Na zagrebačkom Kvaternikovu trgu u restoranu »Kod Šime« hrane se besplatno učenici i studenti lošijega imovinskoga stanja. Vlasnik restorana Dujo Renić, koji je župljanin zagrebačke župe Trnovčica, ističe da mu je radost pomoći srednjoškolcima i studentima koji nemaju prehranu u studentskoj menzi ni mogućnost za prehranu u učeničkom domu. Nakana mu je primiti još potrebitih i davati im barem jedan topli obrok. »Trenutačno mi dolaze dvije djevojke iz Tavankuta, štoviše ljutim se na njih kad ne dođu svaki dan i kad se srame naručiti jelo po želji i piće koje im od srca darujem.«
»Jednostavno želim pomoći djeci koja nemaju prehranu u studentskim centrima ili negdje drugdje gdje je to organizirano. Uvijek se pitam: Što da je riječ o mojoj djeci pa da su negdje u tuđini i da su u potrebi? Nastojim razumjeti njihove roditelje koji nisu u mogućnosti svojoj djeci priuštiti ono što imaju druga djeca čiji su roditelji imućnijega stanja. Hvala Bogu, ja to mogu učiniti, dati im topli obrok. Spreman sam pomoći i tražim učenike i studente koji su u potrebi da se slobodno jave i dođu u restoran da im možemo dati topli obrok«, navodi Renić.
Posebno je prepoznatljiv među hrvatskim braniteljima jer je za vrijeme prosvjeda »Pod šatorom« redovito pripremao tjedno nekoliko stotina obroka. Također, za duhovne susrete hrvatskih branitelja u Remetama osiguravao je objed za više od stotinu osoba. Samozatajni ugostitelj ističe da mu je radost pomoći osobama u potrebi, a posebno hrvatskim braniteljima. »Gdje god mogu pomažem Crkvi, župama, obnovama i izgradnjama. Moj bratić don Joko Blažević u hercegovačkim Vinjanima, gdje je župnik, gradi pastoralni centar i logično mi je da mu pomognem. Nastojim pomoći svakomu jer to je za me vjera ljubavi. Činim u svojim mogućnostima ono što me ne će obogatiti ni osiromašiti i tako učim svoju djecu da shvate da je materijalno prolazno. Na raspolaganju sam sa svojim uslugama u prvom redu Crkvi, tako kad je nešto potrebno, rado pomognem. Isto je sa župom u Remetama te s mojom župom u Trnovčici. Posebno sam zahvalan hrvatskim braniteljima i njima sam stalno otvoren i želim im pomoći, štoviše okupim ih povremeno u zajedništvu na druženju uz objed. Oni su stvorili ovu državu i vrjednujem njihovu žrtvu.«
»Kad bih gledao samo sebe i bogaćenje, ne bih bio sretan. Želim dijeliti ono što imam s onima koji nemaju. Kao vjernika to me ispunjava, čini moj život sretnim, život cijele moje obitelji. Redovit sam u crkvi na misi, pozorno slušam Božju riječ, a jedna mi se misao usjekla: ‘Vjera bez djela je mrtva vjera.’ To me vodi kroz život jer sam i sam prošao mnogo teškoća u životu. Ne može se to zaboraviti i izbrisati. Život je nepredvidiv jer ga određuju brojne okolnosti, no ako čovjek živi s Bogom, vidi svakoga čovjeka pred sobom«, rekao je Renić.
