Prvi dugometražni igrani film sarajevske redateljice i scenaristice Ines Tanović »Naša svakodnevna priča« prvi put je u Hrvatskoj prikazan na Zagrebačkom filmskom festivalu 2015. godine, zatim nedavno u pulskoj Areni, ali izvan festivalske konkurencije u programu manjinskih hrvatskih koprodukcija, te je već i na našem redovitom kinoprogramu.
To je vrlo topla priča o važnosti obitelji, posebice u teškim životnim trenutcima, s izvrsnim glumcima u glavnim ulogama – Jasna Ornela Bery, Uliks Fehmiu i Emir Hadžihafizbegović. Donekle se tematski naslanja na autoričin kratki film iz omnibusa »Neke druge priče«. Među nagradama koje je dobio valja istaknuti nagradu udruge filmskih kritičara FIPRESCI za najbolji film u talijanskom gradu Lecceu, nagradu Uliksu Fehmiju za ulogu sina Saše te Erolu Zubčeviću za odličnu fotografiju.
Iako je radnja smještena u Sarajevo nakon rata devedesetih godina prošloga stoljeća, to je univerzalna priča u kojoj se mnogi mogu prepoznati. Riječ je o teškom poratnom vremenu koje je donijelo mnogo neočekivanih loših promjena u kojima se pošteni ljudi ne snalaze, niti lako mijenjaju mentalitet s obzirom na socijalni vid odnosa u društvu.
Redateljica vješto vodi narativnu crtu, pružajući uvid u životne teškoće svakoga člana četveročlane obitelji: otca (Hadžihafizbegović) koji mora ići u mirovinu, sina ratnoga veterana koji ne može naći posao, kćeri koja je otišla u Sloveniju za boljim životom, te majke (Bery) koja se razboljela od raka dojke, no unatoč tomu želi zadržati obitelj na okupu. Nerazumijevanje i sukobi otca i sina zbog stare i nove društvene situacije prestaju kada se zajedno počnu brinuti za suprugu, odnosno majku. Tada se obitelj pokazuje kao jedino sigurno utočište te mjesto čovječnosti i nade.
