»Pastoral velikih brojki« nikada nije bio svojstven hrvatskim grkokatolicima, pa tako ni malenomu stadu koje se od nedjelje do nedjelje okuplja na liturgijama u grkokatoličkoj župi sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem gradu. Raznovrsni su razlozi zbog kojih grkokatolici nikada nisu u »našim stranama« postali masovan fenomen.
Velikim dijelom uzroci su bili politički. Grkokatolička je Crkva u Hrvatskoj kroz svoju burnu povijest, od svirepoga spaljivanja samostana u Marči sve do relativno nedavnoga razdoblja komunizma, živjela kao progonjena i mučenička Crkva. No dijelom su uzroci malenosti hrvatskih grkokatolika i u nekim sasvim svakidašnjim pojavnostima – u primjerice »miješanim« brakovima između grkokatolika i rimokatolika u kojima se djeca češće uklope u redoviti život najbliže rimokatoličke župe i kako odrastaju sve više »postaju« rimokatolici.
Župnik Nenad Krajačić na službi je u gornjogradskoj župi od studenoga 2023. godine. Budući da je župnik u još trima župama na Žumberku i podno Žumberka, većinu »radnoga dana«, želeći održati svećeničku prisutnost, provodi »na kotačima«»Statistički plus« koji je razlog za radost
Gornjogradska grkokatolička župa danas okuplja oko 850 obitelji, na prilično veliku prostoru, od Sljemena do Velike Gorice, tumači gornjogradski grkokatolički župnik Nenad Krajačić. Od jeseni 2023. Krajačić je župnik župe sv. Ćirila i Metoda, a usporedno je pastir u još nekoliko žumberačkih i podžumberačkih grkokatoličkih župa – u Mrzlom Polju i u Pećnom te u Pribiću. Oženjeni je svećenik i ima obitelj. Najviše »posla« ima upravo u subotu i nedjelju, dijelu tjedna koji je mnogim obiteljima privilegirano vrijeme za okupljanje, koje on provodi »na kotačima«, između Zagreba i Žumberka. Za domicilne grkokatolike – među kojima je na liturgijama njih pedesetak redovito – na Gornjem se gradu nedjeljama slave dvije liturgije. Jutarnju u 9.30 obično slavi župnik Krajačić, a večernju u 18 sati kapelan Gorazd Bastačić. Večernje se liturgije slave i u tjednu.
Od svih koji su na »popisu« župe, napominje Krajačić, mnogi su uključeni u život rimokatoličkih župa, premda drže i do svoje »matične« grkokatoličke župe. Neki dolaze krstiti svoju djecu u grkokatoličkom obredu, neki odlučuju da će im djeca ondje primiti prvu pričest, a neki na Gornjem gradu u obredu svojih praotaca odlučuju sklopiti ženidbeni savez. »U prošloj smo godini imali 13 krštenja i devet sprovoda, što je za nas ipak razlog za radost jer smo godinu zaključili u plusu«, dodao je župnik Krajačić, koji je uz župničke službe na četirima župama ujedno ravnatelj Caritasa Križevačke eparhije, koji u brojnim projektima blisko surađuje i s Hrvatskim Caritasom.
Od uskočke sablje do ćirilometodovskoga pjeva
Oni koji su redoviti na liturgijama u crkvi sv. Ćirila i Metoda uglavnom su se prije više desetljeća doselili u hrvatsku metropolu s prostora Žumberka, ili su to učinili njihovi roditelji i djedovi. Tako je među raspršenim grkokatolicima u Zagrebu i preživjela baština slavne uskočke prošlosti. Župljanke starije generacije Marija Jovanović Kordić, Danica Dobraš i Marija Salmić neposredne su nositeljice te prošlosti budući da su u djetinjstvu iskusile što je to konkretno pastoral glasovitih žumberačkih »gorskih popova«. Bile su to i – za današnje pojmove – sasvim neobične okolnosti budući da je vrijeme njihova odrastanja bilo razdoblje najtvrđe komunističke vlasti, koja se svojom nepomirljivošću prema vjerskom osobito »kalila« na Žumberku. Iako se nije izravno zabranjivao odlazak u crkvu, pojasnile su svaka iz svojega djelića žumberačke prošlosti, motrilo se čiji roditelji idu na liturgiju i koja djeca dolaze kod župnika na vjeronauk. Za to su često bili zaduženi seoski učitelji, kao tihi nositelji »novoga pravovjerja«. Jasno, svemu valja pridodati i počesto surovu klimu i prometnu izoliranost žumberačkih zaseoka… Došavši u Zagreb, još uvijek kao djevojčice, orijentir u svakidašnjici postala im je upravo gornjogradska župa.
