Rođendani sa sobom donose lijepe želje, radost, talože se dojmovi, sabiru postignuća i bude sjećanja. Hrvatski katolički radio (HKR) je 17. svibnja proslavio svoj datum rođenja, skromno – bez velike medijske buke, ali se ipak valjalo prisjetiti svih važnijih trenutaka iz života mladoga dvadesetogodišnjaka.
Osnovala ga je Hrvatska biskupska konferencija i tri godine su trajale pripreme za njegovo službeno predstavljanje javnosti. Sređivala se dokumentacija, prostor, mreža, odašiljači i osposobljavali novinari. Godine 1997. prvi glas u eteru HKR-a plijenio je svojom mirnoćom i sabranošću, a pripadao je kardinalu Franji Kuhariću s kojim je u studiju bio i novoimenovani ravnatelj o. Mirko Mataušić.
Pripada među šest radijskih postaja s nacionalnom koncesijom, ima devetnaest odašiljača raspoređenih po cijeloj Hrvatskoj pa se u našoj domovini itekako dobro čuje, ali i u dobrom dijelu BiH, Slovenije pa sve do Austrije. Odrastao je i stasao u prostoru svojega rođenja (dijelu zgrade Sjemeništa na Šalati), ali se ove godine sprema na preseljenje u novu zgradu HBK-a na zagrebačkom Ksaveru.
Zvonimir Ancić od samih je početaka u suživotu s HKR-om, a njegov je ravnatelj već jedanaest godina. Zajedno s glavnim urednikom Antom Mikićem i tridesetak zaposlenika i suradnika zaslužan je za to što se, po mnogim istraživanjima, HKR nalazi među prvih deset radijskih postaja po slušanosti u Hrvatskoj. U njihovu slučaju vrijedi stara latinska »Nomen est omen« (ime je znak) jer im ime određuje program koji emitiraju.
Ravnatelj Ancić pojašnjava da im je važno njegovati hrvatsku baštinu, jezik, glazbu te evocirati uspomene na hrvatsku prošlost jer su memorija i jezik ključne sastavnice identiteta naroda. Ime ih obvezuje i na praćenje svih događaja u životu Katoličke Crkve, ali na suvremeni način poštujući zakonitost medija.
»Katkad smo ambon, sveučilišna i vjeronaučna dvorana, ali smo prije svega radio. On može biti kulisa u pozadini, pratnja i odašiljač glasovne poruke. Volim reći da je ponizni medij jer ne zahtijeva stopostotnu pozornost poput većine drugih medija«.
Na HKR-u vode računa o omjeru glazbe i izgovorene riječi te o svim profilima slušatelja i njihovu životnom ritmu. Program se emitira 24 sata i podijeljen je na vjerski, informativni, kulturni, glazbeni, za djecu i mladež, uz neizostavno tehničko osoblje. Tijekom dana vibracije HKR-a prate zaposleni ljudi na raznim mjestima pa se nude kraće govorne forme uz mnogo dobre glazbe, a noćni su sati rezervirani za dulje govorne emisije. Svjesni su da postoje trenutci u danu kad se vjernici okupljaju, pri čemu prate »Časoslov naroda Božjeg«: jutarnja molitva, dnevna (treći, šesti i deveti čas), večernja i povečerje. HKR je, kaže ravnatelj Ancić, želio doći do svih ljudi, i onih koji su se udaljili od Crkve, pa im je slogan: »Dobar radio za dobre ljude«. »Polazimo od toga da u svakom čovjeku postoji iskra dobra i želimo biti oni koji promoviraju i potiču dobro, istinito i lijepo u ljudima.«
Vijesti su svaki dan petnaest minuta prije punoga sata, a središnja dnevna informativna emisija počinje u 16,45. Ravnatelj naglašava da su njihove informacije prepoznate kao čiste, provjerene, kvalitetne i neopterećene suvišnim komentarima. Uspjeh pripisuje činjenici da uvijek nastoje izbjeći senzacionalizam, progovaraju o svim društvenim pojavama, da za njih ne postoje zabranjene teme te da uvažavaju dostojanstvo svake ljudske osobe pa i one s kojom se ne slažu u stavovima i svjetonazorima.
Kaže da su jedan od rijetkih radija koji dnevno prati kulturna događanja, koja su pomalo potisnuta iz mnogih medija. O tomu svjedoče »Kulturne minute«, ali i jedna od najstarijih emisija »Kulturogram« koja ugošćuje mnoge zaslužne osobe iz svijeta kulture. Iako je bilo dvojba je li u današnje vrijeme potrebna »Priča za laku noć«, roditelji su potvrdili da ju djeca s nestrpljenjem čekaju i s užitkom slušaju. Posebnu pozornost bilježe »Svjetiljka u noći« u kojoj svećenik Antun Sente ml. dugo u noć razgovara sa slušateljima, »Bog mojih detalja« urednika i voditelja Antuna Štefana te »Hrvatsko narodno blago« Stjepana Večkovića koji je glazbenik i solist na tradicijskim glazbalima u ansamblu »Lado«.
