U Blatu na Korčuli pronađeni su predmeti čovjekove prisutnosti od prije 5000 godina te gradinske naseobine Ilira, Dalmata i Kelta iz kasnijega razdoblja. Rimljani su pokorili otok od 33. do 35. g. pr. Kr. Završna je bitka bila kod blatskoga brda Kopila (kopila = pokolj). Hrvati pristižu na otok oko g. 630. i naseljavaju područje Blata, gdje se sjedinjuju s romanskim stanovništvom koje je izbjeglo iz uništene Salone.
Blato je bilo organizirano skupom utvrđenih kaštela i župnom crkvom Svih svetih izgrađenom na padini Vele strane (350 m). Blatska je župa jedna od najstarijih na Korčuli, iz ranoga srednjega vijeka. U prvom razdoblju od tisuću godina crkva Svih svetih izgrađena je u stilu romanike (9. st. s proširenjem u 10./11. st.) u veličini današnjega glavnoga oltara do mjesta gdje se nalazi propovjedaonica. Imala je bačvast svod. Bočne su lađe izgrađene kasnije. Dio s pročeljem, koje je okrenuto prema glavnomu trgu (plokati), izgrađen je u 17. st. Ulaz se nalazio na zapadu crkve, ali su kasnijim pregradnjama i dogradnjama poprječnih lađa ulazna vrata postavljena na današnje mjesto. Takva crkva imala je izgled križa bez donjega dijela. Prvotni jednostavan oltar izrađen je od kamena i postavljen u svetištu na začelni zid. Dva romanička kapitela iz 11. st. pridržavala su mali ciborij iznad glavnoga oltara. Crkva i plokata ispred crkve mijenjali su izgled od 10./11. st. do danas.
Od 9. do 11. st. hrvatska naselja razvila su se kod dviju crkava iz 4. – 6. st. Jedno uz crkvu sv. Mihovila (površine 18 m2) na brježuljku južno od mjesta prema Potirni i drugo kod crkve Gospe od Poja (26 m2) na izlazu iz Blata za Velu Luku. Blato je u 9. st. bilo glavno otočko naselje u kojem je hrvatsko plemstvo iz roda Zmaj s knezom Mislavom osnovalo grad i župu te izgradilo crkvu Svih svetih (u spisima nazivana katedrala). Car Konstantin Porfirogenet (948. – 952.) u zapisima potvrđuje prisutnost grada i katedrale u Blatu, a time i biskupskoga središta na otoku.
