Nakon što se prate svi troškovi barem tri mjeseca i podijele u kategorije, vrijeme je za dijagnozu. Postoje određeni standardi u kategorijama, svakako je najvažnije kako steći višak novca u mjesečnom budžetu da bi se moglo početi liječenje od zaduživanja i dugova, da bi se preuzelo kormilo u vlastite ruke. Odnosno, važno je pronaći način kako stvoriti dodatni novac da bi se zatvorili dugovi i stvorio suvišak i štednja za budućnost. Novac se ne može stvoriti i to sigurno ne bi pomoglo. Donacije i pokloni u novcu donijeli bi trenutačno olakšanje, ali dugoročno ne bi riješili ništa. Sv. Josemaria Escriva rekao je jednomu dobrotvoru koji mu je htio ostaviti velik novac za otvaranje studentskoga doma i duhovnoga centra da ne može to primiti jer bi to njegovu apostolskomu pothvatu donijelo više štete nego koristi. Što to znači? Treba biti svjestan i to stalno ponavljati, da je cilj naučiti upravljati svojim novcem, a ne »samo« izvući se iz dugova. Treba postati upravitelj dobara koja se posjeduju, a ne samo konzument.
Neki poslovan čovjek također je jednomu svomu donatoru rekao da ne želi pomoć u novcu ako ne vidi način kako će taj novac stvoriti dodatnu zaradu, odnosno dodanu vrijednost, jer mu novac ne treba za trošenje, nego za zaradu, inače taj donirani novac ne će ničemu koristiti.
Dakle, ako se nakon tri mjeseca bilježenja troškova shvati da se troši više nego što se zarađuje, više je načina kako krenuti prema izlazu iz te situacije. Mogu se podijeliti u dva smjera. Jedan je uštedjeti tako da se odbace nepotrebni postojeći troškovi, stavljajući kao prioritet ono što je zaista potrebno, odnosno ne trošiti više na ono bez čega se može. Drugi je ostvariti dodatnu zaradu, što može biti dodatno honorarno zanimanje, ali i rasprodaja nagomilane imovine (tehnologija, hobi, alati, nakit, roba itd.).
Nekako je prirodno da ljudi odmah pomisle da bi mogli više zaraditi, a ne žele razmišljati u smjeru kako manje potrošiti, odnosno kako se odricati. Ako se zaista želi uspjeti u upravljanju vlastitim novcem, tada je vrlina umjerenosti odnosno odricanje ključno.
Priča kaže da je u jednom zabačenom izoliranom mjestu otvorena tvornica i mnogi mještani su se zaposlili u njoj. Kada su dobili prvu plaću, više nitko nije došao na posao. Tada su se vlasnici tvornice dosjetili da im pošalju kataloge s raznim proizvodima koje mogu kupiti. Drugi su dan opet svi došli raditi.
Zapitajmo se koliko trošimo na ono što nam je zaista potrebno?
