Poznato je da su prilikom gledanja filmova aktivirana različita područja mozga. Kao umjetnost koja je višedimenzionalna, kinematografija uvelike utječe na neurološke i psihološke aspekte čovjekova ponašanja. Stoga nije čudno što se unatrag desetak godina u tumačenje poruka i utjecaja koje na čovjeka ima suvremena filmska industrija sve aktivnije uključuju i neke »krute« znanstvene discipline, kao što je neuroznanost.
Projekt »Obitelj i mediji« predstavio je na tom tragu i istraživanje koje je analiziralo kakve se reakcije javljaju kod gledatelja akcijskih filmova. Jedan od filmova kojemu su sudionici istraživanja bili izloženi bio je i film »Dobar, loš i zao«. Prema aktivnosti zjenica, različitim pokretima očiju i lica te aktivnostima pojedinih dijelova mozga, istraživači su zaključili da na gledatelje puno više u emocionalnom smislu utječu prizori koji su najsličniji prizorima iz svakidašnjice.
»Dobro je znati da smo prilikom gledanja filmova ‘ranjiviji’ i skloniji prihvatiti bez dubljega promišljanja određene svjetonazore koje nam redatelji predlažu. Ali nakon što se u nama dogodi početna faza emocionalnoga povezivanja s filmskom pričom dobro je da se uvede i svojevrsna druga faza – u kojoj će se promišljati i analizirati, a ne samo pasivno prihvatiti poruku koju film želi prenijeti.«
Sve utjecajne političke i gospodarske grupacije tijekom 20. stoljeća, upozoravaju iz »Obitelji i medija«, znale su kakvu moć uvjeravanja imaju kino i filmska industrija. Europski je projekt preporučio i knjigu talijanskoga filozofa i lingvista Armanda Fumagallija koji je analizirao poruke iza filmova koji nastaju u sklopu Hollywooda i Pixara. Jedna od tvrdnja koje iznosi talijanski autor jest i ona o povezanosti vodećih ljudi filmske industrije s različitim političkim organizacijama koje su bliske američkim političkim institucijama. Fumagalli pokazuje da su, primjerice, direktori vodećih filmskih tvrtki članovi istih »trustova mozgova« u kojima sudjeluju i razni političari, utjecajni poduzetnici i intelektualci koji su pak povezani s nekim političkim institucijama, kao što je američko Vijeće za inozemne poslove ili organizacija »RAND Corporation« koju izravno financira američko ministarstvo obrane. »Kada se takve činjenice uzmu u obzir, nije teško razumjeti i propagandističku narav koju mogu imati filmovi«, zaključuju iz »Obitelji i medija«.