Slavna uskočka prošlost na osobit se način na Gornjemu gradu može »opipati« o velikim župnim svetkovinama, posebno o Sv. Ćirilu i Metodu u svibnju, kada se među okupljenim vjernicima svojim nošnjama ističu žumberački uskoci. Premda više ne ratuju sabljama i puškama, braneći Europu od Turaka, potomci uskoka i danas se bore, ali za ono što bi se u akademskim krugovima nazvalo »kultura sjećanja«, da slavna žumberačka prošlost i kultura ne budu zaboravljene. Poseban je u tom smislu čuvar povijesti i Ćirilometodski kor, koji ima i ženski i muški sastav i koji se u od svojega osnutka 1931. prometnuo u jedan od poznatijih zagrebačkih crkvenih zborova. Ćirilometodovim korom danas ravna crkvena glazbenica Katarina Rončević, rimokatolkinja iz župe u Jastrebarskom, koja se još od djetinjstva zbližila sa Žumberčanima u svojem naselju upravo preko njihovih pučkih crkvenih pjevanja. Glas poznatoga grkokatoličkoga »pojca« đakona Milka Predovića urezao joj se u pamćenje od najranije mladosti, kaže glazbenica Rončević.
»Svjedočimo revitalizaciji«
Nedjeljama u 11 sati slavi se i liturgija na ukrajinskom, koja je u župi na Gornjem gradu relativno nov fenomen, odnosno postala je redovitim dijelom pastorala otkako se i u Hrvatsku doselio velik broj ukrajinskih obitelji nakon početka velikoruske agresije na njihovu domovinu. Liturgije na ukrajinskom nekada su se slavile povremeno, a sada su one postale važan dio gornjogradskoga duhovnoga mozaika, napominje župljanin Boris Graljuk, sam podrijetlom Ukrajinac i ujedno jedan od istaknutijih predstavnika ukrajinske nacionalne manjine u Hrvatskoj. A upravo je zajednica Ukrajinaca u Hrvatskoj, prisjetio se Graljuk, odigrala važnu ulogu u primanju izbjeglih Ukrajinaca i njihovu snalaženju tijekom prvih dana u Zagrebu i drugim gradovima. S Ukrajincima je na nedjeljnim liturgijama ukrajinski svećenik Miroslav Barničko, koji je u župi prisutan kao kapelan.
»Svjedočimo revitalizaciji, koja se događa na temeljima povijesti i vrlo bogate baštine naše gornjogradske grkokatoličke župe. Ali premda smo na svoju prošlost veoma ponosni, znamo da Crkva treba biti živa da bi opstala«, rekao je Graljuk. Nanizao je pritom i reprezentativna djela koja rese gornjogradsku grkokatoličku crkvu, koja je ujedno konkatedrala Križevačke eparhije. Najupečatljiviji je, jasno, veliki ikonostas, koji je 1886. naslikao Epaminondas Bučevski, rumunjski »unijat«, koji je oslikao i ikonostas pravoslavne crkve na Cvjetnom trgu. A djela Ivana Tišova, koja također rese unutrašnjost crkve sv. Ćirila i Metoda, izlažu se i na međunarodnim izložbama. Uostalom, u sklopu župnoga i sjemenišnoga kompleksa na Gornjem gradu nalazi se i grkokatolički sakralni muzej.
• Katarina Rončević voditeljica je Ćirilometodova kora, koji je od 1931. naovamo pamtio i razdoblja uzleta, ali i razdoblja kada je zbog nedostatka glazbenika bio u»hibernaciji«.
Tri desetljeća djeluje u kontinuitetu, a dobro se povezao i s pjevačima koji svake nedjelje u župi sv. Ćirila i Metoda animiraju liturgije na ukrajinskom jeziku.
• Boris Graljuk jedan je od istaknutijih članova ukrajinskenacionalne manjine, a aktivan je i kao župljanin grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda.
Sav njegov zreliji život, napominje, vezan je uz gornjogradsku župu, a potiče i da se u rimokatoličkim redovima više promišlja i o grkokatoličkoj komponenti u cjelini sveopće Crkve.
• Mihajlo Timko ponosno u rukama drži rad svojega strica svećenika Inokentija Timka, osobito zaslužnoga za rad na okupljanju i očuvanju žumberačkih tradicionalnih pučkih crkvenih napjeva ili »crkvenoga prostopjenija«. Svećenika Timka 1945. ubili su partizani.
