Glas je to iz pustinje, a izriče ga Božji čovjek Ivan Krstitelj, sin Elizabete i hramskoga svećenika Zaharije, posljednji od proroka. Imao je zadaću pobliže pripremiti svijet za nastup Mesije, Božjega Pomazanika. Ivan je boravio u pustinji i živio pokornički. U tišini pustinje punio je dušu Božjim duhom i bio je sretan i sposoban ispuniti Božji plan. Napustio je gradsku vrevu Jeruzalema i otišao u pustinju. U pustinjskoj je samoći pronašao svoj smisao života i put do Boga. Tijelo je ustuknulo pred duhom i duša se punila Božjom snagom. Zato je Ivan i otišao u pustinju i u njoj boravio godinama. Hranio se divljim medom i skakavcima. A na sebi je imao haljinu od devine dlake, koja dobro žulja po koži, a daje prednost duhu. Iz pustinje on dolazi kao novi čovjek. Iz pune duše zagrmio je glas u Jordanskoj dolini: »Obratite se – govorio je – jer je blizu kraljevstvo nebesko!« Taj Ivanov poziv star 20 stoljeća poziv je i današnjim ljudima. Riječ »obratite se« znači da treba promijeniti način mišljenja i sklonosti – promijeniti mentalitet. Umjesto skrbi za sebe, okrenuti svoj život prema drugima, živjeti za dobro drugih – tako nastupa kraljevstvo nebesko. On ne silazi odozgor, nego se rađa iz drukčijega ponašanja, ostvaruje se dobrotom, ljubavlju, strpljivošću, opraštanjem, služenjem…
Ivan, koji je pripremio sebe, želi pripremiti i druge na dolazak Mesije, zato je krštavao na rijeci Jordanu i to je značilo umrijeti prošlosti i otvoriti se novoj stvarnosti. Poziv je to i suvremenim ljudima da treba napustiti uhodane staze i krenuti prema novomu, prema Bogu, koji dolazi ususret svakomu čovjeku po utjelovljenju i rođenju Isusa Krista.
Treba očistiti srce sebično i nečisto. Čovjek treba zaviriti u dubinu svoje duše i otkriti je li se u njezinoj najvećoj dubini ugnijezdila sebičnost koja isključuje Boga. Gospodin može doći i nastaniti se u samo u otvorenoj duši, u kojoj nema sebičnosti.
Samo se čisto srce raduje dolasku Gospodnjemu, a srce ispunjeno drugim sadržajima ne može prihvatiti Gospodina. U psalmu se moli: »Čisto srce stvori mi Bože, i duh postojan obnovi u meni.« A šesto od Isusovih blaženstva je: »Blago čistima srcem: oni će Boga gledati.« Pojmom »čista srca« izražava se »dubina ljudskoga bića« u kojoj čovjek može prihvatiti Boga i Božju poruku. »Čisti srcem su oni koji su svoj um i volju uskladili sa zahtjevima Božje svetosti, poglavito na tri područja: u ljubavi, čistoći ili spolnoj ispravnosti i u ljubavi prema istini i pravovjerju. Postoji veza između čistoće srca, tijela i vjere«, kaže Katekizam Katoličke Crkve.
Belgijski knez Ligne, koji je u 18. stoljeću bio najbogatiji čovjek u Belgiji, u razgovoru s francuskom spisateljicom Madame de Stael rekao je da bi on »do 30. godine najradije bio slavna glumica, od 30. do 60. slavni vojskovođa i državnik, a od 60. redovnik isposnik«. Tko zastupa takvo stajalište otkriva da mu srce nije spremno za Gospodina jer bi najprije sebično želio sve ovozemaljsko, što se smatra najpoželjnijim, a tek bi potom pustio Boga u život. Da je Ivan Krstitelj tako razmišljao, nikad ne bi bio ni postao »najveći od žene rođen«, što Isus reče za Ivana. Ivan se predao u Božju službu, imao srce za Božju pravednost i zato je postao velik. A ipak nije dostojan ni skinuti obuću Kristu, Mesiji.
Božji Pomazanik dolazi po tijelu, kao »mladica iz panja Jišajeva«. Donosi Božju silu koja ostvaruje promjenu. U Sinu Božjem stiže promjena. Duh Sveti je ta Božja energija iz koje niče Božje kraljevstvo. Oganj spaljuje i on je kazna za one koji se ne obrate, za one koji ne prihvaćaju Božju ljubav. Božja pravednost počiva na ljubavi i spoznaji koju čovjek treba imati da bi mogao ispravno postupiti. Potrebno je prihvatiti Božju spoznaju ili misliti Božjim mislima. U životu s Bogom prestaju ljudska pravda i zemaljski zakoni. »Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit«, piše Izaija. Ako je tako, onda ne vladaju ovozemaljski zakoni, nego nastupa život s Bogom i Božja pravednost.
Za Božju se pravednost treba pripremiti: na materijalnoj razini potrebno je podijeliti svoj kruh s gladnima; na društvenoj razini donijeti mir i pomirenje da bi svi mogli biti sretni; na duhovnoj razini treba ispovjediti svoje grijehe i oprati ih u krvi Jaganjca Božjega. Sve to traži vjeru koja Božjom milošću spašava te dobra djela koja po Božjoj dobroti opravdavaju.
