svaka posebno pribijene i s dugim platnom oko bokova. Takav prikaz bio je uobičajen do 13. st. kada su Isusa na križu prikazivali kao pobjednika nad smrću s kraljevskom krunom, a ne trnovom, te je on »Christus Triumphans«. Od 13. st. Krista se uglavnom prikazuje kao mrtvoga i onoga koji je dovršio djelo otkupljenja.
U župnoj crkvi nalazi se još nekoliko baroknih raspela. Na onom u sakristiji Isus gleda u nebo i izgovara: »Otče moj, zašto si me ostavio«, a na drugom uz glavni ulaz Krist je u položaju kada kaže: »Svršeno je.«
