– Eto, konačno nam dolazi! Legenda rocka, »bijeli kralj soula« – Dankec nam »iz dlana proriče« najveće novosti, vrteći prstom po pametnom telefonu kao što je moja baba Kata prebirala gnjila zrna graha. – Dolazi nam Rod Stewart! U njega je moja Biba bila zaljubljena još prije četrdeset godina! A i onda sam se, s prvim maljama pod nosom, pitao što li ona vidi u tom »starčiću« rokeru, ha, ha!
– Tja… tek sad je stigao doć’ do kraja svijeta, do Hrvatske! – zamrmori Debeli. – Kao i svi drugi, Sting ili onaj »Duram, Duram«, nisu znali doć’ dok su bili stvarno popularni, nego sad kad su već ocvali…
– Nemoj tako! Pa sve su to profići, klase, majstori scene – brani Željac svjetske zvijezde padalice (ipak je on roker postao tek nakon što je »pod moraš« završio osnovnu i srednju glazbenu na violini) – a Rod je i vrlo vitalan, mislim da bi te dobio na sto metara! A k tome, on je i »sir«!
– Je… pa onda baš mi Hrvati moramo dobiti te »sireve« kad su već uhvatili plemenitu plijesan? – brzo mu uzvrati Debeli pa se »zalaufa«: – Daj, gdi su bili svi ti svirci dok sam ja bil mlad i željan mjuze?! Neg’ baš sad nam dolaze, kad nigdi u svjetskim centrima više nisu zanimljivi, sad kad više ne znaš je l’ drže mikrofon ili se pridržavaju za njega… Ma velim ti ja, Vilko – nenadano uze mene u fokus – ono kad si ljetos pisao o hrvatskim »orijentacijama turizma«, zaboravil’ si onu najperspektivniju granu: »rehabilitacijski turizam«! Vidiš da nam i slavni dolaze tek kad se već spremaju za prijem kod svetog Petra! Tek onda otkriju čari ovog našeg »raja na zemlji«! Ma velim vam ja, Hrvatska bi bila ideal za taj »turizam treće dobi«! Uostalom, kaj da se naše žene muče i odlaze po inozemstvu čuvati bogate starčeke, najbolje nek’ oni svi dođu ovamo! Već ih tu čekaju i »pjevači njihove mladosti«! Tko zna koji će nam sve još doći, mogli bi nam oplesti i »Plettersi«, ak’ je ostal živ koji prateći vokal, ha, ha!
– Hajde, te pjevačke zvijezde nam bar dođu – nastavlja nas Dankec zabavljati »gledajući u dlan« – a ovaj Nibiru nikako da dođe, a već ga sto puta najavljuju!
– Kakav »ni biru«?? Pa kak’ bi mi bez »bire« gledali tekme?? Takav nek nikad ni ne dođe! – odmah zinu Debeli. – A kaj ti je to, zaprav?
– Nibiru, to je misteriozni »Planet X« koji bi trebao, svojim prolaskom, pretvoriti Zemlju u prah i izazvati kraj svijeta! – Dankec nam čita. – Već su ga, po proročanstvu starih Maja, spominjali 2012. godine, onda nas je trebao »spržiti« u prosincu 2015. godine… Pa je konačno sve bilo dogovoreno da će nas stresti i upriličiti nam kraj svijeta ove godine za 23. rujna, a sad je i to odgođeno, pomaknuto za 15. listopada…
– Ha, ha, za razliku od ostarjelih rokera, kraj svijeta nikak’ da pronađe našu zemljicu? – ironičan je Debeli.
– Eee, a taj kraj svijeta 15. listopada, e taj bi nam stvarno dobro došao! – iskesi se Željac.
– A zašto, molim te?? – zblenuh se.
– Pa onda danas, petnaestoga, ne bismo morali čitati tu tvoju petparačku rubriku u »Glasu Koncila«! Ha, ha!
– Nema više para, jugonostalgičaru jedan, lipe su danas, lipe! – pokušah uzvratiti…