Gotovo da nema slušatelja koji se nije zapitao tko utjelovljuje lik Dorice, toliko blizak običnim ljudima i njihovim problemima? Dorica Barbić je od prvoga dana na HKR-u. Ondje smo ju i zatekli, za stolom prepunim knjigama i bilježaka ispisanih rukom. Upravo je snimila najnoviju »Kavu s Doricom« koja traje samo pet minuta, ali je njezin »okus« dugotrajan. Otkriva da dolazi iz grada s četiri rijeke u kojemu postoji i peta – rijeka hodočasnika koja se slijeva prema Nacionalnom svetištu sv. Josipa. Stoga je i najnovija »kava« u tom duhu.
Mnogi slušaju HKR zbog dobre glazbe, za što je zaslužan Slavko Nedić, urednik redakcije glazbenoga programa, kojega nazivaju hodajućom enciklopedijom duhovne glazbe. Autor je dobro poznate emisije »Sacro ritam« i više od četrdeset godina bavi se duhovnom glazbom. Svojevremeno je bio bubnjar jednoga duhovnoga sastava, a danas sa svojim kćerima Ružicom i Majom svira gitaru u grupi »RiM«. Ističe da je za glazbeni program zaduženo dvanaest osoba i da su jedna od rijetkih radijskih postaja koja još uvijek ima funkciju glazbenoga urednika. Njihov radio ima bazu od 40 tisuća naslova i potrebna je stručna osoba koja će osluškivati, pronalaziti i nuditi najbolja glazbena ostvarenja. Kaže da je na radiju zastupljena hrvatska glazba (70 posto), pri čemu je presudna kvaliteta teksta, glazbe, izvedba i poruka, ali i da eter ispunjavaju zvukovi engleske, mađarske, portugalske i španjolske glazbe. Zastupljeni su svi glazbeni žanrovi: duhovna, klasika, zabavna, gospel, jazz, rock i dr. Kao najveća postignuća izdvaja suorganizaciju Uskrs festa, koncert »Cro sacro Maksimir 1999.« i veliki radijski koncert »Cro sacro fest« u trajanju od 250 minuta, koji je od njih izravno preuzimalo trinaest radijskih postaja.
HKR je, prisjeća se Nedić, samostalno i u sklopu »Cro sacro« etikete objavio 87 albuma, za koje je osvojeno šest »Porina« i devet nominacija za tu nagradu.
Tanja Popec se na HKR-u zaposlila po završetku studija teologije. Od 2003. godine urednica je vjerskoga programa, a pratila je i pohod Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Kaže da je od tada počeo zamah lijepih projekata jer je trebalo pratiti Papu po različitim gradovima, udružiti snage i stvoriti mrežu suradnika koji vole i žele raditi za Crkvu.
»Vjerski program pokriva sva najvažnija crkvena događanja u Hrvatskoj, BiH i sveopćoj Crkvi. Pratimo ritam crkvenoga života kroz svakodnevne vijesti, formativne emisije koje se oslanjaju na riječ Božju, duhovnu misao usred dana, minute za psalam te slušateljima otkrivamo Katekizam Katoličke Crkve«. Posebno izdvaja prijenos misnih slavlja, ali i emisije: »Budimo mladi«, »Zašto vjerujem« u kojoj vjernici laici svjedoče o svojem djelovanju u društvu, »Znakovi vremena«, »Snaga dijaloga«, »Moguća misija«, »Vijesti iz Vatikana«, »Od Krista pozvani« i mnoge druge. Naglašava da vjerski program želi biti blizak čovjeku, posreduje i pomaže u mnogim životnim situacijama, a povezani su i s protestantskim zajednicama, muslimanima, Židovima i pravoslavnim vjernicima. Zbog obiteljskih, bračnih i komunikacijskih poteškoća pokrenuli su i emisiju »S druge strane ogledala« pri kojoj surađuju sa svećenikom i psihoterapeutom te s obiteljskim bračnim savjetovalištima.
HKR je neprofitni radio, što znači da smije emitirati najviše tri minute reklama u satu. Najvećim se dijelom financira sredstvima HBK-a, ali imaju i svoje najveće »blago« – »Prijatelje« kojih je trenutačno blizu 29 tisuća. Riječ je o obostranoj ljubavi. Zahvaljujući njihovoj potpori HKR svake godine stipendira deset studenata slabijega imovinskoga stanja koji po završetku studija i pronalasku posla i sami postaju »Prijatelji«. Postoji i »Kutak za prijatelje« u kojem im se svakodnevno u eteru čestitaju rođendani i priprema nagradna igra.
Ravnatelj Ancić naglašava da se na radiju događa život i susret sa slušateljima. »Želimo biti uz njih sa svim potrebnim informacijama, duhovna potpora kroz kvalitetan program i, ako je potrebno, ponijeti njihov križ«. Ostvaruju interakciju sa slušateljima putem telefona, interneta, društvenih mreža i elektroničke pošte te im se mnogi javljaju tvrdeći da su ih nasmijali, uljepšali im dan, obogatili i promijenili život. Ravnatelj ne zaboravlja spomenuti i šest sklopljenih brakova čije se poznanstvo dogodilo na HKR-u, zatim da ih u nekim programima slijede i druge radijske postaje te priznanja kolega iz struke da imaju profesionalan i dobar radio.
