Poštovani, zanima me trebam li se baš potpuno suzdržati od odlaska u trgovinu nedjeljom. Je li veliki grijeh ići u malu kupnju nedjeljom?
– J. L.
Čovjek bi uvijek mogao pronaći »opravdanje« i izliku za takozvanu »malu kupnju nedjeljom«, što god to značilo. Nekad smo nešto zaboravili, nekada su nam nenadano došli gosti, nekada je nešto treće… No fokus bismo trebali staviti na nešto drugo: tko je taj koji nam mora omogućiti »malu kupnju«? Je li to netko tko radi u nekim nužnim službama (a nije!) ili smo mi neku svoju subraću i sugrađane svojim zakonskim propisima i svojim neodgovornim ponašanjem »natjerali« da rade nedjeljom u trgovinama? Zato ćemo Vam ponajprije odgovoriti uz pomoć Katekizma Katoličke Crkve i dijelom dokumenta »Nedjelja radi čovjeka« koji su pripremili Hrvatski Caritas, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve i Franjevački institut za kulturu mira 2. travnja 2004. »Poticaj vjernicima na očuvanje kršćanskog značenja nedjelje«, jer samim svojim pitanjem (ponovno) svraćate pozornost na činjenicu da nam je svima potrebno prvo se podsjetiti na crkveno naučavanje o svetosti nedjelje, kako bismo onda mogli govoriti i o društvenom aspektu, a posebno o odgovornosti svih onih vjernika koji, poneki možda i iz nemara i neznanja, druge »prisiljavaju« raditi nedjeljom i to prepuštajući ih lažnim »diktatima slobodnoga tržišta«, kao da bi bilo koji čovjek morao postojati zbog tih diktata.
No pođimo redom. »U nedjelje i ostale zapovjedne blagdane neka se vjernici uzdrže od onih djela i poslova koji priječe iskazivanje štovanja Boga, radost vlastitu danu Gospodnjem ili potrebit odmor duše i tijela. Obiteljske potrebe ili velika društvena dobrobit zakonite su isprike od propisa nedjeljnog počinka«, ističe se u broju 2185 KKC-a, koji sebi i Vama stavljamo na razmišljanje. Je li nam »mala kupnja« doista nužna za obiteljske potrebe i je li riječ o »velikoj društvenoj dobrobiti« ako u nedjelju odemo u »malu kupnju«? KKC u istom broju nastavlja: »Ipak vjernici neka bdiju da takva zakonita opravdanja ne bi stvorila navike štetne za vjeru, obiteljski život i zdravlje.« Dakle, već nam ovim brojem Katekizam jasno govori da svi trebamo poštovati ne samo nedjeljni odmor kao obvezu nego i jedni druge, da moramo biti solidarni i drugima dati priliku za odmor i slobodno vrijeme koje će provesti u obitelji, jer samo »nužda ljubavi prihvaća opravdani rad«, a »ljubav prema istini traži sveto slobodno vrijeme«. Na to se potiče i u navedenom dokumentu »Nedjelja radi čovjeka« koji u broju 37 jasno govori: »Osobiti poticaj upućujemo i svim vjernicima da osvijeste vrijednosti i svetost slobodne nedjelje, ne samo za svoje dobro, već i za dobro svih svojih sugrađana. Čuvanjem kršćanskog značenja nedjelje najbolje ćemo sačuvati njezino značenje za svakog pojedinca i cjelokupni društveni sustav. Nedjeljnim slavljenjem Boga, euharistijskim slavljima kršćanskih zajednica postajemo dionicima Božjeg blagoslova, ali i posrednicima blagoslova za blagostanje cijele društvene zajednice. Nedjeljnim priznavanjem Božjeg suvereniteta nad nama, rastemo u svom ljudskom dostojanstvu slike Božje, kao i u svijesti ljudskih prava, međusobne odgovornosti i solidarnosti. Svijest o Bogom danom dostojanstvu čovjeka najčvršći je temelj svih naših ljudskih prava i dužnosti.«
Dakle, i Vas i sve nas se potiče da živimo vrijednost nedjelje – onu kršćansku i onu općeljudsku i civilizacijsku, vodeći solidarno računa o onima koji moraju raditi nedjeljom (pa i onda kada smo mi na godišnjem odmoru). Zato se u nastavku dokumenta opetovano kaže: »U suradničkom promicanju dostojanstva čovjeka, muškarca i žene, obitelji, etičkih i moralnih vrednota, solidarnosti i prava nezaštićenih društvenih skupina, Crkva prepoznaje svoj novi oblik prisutnosti i djelovanja u suvremenom društvu.« Slično su naši biskupi poručili i 2012. godine preko Komisije »Iustitia et pax« ističući da pozivaju hrvatske građane, a navlastito kršćane, da se »suzdržavaju od kupovanja nedjeljom, te barem tako pokažu da žele poštivati sve one radnice i radnike, koji su zbog slabosti hrvatske zakonske zaštite izloženi pritisku i prisiljeni raditi bez nedjeljnog odmora, ostajući izvan kruga svojih obitelji, svojih bližnjih i svoje djece. Jer ti zaposlenici i posebice te radnice – majke, sestre i kćeri mnogih – u taj dan odmora ne će biti sa svojima i zbog njihove odsutnosti njihovi će domovi zjapiti prazni, sivi i sumorni. Stoga, kupovanje nedjeljom svojevrsni je oblik licemjerja i bezosjećajnosti s obespravljenima.« Vjerujemo da ni Vama ne će biti teško složiti se s ovim poticajem koji je otvoreni poziv da živimo u skladu sa svojom savješću i osjetljivošću za naše bližnje u svakoj prigodi.
