U novije vrijeme sve češće ljudi preko pametnih telefona dobivaju i duhovne poruke pa na primjer jedni drugima žele blagoslovljen dan nekom duhovnom porukom ili citatom iz Svetoga pisma. Lijepa je to gesta za međusobno podupiranje, lijepo je željeti od Boga izmoliti blagoslov u naporima dana ili Božju pomoć da se zadrži mir.
Jedna takva pristigla poruka govori o oprostu: Dva su prijatelja hodala pustinjom. U jednom trenutku putovanja posvađali su se i jedan je prijatelj drugoga udario. Udareni prijatelj bio je povrijeđen, ali je bez riječi napisao u pijesku: »Danas me je najbolji prijatelj udario!« Nastavili su tako hodati dok nisu stigli do oaze u pustinji u kojoj su se odlučili okupati. Onaj prijatelj koji je primio udarac – uplevši se u granje iz močvare – počeo se utapati. Drugi mu je prijatelj odmah pristupio u pomoć. Kad se oporavio od straha i panike, na kamen je napisao: »Danas mi je prijatelj spasio život!« Onaj koji je udario prijatelja, ali mu kasnije i spasio život, upita: »Kada sam te udario, to si zapisao u pijesku, a kada sam ti spasio život, to si uklesao u kamen. Zašto?« Ovaj mu odgovori: »Kada nas netko povrijedi, to trebamo zapisati u pijesku kako bi vjetrovi oprosta to mogli izbrisati. Kad nam netko učini dobro djelo, moramo ga uklesati u kamen kako ga ni jedan vjetar ne bi mogao izbrisati.
Poučna priča koja nalikuje na evanđeoski prizor u kojem Isus oprašta grijehe ženi zatečenoj u preljubu. Bog ne osuđuje grješnicu, ali osuđuje grijeh. Zato ju i opominje: Odsada nemoj više griješiti! Tu se očituje ono nadljudsko, božansko: milosrđe prema grješniku i ljubav, ali i pravda prema grijehu. Sve je to sadržano u osobi Isusa Krista.
I dok Isus ispisuje grijehe u pijesku, želeći ljudima čim prije oprostiti, na tvrdom drvetu križa ispisuje svoje milosrđe i ljubav prema grješnicima. Valja zahvaliti Isusu na njegovoj ljubavi, ali i svima onima koji bližnje evanđeoskom poukom svakodnevno hrabre, pa i onda kada ranom zorom stigne poruka duhovnoga sadržaja.
