Što je »Candy Crush Saga«? Odgovor vrlo vjerojatno zna prosječan korisnik pametnoga telefona jer, ako već nije igrao popularnu videoigru, barem je čuo za nju od svojih poznanika, prijatelja, članova obitelji… Igraju je mnogi, bez obzira na dob ili spol, pa čak i umirovljenici koji su inače skeptični prema svim »novotarijama« i modernoj tehnologiji. No ima li naoko bezazlena igrica nekih ozbiljnih posljedica na korisnika? Projekt »Obitelj i mediji« daje nekoliko odgovora.
Dinamika i grafika igre je jednostavna. Treba tri identične čokoladice posložiti u horizontalni ili vertikalni niz. No žarke boje čokoladica i refleksne reakcije koje su potrebne kako bi se »Candy Crush« igrala zapravo znače poticanje stresnih podražaja u ljudskom mozgu. »Oni djeluju poput elektrošokova, potičući nas stalno na akciju.
To je i razlog zašto nas toliko privlači igranje s tim slatkišima i zašto je tako teško prestati«, objašnjavaju iz »Obitelji i medija«. Igra snažno potiče i osjećaje frustracije i gratifikacije, što je ujedno ključan faktor u razvijanju ovisnosti. Kada igrač gubi, to izaziva osjećaj frustracije i gotovo refleksno on traži još – kako bi samomu sebi ili okolini dokazao da može biti bolji, a kada dođe do »višega nivoa«, nastupa gratifikacija, »nagrada« i potvrda da je uistinu dobar u »Candy Crushu«. Skok na viši nivo djeluje kao injekcija adrenalina, donosi osjećaj zadovoljstva i, jasno, želju da se taj osjećaj produži i ponovi, baš kao u slučaju konzumiranja droge, upozoravaju iz »Obitelji i medija«.
»Bez samokontrole rizik od ovisnosti je velik. Dok pobjeđujemo, osjećamo se poput genija, a kada gubimo, poput nitkova. To su i pitanja koja se tiču samopouzdanja. Treba doista malo da bi se prešlo od jednostavne i bezopasne razonode u opsesiju. To je poput droge koja može jednako utjecati na korisnike svih dobi. Usamljenost, pojava koja je sve češće izražena u današnjem društvu, samo je plodno tlo za razvoj takvih ovisnosti«, zaključuju u »Obitelji i medijima«.