Svetci koji pokazuju gdje je »domaće tlo«
Relativno nov fenomen na Gornjemu gradu jesu egipatski Kopti, kršćani također istočnoga obreda, koji svoje živopisne liturgije slave jednom mjesečno. Poneki od njih dođu i na »redovite« liturgije za grkokatolike. Kršćanski Kopti u Zagrebu odnedavno žive kao inozemni radnici. Njihov broj raste pa nije isključena ni mogućnost da će jednoga dana, možda i kod grkokatolika na Gornjem gradu, osnovati svoju »misijsku« župu, po principu usporedivu s načinom kako u svijetu funkcioniraju, primjerice, i hrvatske katoličke misije. Osim po upečatljivim slavljima, kršćanski su Kopti prepoznatljivi i po tome što pričesti pristupaju – bosi. Posebna je to gesta kojom se u njihovoj tradiciji iskazuje poštovanje prema crkvi, kao hramu, kao svetomu tlu.
»Komunikacija« među kršćanima istočnoga obreda koji se susreću na Gornjem gradu vrlo je spontana, govori župljanin Mihajlo Timko, koji je u župi jedan od aktivnijih vjernika, angažiran i kao sakristan. Ali u gornjogradskoj je crkvi prisutan i mimo liturgija, često na raspolaganju i turistima i drugim posjetiteljima, ako treba pojasniti neku povijesnu zanimljivost. Odnedavno s eksponatima u sakralnom muzeju upoznaje i skupine zagrebačkih osnovnoškolaca i vjeroučenika koji u sklopu terenske nastave na Gornjem gradu uče o raznolikosti kršćanskih obreda, ali i o raznolikosti unutar same Katoličke Crkve, gdje upravo grkokatolici svjedoče zašto Crkva nije monotona i »standardizirana«. »Mogu posvjedočiti i o jednoj nedavnoj anegdoti, kada nas je usput posjetio jedan sirijski kršćanin, koji je nakon nedavnoga državnoga udara preko Libanona pobjegao do Europe, pa je tako došao i do Hrvatske. On je, naime, ostao duboko potresen vidjevši da se na našem novom kalendaru nalazi lik sv. Šarbela Makhlufa, maronitskoga svetca. Vidjevši njegov lik, od ganutosti, on se naklonio kalendaru«, opisuje Timko.
Kod turista je, među kojima se nađe i velik broj onih koji su kršćani istočnoga obreda, svojstveno, napominje Timko, da Zagreb kao »domaće tlo« prepoznaju i kada u crkvi sv. Ćirila i Metoda ugledaju relikvije Bazilija Velikoga. »Preko dana puštam da oni koji u crkvu usputno navrate dožive ambijent istočnoga kršćanstva. Svjetla ostavim upaljena napola, a uz to pustim i CD na kojem su izvedbe našega grkokatoličkoga zbora ili zborova iz Ukrajine«, dodao je. Timko je podrijetlom Rusin, a kao i njegov »predgovornik« Graljuk, uvjerljivo tvrdi da u gornjogradskoj župi ne postoji nikakva ukrajinsko-rusinska napetost ili kontroverzija. U Zagreb je Timko prije nekoliko desetljeća došao iz Vojvodine, premda se još od zrele mladosti upoznao sa župom sv. Ćirila i Metoda. Potječe iz obitelji koja je u posljednjim naraštajima dala nekoliko svećenika, među kojima je i njegov stric Inokentije Timko, osobito zaslužan za rad na okupljanju i očuvanju žumberačkih tradicionalnih pučkih crkvenih napjeva ili »crkvenoga prostopjenija«, kako se to u staroslavenskoj varijanti zove među grkokatolicima. U vihoru revolucije i nasilne promjene vlasti svećenika Timka, istaknutoga grkokatoličkoga kulturnoga pregaoca, ubili su partizani.
Raste i kulturni život župe
Pod grkokatoličkim krovovima na Gornjemu gradu buja i kulturni život. Često se u sjemenišnoj dvorani ili u prostorima sakralnoga muzeja organiziraju predstavljanja knjiga, grkokatoličkih godišnjaka poput »Žumberačkoga krijesa« te stručna predavanja, od povijesne do bioetičke tematike. Odnedavno ne baš mali broj rimokatolika privlače i tečajevi ikonopisanja koji se održavaju svakih nekoliko mjeseci i polaznicima omogućuju da uz molitvu s Gornjega grada ponesu rijedak »suvenir« – ikonu koju su »naslikali« svojim rukama. Različiti viteški redovi s vremena na vrijeme traže liturgiju na različite nakane. Posjećeni su i koncerti kod gornjogradskih grkokatolika, među kojima se prošloga Božića osobito istaknuo ukrajinski sastav »Ščedrik«, koji je udružio snage s mješovitim sastavom domaćega Ćirilometodova kora. Osobito su tijekom prošle godine bila posjećena i predavanja koja su u župi na Gornjem gradu održali govornici svjetskoga glasa, poput aktivistkinje za život Patricije Sandoval te američkoga katoličkoga »influencera« Matta Fradda.
Grkokatolička župa sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem gradu
